Home / Život piše romane / Imperija uzvraća udarac

Imperija uzvraća udarac

Tokom gradjenja svojih ličnih imperija – života, svi mi pišemo neke scenarije, režiramo nešto, biramo glavne glumce, statiste i, naravno, sebe uvek doživljavamo kao krunisano biće – sad oni svi treba da mi se poklone i budu bogznakako srećni što su mi uopšte pali na pamet da im dodelim u svom životu makar i statiranje u kukuruzu.

I svi mi zaboravljamo da oni ostali sebe isto tako doživljavaju. I tu negde nastanu karamboli.

Najbanalnija priča vam je ona – oni se ’’zabavljaju’’, par su, ona svakog dana u glavi menja model venčanice koju će obući, tačno zna da će je on zaprositi samo ne zna kog trenutka i tačno zna kako on to treba da uradi. Već je odredila i koja će drugarica da bude počastvovana da joj na svadbi otpevaju ’’Najlepša je kumina frizura’’, sto puta se posvadjala sa majkom oko najlepšeg dana u svom životu a budućeg koji nikako da klekne pokušava da napravi onakvim kako ona zamišlja da treba da bude jer joj se većina onog što on jeste ne dopada.

Za to vreme on se zabavlja. Bukvalno. Pošto su muškarci u takvim situacijama mnogo pametniji od žena. I ne planiraju da kleknu kad god su u vezi. Tu vam je onaj karambol. Svaka žena tokom veze sa bilo kojim muškarcem zamišlja i dan svadbe sa njim, odatle joj mašta ne radi, muškarci se, kako rekoh, zabavljaju ne pišući scenarije.

Tako vam je sa svi odnosima u životu, ljubavnim, prijateljskim, poslovnim… Neko nešto očekuje dok onaj drugi pojma nema šta se od njega očekuje. A ne ume da gleda u pasulj. Onaj što čeka neće da kaže ni u ludilu jer je to, jelte, sramota. Gde da kaže – slušaj, ja očekujem da me zaprosiš, unaprediš, staviš ruku u vatru i da ti moje želje & nadanja budu preči nego tvoje.

I pošto je život nepredvidiv, čudo je, pojma nemaš kako će te zaskočiti, da l’ će ti pasti u naručje ili će te zajahati kao u igri Trule kobile, dodje do toga da neko jednog trenutka vidi kako njegov glavni glumac pojma nema da je glavni. A ni da mu nije dodeljena komična uloga nego karakterna.

Imperija se malo uzdrma, jebote, šta se desilo, vrlo brzo joj dodje iz dupeta u glavu da je trošila vreme uzalud i umesto da živi dalje jer sve teče, sve se menja, ostane u tom trenutku u kom je ukapirala da je glumac totalno pogrešan. Al’ ne ukapira da je njena greška u izboru glumca nego sve vreme misli da je glumac krajnje bezobrazan što nije glumio kako se od njega očekivalo.

I reši da uzvrati udarac. Naredne mesece a ponekad i godine troši na to da ubedi glumca kako se zajebo pa nema pojma i da kako zna njemu uništi život kad je već on uništio film. Za svako sranje koje učini samom sebi režiser ima opravdanje da ga neko tamo, nekad, zajebao i eto, istraumiran je, mislim,danas je mnogo moderno da kao imaš neku traumu, makar emotivnu.

E, takvi se meni prilično gade. Ti što napadaju iza ćoška one koji ih nisu voleli onako kako su oni hteli, što su računali da radno mesto ne podrazumeva rad, što se nazivaju prijateljima a nikad nemaju vremena, što im je ona kruna koju su sami sebi stavili na glavu pala na oči pa im ne dozvoljava da vide da drugi neće da budu dvorske lude.

To sam htela jutros da vam kažem. Ako imate nekoga ko vas je izneverio, prevario vaše snove, razočarao vas… ne zaboravite, mogu vas razočarati samo oni koji su vas očarali i niko vas nije zeznuo, to ljudi uglavnom sami sebi urade. Zato što vole sebe i svoj život da stave u tudje ruke što je potpuno suludo.

Vodila sam jedan razgovor tokom vikenda i brzopleto sam rekla kako prema nekome još uvek osećam bes. Kad sam se ućutala ukapirah da sam lupila al’ me posle mrzelo da objašnjavam.

Elem, jednoj osobi nisam nikada uspela da objasnim da je svaki odnos u životu ’’dobrovoljan’’. I kad si ’’žrtva’’ i kad si ’’dželat’’. I da su takvi odnosi vrlo lako uništivi. Kad to hoćeš. I da mogu da ne ostave nikakve posledice ako ukapiraš da si stavio tačku i počeo novu rečenicu.

