Home / Pamet u glavu i dupe uza zid / Šta bi bilo kad bi se ministar i ja sudarili na vratima pošte

Šta bi bilo kad bi se ministar i ja sudarili na vratima pošte

UntitledMinistar finansija se pojavio na šalteru pošte. I eto, sedim i pitam se kako se tamo pojavio, kao ministar ili kao građanin koji želi da podigne novac? Ako se pojavio kao građanin, zašto je očekivao da se prema njemu ponašaju drugačije nego prema bilo kom građaninu? I da li ponekad razmišlja o tome šta će biti kad više ne bude ministar, jer niko to nije ostao doveka, kako će se nositi s tim da će onda mnogo više veza morati da potegne da bi tužio dve savesne službenice i urnisao im život.

Ako niste čuli, dešava se da ljudi pređu granicu s tuđim pasošem jer jednostavno on i vlasnik pasoša liče. Šta da je neko ministru ukrao karticu, i to se dešava, i da su šalterske službenice isplatile novac? Ne bi bile premeštene u Mladenovac nego bi bile krivično gonjene.

Ako je tačno da je ministar ukucao svoj pin kod a one mu tražile ličnu kartu, onda priča debelo smrdi.

No, da li ste ikada radili sa novcem? Ja jesam i to je neviđen stres, kad kasnije „sravnjuješ kasu“ to ume da bude više, pa manje, pa više, pa deset puta, svaki put različito. A ne može ni manje ni više, mora u banku i svaku banku dužiš. I nikada više u životu ne bih radila s novcem i narodom. Nikada!

Ako je tačno da on nije hteo da pokaže svoju ličnu kartu uz svoju platnu ili bilo koju karticu, s tim nadobudnim pitanjem da li one znaju ko je on, a one zbog toga premeštene u Mladenovac, zbog toga što su savesno obavljale svoj posao, to je SKANDAL!

Jer, znate, svi mi se neprekidno žalimo na bahatost, nekulturu, neposlovno ponašanje raznoraznih ljudi, na šalterima, u prodavnicama, u opštinama, bolnicama. Ja sama sam, kad sam bila krajnje besna, poslala par mejlova žaleći se na neke ljude. Svaki put su mi odgovorili – Razmotrićemo. I na tome se završilo, nikada više nijedan mejl, odgovor – ispitali smo, upozorili, izvinite, došlo je do nesporazuma…

U zemlji apsurda teško da će neko dobiti otkaz, disciplinski biti gonjen ili premešten u Pizdu Materinu ako nesavesno, kako god, obavlja svoj posao, ali ako ga obavlja savesno, desi se, kao što vidite.

Upućena u priču da se zna ko u ovoj zemlji sme da mi zatraži ličnu kartu, prilično se nerviram kad mi je svuda traže, ali pokazujem je. Kontrolorima u prevozu, bankarskim službenicima, poštanskim službenicima, ko mi zatraži, iz jednog prostog razloga što ne mogu da isteram stvar na čistac. I što taj jadan službenik nije to izmislio, tako mu rekli, mora, šta će. I u svojoj banci gde svaki put proćaskam sa službenicom, koja me i telefonom zove kad zatreba, svaki put joj pokažem ličnu kartu, takva procedura. I ne bunim se, šta ću, bunim se ako mi ne kažu dobar dan, doviđenja, ako su nadrndani.

Ostaje mi da se nadam da ministar jutros, dok ispija kafu u svom kabinetu, oseti ono ljudsko u sebi, pređe preko svoje uvređenosti što nije bio prepoznat, ako je to tačno, i pomisli – čekaj, bre, preterasmo, nije mi kruna s glave pala. I uradi pravu stvar.

Možda nije svestan da će ga ovo što se desilo karakterisati mnogo više kao čoveka nego bilo šta drugo. To da se na šalteru za građane nije ponašao kao građanin već kao uvređeni neprepoznati ministar, može da potre samo ako uspe da srpske finansije digne u nebesa. Što je teško.

Nismo mi krivi, mnogo se često menjate, ministre!

Šta bi bilo da se ministar i ja sudarimo na vratima pošte? Ja bih očekivala da se on pomeri u stranu, bez obzira što sam ga prepoznala, računala bih da je gospodin čovek, džentlmen.

Nisam sigurna da bih postupila ispravno.

(Foto: wallpapercave.com)

Pročitajte i

No smoking

Veliki problem u sprskim vezama i brakovima predstavlja neprihvatanje da je jedno od njih imalo …

Ostavite komentar