Home / Srbija medj' šljivama / Multimedijalna umetnica made in Srbija

Multimedijalna umetnica made in Srbija

Kad se u Srbiji neko predstavi kao multimedijalna umetnica to nikakve veze nema sa multimedijalnom umetnošću, ali, bože moj, ovde je sve fatamorgana  i ovo vam je isto kao kad počnu da pričaju da je Srbija sekularna država a vi lepo vidite da nije.

Dakle, multimedijalna umetnica je ona koje ima na svim medijima. Što u gaćama što bez gaća, uglavnom dekoltirana do pupka, silikonirana al’ prirodna, valjda računa da se rodila tek onda kad je silikonski doradjena, ne zna šta hoće al’ odlično zna šta neće, uglavnom je to sve ono što je već probala, razume se u sve naročito u pravoslavlje, srpke običaje i moral, plaši se od boga kao da on samo gleda šta ona radi što mož’ biti i da jeste kad uzmemo u obzir koliko na svetu ima gladne i zlostavljene dece, nepravde i ratova, biće da samo vodi računa da multimedijalne umetnice ne skrenu sa pravog puta. Razumeju se u brak, razvode, decu i intervjuišu ih svi mediji kad god se udaju, razvode i radjaju decu a naročito dok su u drugom stanju tako da se komplet medijski potrošači sekiraju da l’ će sve da bude u redu isto kao što se raduju njihovim udajama i pate  sa njima prilikom razvoda.

Izuzetno su ponosne što su idoli mladih naraštaja, hordi svojih replika, i osećaju veliku obavezu & odgovornost da ne lupe nešto što ne bi trebalo, svesne su toga da su sve oči uprte u njih.

U svakom od mnogobrojnih intervjua naglase da su kao male izmedju mogučnosti da budu ’’pekar, lekar, apotekar’’ ipak na vreme otkrivene na nekom porodičnom slavlju kao multimedijalne, to jest svestrano talentovane. Ostalo je istorija.

Prosečna srpska multimedijalna umetnica peva, komponuje, piše, gaji zdravo povrće, zdravo se hrani, redovno ide u crkvu, kreira i ima svoje samostalne revije, radi kao voditeljka neke od emisija koje promovišu spas, lepži život, život na visokoj nozi, slika al’ neće da pokaže – nije vreme, tako samo daje oduška jednom od svojih talenata, vaja, glumi u nekoj najgledanijoj seriji, volontira, bavi se humanitarnim radom, zalaže se za spas planete, gladne, ugrožene, poplavljene, obilazi domove za nezbrinutu decu, gostuje na koncertima, ima telohranitelje, obožava svoju publiku naročito onu u dijaspori, obišla je celu planetu i ima omiljenu destinaciju gde puni baterije i pušta mozak na ler, zna koga bi povela na pusto ostrvo, zna kako treba da izgleda idealan muškarac – kao njen suprug, dečko, verenik, ima frizerski salon, solarijum, kafić, koji je izdržavaju dok se ona multimedijalno eksponira. U biografiji ima sliku sa rodjendanske žurke Hju Hefnera. U medjuvremenu je uspešna supruga i majka.

Vrlo je nezadovoljna neobrazovanošću, plitkošću i ljubomorom srpskog naroda koji ne razume njenu talentovanost i multimedijalnost a nadasve to što ona može ono što drugi ne mogu i što ona nije obična žena. Stalno napominje da je rodjena pod srećnom zvezdom pa da stoga ima pravo da se ponaša kao zvezda.

Najbolje prijateljice su im još iz osnovne škole, to su prava i iskrena prijateljstva, jes’ da se ne vidjaju ali pravo prijateljstvo ne zastareva.

Svaka od njih ima paparazzo fotografiju kako izlazi iz tuš kabine u rodjenom joj kupatilu nad kojom se zgražava čim ista počne da visi po novinama i inernetu. Zbog ove paparazzo pojave sam, svaki put kad ulazim u kupatilo pod stresom, jes’ da nisam multimedijalna i jes’ da nemam neko telo al’ šta znaš, paparazzi su paparazzi. A gola žena je gola žena. Uvek ima šta a se prokomentariše.

Multimedijalne umetnice su, sve do jedne završile neki fakultet, zlu ne trebalo. Ako još uvek nisu to znači da studiraju. Uglavnom menadžment.

Inače, ako bilo ko  želi da sazna nešto o nekom kulturnom dogadjaju neće moći. Može samo da sazna koja je multimedijalna umetnica svojim prisustvom uveličala isti.

Kontam, ’’multimediji’’ moraju da žive – prodaju ono što se kupuje. Al’ gde je umetnost?

Kako neko ko nije ništa može biti multimedijalni umetnik, gde je veza sa umetnošću?

Multimedijalna umetnica ju Srbiji je nadbiće, neka mešavina Afrodite, Atine i Artemide.

Spustila se medju Srbe.

Nama je ostalo samo hram da im podignemo.

I da im prinosimo žrtve.

Ili će one uzeti same. Možete da vidite kad god izadjete na ulicu ili priupitate neku zelenu šta želi da bude kad poraste. Pojma nema. Al’ dobro zna KO želi da bude.

Pročitajte i

Kako nas je zajebala nepismena Srbija

Osvanulo postizborno jutro u Srbiji. Sunčano. Atmosfera međ’ intelektualnom elitom (bokte!) zgusnuta do pucanja. Juče …

3 komentara

  1. Ja kad „porastem“ zelim da budem JA od pre dvadeset godina.
    Da u 6.mesecu trudnoce idem na aerobik i da igram kosarku sa curama, da zivim svoj zivot a ne da patim zbog tudjih promasenih zivota, da se smejem a ne da budem sadasnja placi**cka, da ne merim pritisak svaki dan, da mi se **be za sve zlotvore oko mene.
    Hocu bre da zivim kad „porastem“!!!
    I necu da mi dizu hram i da mi prinose zrtve, hocu da ja ne budem zrtva sopstvenih slabosti, emotivne prirode i mekog srca.

  2. m

    Samo da primetim da „multimedijalne umetnice“ listom zarko zele da se iskazu kao majke, to im je, obicno, najteza, najvaznija i najdraza zivotna uloga kojoj sve „podredjuju“ i kad postanu uspesne majke, onda im, kao, vise nista nije tako vazno…

  3. Onda se slikaju gole za Play Boy da zapečate karijeru. Ili snime neki autorski film od koga mi treba da se stidimo. I tako… ima ludila…

Ostavite komentar