Taj neko je pokušavao da me ubedi da sam mu uništila život. Bolelo ga uvo što sam ja živela svoj život. Je l’ možeš ti mene da posmatraš kao prolazan doživljaj u svom životu, isto kao i ja tebe? Ne može.

Hoću reći – ne možete svim stvarima, ljudima, dogadjajima, davati prevelik značaj u životu. Prosto nešto treba posmatrati kao elementarnu nepogodu – pala kiša, pa šta, sa’će sunce. Istovremeno ipak morate da poštujete i tu kišu i svakakve nepogode jer su deo vašeg života.

Mnoge, mnoge stvari koje su mogle da budu moje lepe uspomene pretvorile su se u noćnu moru zbog toga što neko nije pristajao da bude uspomena. I stalno te podseća kako si glup što si ga propustio i zajeeeebooo si ga. Pusti me, bre, da budem glupa.

U nekom odnosu koji u stvari više ne postoji, kad je nekome dodeljena uloga glupog onaj drugi, logično, mora da bude pametan. I hoće da ga posmatram kao pametnog. Ja, jadna, ne umem. Ne posmatram ga ni kao glupog al’ ga posmatram kao nevidjenu budalu.

I umesto da objašnjavam što sam bila kučka i uništila mu život dok je on maštao o kućici u cveću, pokažem srednji prst.

Mrzi me, bre, da objašnjavam.

Jer, sve se kaže tokom trajanja. Problem je što ljudi ne žele da čuju ono što pričaš, čuju samo ono što se njima dopada a ponekad i ono što uopšte nije izgovoreno.

Al’ eto, neka imperija tamo, sa kojom nemate ama baš nikakve veze, one koje ste i imali su davno završene što nema veze sa dužinom vremena koja je prošla nego sa odlukom, ne ume da živi iako tvrdi da ima ispunjen i lep život sve dok ne utvrdi da je nekako izremetio vaš. Tek onda može da bude kompletno srećan.

Ponekad se pitam zašto ljudi sopstvenu ’’sreću’’ mere ’’nesrećom’’ drugih ljudi, utripovali da neko tamo živi kako hoće a ne kako davno ostavljena imperija misli da treba pošto ne odustaje od svoje režije.

U stvari, samoj sebi ličim na tek rodjeno tele dok me neko ubedjuje da pojma nemam koliko mi je loše u životu iako ja mislim da mi je dobro. Gde može da mi bude dobro kad ne kapiram koliko sam glupa što ne mislim šta bi bilo da je bilo ono što nije bilo pre, recimo, pet godina.

I kako smem da se usudim da zaboravim i živim život koji nema nikakve dodirne tačke sa tim životom.

Imperija će napadati do završnog udarca, to jest, dok ja ne priznam da sam nesrećna.

Budibog s nama!

P.S. Da podsetim, pitali Oto Bihalji Merina: ’’Kako Vi, Oto, možete tako sa svakim lepo?’’ – ’’To je zato što ja od ljudi ništa ne očekujem’’. Pametan čovek.

I tako ja sa mnogima nisam ulepo…

Samo zbog toga što mi nije jasno otkud im ideja da od mene očekuju neke stvari, to sa mnom nije imalo nikakve veze.

Ako ste me razumeli.

Pročitajte i

Priča o mami koja mora dugo da živi

Adam i Jovana su moja sreća, tuga, radost, moja krivica.Ja sam im dala tu bolest i celog svog života se nadam da moja ljubav to može nekako da ispravi, pomogne, izleči.Nikada nisam ni pomislila da odustanem od njih.

15 komentara

  1. m

    Ja razumela, s tim Što je moj metod da takve kasnije u širokom luku zaobilazim. Da malo ublažimo oštrinu tvog posta, a? Ako može, evo pesmice, pisala je u muškom licu jer i ja mislim da to obično nije ženska karakterna crta, ali , Bože moj, život je da se učimo…

    Nemam vremena

    O, ja baš nikako
    vremena nemam
    da se s tobom kačim,
    povazdan nadmudrujem
    i zavlačim.

    U natezanju tome
    sve brzo će otići,
    kud sam krenuo
    nikad neću stići.

    Pa te zato baš
    obilazim u širokom krugu,
    ti u mestu tapkaj,
    a ja odoh da dohvatim dugu.

  2. Uff..i ja sam te razumela i shvatila, i prvi put mi se ne sviđa šta si napisala, ali ne zbog tebe, nego zbog mene.

    Loše mi. Tj. znam da si u pravu, al’ me to čini nekako neverovatno tužnom.

