Home / Tesno mi ga skroji nane / I nisam dobila bakšiš

I nisam dobila bakšiš

Malo o bogatom srpskom jeziku, dnevnopolitičkoj situaciji  i sviranju kurcu.

Još  pre dve godine rekoh da pojma nemam zašto se kod nas koriste raznorazni izrazi al’ da savršeno dobro znam kad da ih upotrebim da sa dve reči objasnim neku pojavu ili stanje, nešto kao pričasmo i ne dođosmo do zaključka kad je prvi put upotrebljen izraz, na primer, „jeb’o čvorka u letu“, ko je onaj kome je prvom palo na pamet da proba sa čvorkom i zašto baš sa čvorkom pored toliko lakše dostupnih ptica i kako li je, jadan, prošao kad je uspeo da uđe u svakodnevnu upotrebu kao – nadrljao si, propao si, sad gledaj šta ćeš.

Diskusija završena time što je sve potonulo u razvrat. Zbog Marice i krivog kurca a naročito zbog izraza – „jebe se kao štuka“. Niko nije imao čast da voajeriše dok to rade štuke pa da nam objasni kako to ljudi rade na taj štuka način a naročito odakle je gledao to što je obnarodovao svetu i kako ga nije bilo sramota. Da gleda, mislim.

I tako mi jutros pade na pamet izraz – sviranje kurcu – pošto meni često govore da sviram kurcu, dokle ću da sviram kurcu i sve tako nekako.

Dok svi gledaju od čega se živi, ja mu dođem neka poluprofesionalna sviračica kurcu kad god pomenem nešto što je nepromenljivo, na šta nemam uticaj jerbo nisam u vrhu, jelte, nit  kosim nit vodu donosim, nemam dokaze, kog đavola sviram kad ono čemu sviram ne čuje. A i ako čuje, ne može da uhvati ritam, ako zapeva ne zna tekst, totalno razilaženje. Mene i spomenutog polnog organa, to jest, situacije koju simboliše spomenuti organ. A situacija i spomenutih organa koliko hoćeš.

Dakle, kad god sam spomenula politiku, političare, prevare, laži, sveopšte srpsko ludilo koje nema nameru ni da se vrati u normalno stanje a ni šansu da dobije zvaničnu dijagnozu i zabezeknula se – jebooote, neki drugi narod bi od ovoga odavno kolektivno precrko, ja sam odsvirala po nešto nekom kurcu. I nisam dobila bakšiš.

Samo što mi ne kažu – samo ti, sestro, sviraj i ne brigaj, svako ovde ima svoju sviraljku a i kurac kome će da svira.

Ja kad zasviram – ništa. Spolovilo ostaje spolovilo a ja budala.

Kad oni zasviraju, oni mislim, oni što lažu da se bogu ne mole al’ vole da budu blagosiljani, spolovilo odmah počne da diže glavu, ama ista situacija kao kad onaj prekrsti noge, dune u onu sviraljku a kobra počne da diže glavu iz korpe. Normalno, kobru strpao u mrak, šta god da joj zasvira ona će da promoli nos. Okupljeni aplaudiraju i odma’ se ’vataju za novčanike sve misleći – jaooo što je pametna ova kobra. A tek što je muzikaaaalnaaa!

Ja ostanem da duvam dok mi oči ne iskoče, više ne znam ni u šta duvam ni čemu  polude moje spolovilo ne pokazuje muzikalnost kao kobra, a oni laganica sviraju svoju stvar, kobra leluja a narod okolo tabana po prašini i svima lepo.

Zaključak – što se sviranja kurcu tiče ja sam totalni amater.

Normalno, pade mi na pamet otkud ovaj izraz, da l’ potiče od one situacije kad gorepomenuto spolovilo treba da odradi posao i pokaže se kao junak a ono zanemoćalo i ne daje znake života i šta god da uradiš – ništa. I koja je ta mučenica koja je zevala u njega, probala sve i svašta i na kraju se dosetila da prigrabi frulu i zapeva mu serenadu pa posle prepričavala – ja mu svirah on ništa. I šta je trebalo Vuku da i ovo pribeleži, k’o da nije mogao da se zadrži na junačkim pesmama.

Kako rekoh, sviruckam ja, bakšiša nigde, normalno kad sviram solo, bakšiš ide orkestru, jelte. To je ipak udružena, sinhroniovana, muzika. Kurcu – kurcu, nema veze kad lepo zvuči.

I tako… ja ću za vjek i vjekova da sviram kurcu jer sam niko i ništa, oni što prodaju muda za bubrege i koji stvarno sviraju kurcu nas i dalje neće jebati za suvu šljivu sve dok ne budemo jebali čvorka u letu. Bogat taj srpski jezik, čudo jedno.

Inače, u svom malom, privatnom, životu uopšte ne sviram kurcu. Samo ga umilno pogledam.

A vi? Svirate ili aplaudirate?

Ima neki bakšiš?

Pročitajte i

Ono kad mi je bilo veliko dupe i kad sam bila mlada i blesava

Bivše je bivše bolelo uvo za mene, oni su gledali u potencijalne buduće, a buduće bolelo uvo dal sedim ili igram, oni su uglavnom mislili kako da me bace u horizontalu, ali da se ja ne dosetim nego da mislim da me vole, umiru od ljubavi. Drugarice, kao što biva, uvek imale komentar, naročito s tendencijom da mi useru respoloženje s obrazloženjem da su iskrene, jebote. Kako god, garant sam izgubila par godina dobrog provoda misleći šta će ko da misli.

7 komentara

  1. E draga moja, kazem ja da si ti neuka. Da sviras „uz bas“ /opet narodna izreka/, imala bi baksis uvek, ovako…???
    I ja kada sviram kurcu, baksisa ni od korova, ali mi basisti uzese gomilu love.

  2. Sviram, sviram i to sve u 16 :mrgreen:

  3. a ne znam sta znaci ta rec baksis, cija to rec bese 🙄 😉

  4. S

    Ajd’ na stranu to sviranje kurcu, al’ stvarno nam bogat jezik. Kome ti moz’ da prevedes nase izraze? Nema sanse.
    Ko te sljivi! Hu plams ju! :mrgreen:

  5. Ne znam šta da napišem kao komentar, sem svaka čast,

    bolje da napišem samo to nego da sviram kurcu i nešto pametujem :mrgreen:

  6. Elektra, ja rekoh da inače ne sviram uz a ne moram ni Mu, samo ga pogledam i odmah dobijem bakšiš. U naturi :mrgreen:

    Zelena, ako, blago meni 😉

    bakšiš – turska reč, naša je napojnica

    SAnja, to mu dodje kao – Ko te jebe! 😛

    Exx, ma šta fali i ja svaki dan pa me ne čuju, ja bih te bar saslušala :mrgreen:

  7. tako mi i treba
    ko me je vukao za jezik, ko me je vukao za jezik 😕

Ostavite komentar