Pošto se onaj zaludni čiča preračunao pa se onaj  smak sveta najavljivan za subotu nije desio i pošto se  izgubio pa nemamo pojma kad je sledeći, red je da se nastavi sa životom, udarnički, ono – smatrajte da će biti, ali kako ne znamo kada, živite kao da ga neće biti nikada.

Stoga nastavljam prethodni post – šta žene ne praštaju u krevetu, pored kreveta, gde već živom i neopterećenom čoveku, to jest, ženi može da padne na pamet a što nije lepo, jelte, samo kurve to rade uz tarabu, mi poštene treba il’ sa viklerima, il’ sa knjigom da čamimo u krevetu i čekamo kad će muškarci da se dosete. Dakle, ono čime treba da dokažemo da smo poštene je mnogo dosadno.

Ja inače ne kradem, ne varam na karte, lažem samo kad mi neko baš traži da ga slažem, smatram se poštenom ženom pa  o nekim drugim poštenjima ne bih.

Elem. Pošto do tog kreveta, ili haube, ili tarabe, ili negde, treba nekako da se stigne, postoji ona igra koja se zove „uzimanje seksualne anamneze“ što znači – žena sedi sa nekim muškarcem, negde, sa već donetom odlukom da će da ga kresne, što ne može kad ona hoće jer on prvo mora da joj uzme tu seksualnu anamnezu.

Predigra (za žene)

Jedno od najglupljih pitanja koje muškarci postavljaju ženama je – Šta misliš o seksu?  I ja nikad nisam ukapirala šta muškarci očekuju da čuju. Mislim, meni je lakše da objasnim Dalijev „pretok“ vremena, Platonov poredak ideja, što se preznojavao Jozef K, što je Pikaso iz realizma uskočio u kubizam i tako te stvari, nego da objasnim šta mislim o seksu. Pa to i mislim. Hoću reći, odgovorim pitanjem – šta treba da mislim? Odgovor koji dobijem, to jest pravac u kome treba da mislim je još gluplji – da li volim seks?

Ovde imate dve varijante:

da mu održite predavanje o vaspitavanju kroz vekove kojim ih uče da mi ne volimo seks i da nas stalno boli glava i da mu kažete da se jebe sam, ili

da kažete – ne volim – posle čega će vam on pričati o čarima seksa, zaključiti da do sad niste naletele na pravog muškarca i ubedjivati vas da će vam on otkriti čari istog posle čega ćete se zaljubiti u seks na prvi pogled.

Posle ove muke ide sledeća – koju pozu najviše voliš. Ovde postoje tri varijante:

da mu kažete – misionarsku, s maramčetom preko glave da ne vidim sopstvenu sramotu što dovodi do rafalne paljbe kako postoje i druge vanzemaljske poze;

da mu kažete – volim sve – što ne preporučujem, pitaće koje sve a oni za večinu i ne znaju, ako znaju plaše se da im ne polomite penis i

da mu objasnite, ako imate živaca, da poza uvek zavisi i da ono što ste “volele“ sa jednim sa njim možda nećete voleti. Ni ovo ne preporučujem. Ne kapiraju.

Sledeće pitanje je -  da li voliš oralni seks ili šta misliš o tome. U tom trenutku, obavezno, ali obavezno da se zacrvenite, kako znate i umete i da pitate vi njega šta on misli i da li on voli. Najmanje pola sata će da veze kako obožava da ga neko oralno zadovolji, kako mi nikad nećemo ukapirati do kog neba oni stižu u tom trenutku, kako će vas voleti najviše na svetu ako vi s tim nemate frku i sve tako i u krug. Pošto nijednog trenutka neće da se seti da oralni seks može da bude obostran i da i žene imaju polni organ, ‘ladno mu kažite da popuši. Čiji god hoće. Pa da se eventualno javi kad odraste i opameti se.

Razrada. To jest – seks. To jest – kad žene zažmure na oči i uši i pomisle – ajd’ da probam. To jest, kad žene već imaju seks sa nekim a  pojma nemaju kako su dotle stigle.

(za muškarce)

Dragi muškarci, mi ne podnosimo:

kad svom polnom organu tepate – Miško, Djokica,  Sneško, Zdravko i sličnim kretenskim nadimcima jerbo se nikako ne uklapa u ono kad zauzmete pozu – sa’ću da obeležim ovo drvo i kažete – vidi koliki je, si nekad videla ovolikog… Ako ste se nekad tuširali u muškom društvu, ili piškili u istom, valjda ste videli da vaš nije najveći, što nas terate da vas lažemo;

kad komentarišete veličinu naših sisa i dupeta;

kad kažete da smo se ugojile pošto isto nema veze sa seksom:

kad nas usred seksa pitate je l’ nam lepo:

kad pitate – je l’ ti odgovara ovako (gde vam je osećaj za govor tela);

kad kažete – ‘ajde sad da probamo ovako;

kad glumite Hilti bušilicu;

kad navalite s namerom da nam izađete kroz grlo, ako ikako može, to jest kad mislite – što dublje to je sećanje duže;

kad nas primoravate na nešto što nam ne prija vama za ljubav, mislim mi više volimo sebe;

kad traje letnji dan do podne, duže nego što su se nosili Marko Kraljević i Musa Kesedžija;

kad se završi pre nego što smo se svukle;

kad pola sata najavljujete – sa’ ću, samo što nisam, ne mogu više, blizu sam, tu sam, samo što nisam eksplodirao, sa’ će vatromet, otvaranje Olimpijade, vuvuzele, oleole;

kad se posle izvrnete kao da ste oborili svetski rekord u ronjenju na dah, zabuljite u plafon i kad dodjete do vazduha pitate:

je l’ ti bilo lepo;

jesi imala orgazam;

na šta misliš;

bila si super!;

zašto ćutiš;

ima nešto da se jede;

Kad malo bolje razmislim – da mi nije mene, da nam nije nas, naš seksualni život bi bio tragičan. Uopšte nemate mašte.

Važno – sve ovo ne mora da bude u krevetu.

Još važnije – to što su vas vaspitavali da ste dobri jebači samo zato što imate penis je čista zabluda. Mislim, kad se vi ono sekirate da l’ sutradan, za tri dana, tri godine, da nam se javite i kako mi ucveljene sedimo i čekamo je još veća zabluda. Ponekad smo neviđeno srećne što se niste javili, uštedeli ste nam muke da vas bezbolno otkačimo, to jest da vam kažemo istinu.

Ženama – dodajte ako sam nešto ispustila a sigurno jesam.

Muškarcima – pored muškaraca postoje i Muškarci, oni koji su Muškarci od glave do pete, unakrst i mentalno. Retka vrsta. Oni nisu predmet ove priče.

Daklem, muškarci, promenite si majicu.

man the legend full Šta žene ne praštaju u seksu