    ‘bemliga, sad ću da mislim o tome. Puno

  3. Oduševilo me je ovo što si napisala. Potpuno se slažem sa tobom.

  4. S

    Ja te skroz razumela, zahvalna sto pored sebe imam normalnog coveka, jer da nije, ovaj jedan sto mi objasnjavao tako ko tebi, mog’o je da mi napravi tesko sranje od zivota. 😕

  5. M

    De, bona, malo jasnije… jesi to smetnula s uma da te i Bosanci citaju? :mrgreen:

  6. Fala vam na razumevanju, sve sam nešto mislila da nisam jasna 🙂

    Mmiljana, to je to, nema veze u kom rodu je napisana, dešava se i jednima i drugima.

    Ivana, oprosti draga, nemoj da misliš vidiš da si već smislila.

    Retka zverka a šta tebi da kažem 😛

    Sanja, taj mora da uživa kako si loše prošla, takvima nikad dokazati 🙂

    Mimoza 😆 kaži šta te buni, prevešću nerazumljive delove 😆 😆 😆

  7. I ja od nikog ništa ne očekujem što mi vrlo često donosi vrlo prijatna iznenađanja u životu…

  8. teško neko uspije da me razočara, naravno trebala bih, kako ti reče, prije toga biti očarana.
    A očekivanja?
    slagala bih kada bih rekla da ništa i ni od koga ne očekujem. Očekujem, ali su moja očekivanja valjda normalna, prizemna i dozirana. Ali kada očekujem ja i pitam, pa znam – može, ne može- idemo dalje. Ne pravim dramu u tri čina, ne izigravam uvrijeđenu mladu.
    Poznat mi je osjećaj koji opisuješ, posebno ne podnosim neizrečena očekivanja koja sa mnom nemaju nikakve veze. Al ljudi imaju maštu, pa neka raspale. Ne dotiče me. Nimalo.

  9. J

    I umesto da objašnjavam što sam bila kučka i uništila mu život dok je on maštao o kućici u cveću, pokažem srednji prst.

    Mrzi me, bre, da objašnjavam.

    😆 😆 😆

  10. Exxx, pa uvek se iznenadimo kad dobijemo nešto a da pri tom ničim nismo morali da “platimo“ 🙂

    Dolly, doziraš, valjda je u tome tajna…

    J. Jovanović, aj’ kaži šta ti je tu smešno 😀

  11. Kad se vec o ovome prica, meni jako puno stvari nije jasno. Sledi konfuzan odgovor.

    Nije mi jasno kako neko npr. 5,6,7,8,10 godina gradi sa nekim nesto..a onda odjednom – cek’, puj pike to nista ne vazi. Jasno mi je da jedno ne voli, ili manje voli – ali onda dodje dostojanstevno i kaze: „Pazi, nije mi stao vise, daj da se razidjemo kao ljudi.“ Ali mi nije jasno zasto su u takvim situacijama ljudi u stanju da smile 1511111 razlog koji je nevjerovatno glup, umjesto da jednostavno kazu istinu. Ti glupavi razlozi kojima valjda olaksavaju savjest, me dovode do histerije.. ponekad. O onom medjusobnom laganju, varanju, ne mogu ni da razmisljam. Ljudi nekad stvarno rade neke stvari koje uopste ne mogu da shvatim. I ocekujem da takve stvari ne rade. Iznova i iznova.

    I mislim da mi nikad nije bio problem da nastavim sa svojim zivotom. Ali mi je uvijek bio problem kad neko (kakvu god da je ulogu imao prije toga) misli da moze u njega da se vrati kad mu se cefne… E pa ne moze. (Ovo ne moze mnogo jednostavno zvuci, ali ima previse dvoumljenja, iskusenja, vaganja, zanosenja, navika, uspomena iza toga..) Al’ kad jednom budem nacisto, nacisto sam.

    Ko moze da sve veze sa ljudima da presjece odjednom, da se nikad ne zapita, ne ispita odluku po sto puta, svaka cast. Ja odmah priznajem da ne mogu.

  12. ne moze se razocarati onaj ko prvo nije bio ocaran! apsolutno ispravno razmisljanje. citava mudrost u jednoj recenici. moram da priznam i da nisam oduvek to znala. nekad sam bila malo mlada, pa malo glupa i letela tako ko zna gde. bez ocekivanja! to je moj imperativ. divno zapazanje. bas.

  13. mislila sam da si ti pametna, kad ova magi zacementira i…zaseni te jbt :mrgreen:

Ostavite komentar