Kad će brendiranje Srbije biti završeno niko ne zna ali sa ovolikim brendovima to ne bi trebalo da bude neki problem.
Već smo apsolvirali da ovde oni koji najviše trtljaju o brendu i brendiranu blage veze nemaju o čemu pišu. Samo znaju da je brend neka ekstra fensi reč koju treba upotrebljavati da bi se bilo u trendu, isto kao bek stejdž, imidž, aksesoar, WTF umesto – jebote, kakvo je ovo sranje i još more drugih reči. Trend, jelte!
Prošle godine sam pročitala da je omladina brend Srbije. Izvin’te, po čem’ lepom je poznata vaša zemlja? – Po mladima! Doduše, ovo je možda stvarno brend pošto ova zemlja nema pojjma šta će sa mladom populacijom ni gde će ih pa ih uglavnom izvozi. Čim završe fakultete a nekad i pre toga. Šta su mladi u drugim zemljama ne rekoše. Valjda samo mladi. Doduše, kad uporedimo natalitet i mortalitet, biće da su mladi stvarno brend.
Danas se reč brend vrtela gde god sam pogledala.
Ministarka za omladinu i sport je izjavila da je sport srpski brend a da su teniseri brend u brendu. Ako uzmemo u obzir da ovde sportisti a naročito teniseri postaju srpski tek kad potpuno sami postignu neke uspehe, da ih tek onda država prisvoji da bi se njima dičila i da bi pravila masovne dočeke uz ’’Igra Rock & Roll cela Jugoslavija’’, ja bih se odmah sa njom posvadjala. Dakle, teniseri raznose glas po svetu da tamo negde postoji neka zemlja koja se zove Srbija i oni rade nešto za ovu zemlju dok ta ista zemlja koju predstavljaju za sportiste uglavnom ne radi ništa. Pomenula je i Nadju Higl za koju niko nije znao dok nije postigla ono što je postigla a onda joj je država poklonila stan. Dotle je mogla da spava i u šatoru ako nije imala gde. Isto kao Čavić. Bato, dokaži se ti pa da ti nešto damo, ne može unapred, ko zna da li ćeš postići uspeh, nismo m tako bogati da bacamo pare.
Stotine talentovane dece, sprotista, muzičara i drugih, od ove zemlje ne dobijaju ništa, država ne prepoznaje svoje talente dok se sami ne dokažu celom svetu. Onda ih, kako rekoh, usvojimo. Pojavimo se da vrisnemo da su naši. Dok sami od sebe ne naprave nešto niko ih ne vidi. Kad postanu poznati u celom svetu e onda se omile i nama. Da ih iskoristimo. Sramotno!
Danas, takodje pročitah, povodom osvajanje medalje neke plesne grupe a u takmičenju u latino plesovima, da je ples srpski brend! Naročito latinski plesovi. Ne znam imate li ikakvu predstavu koliko koštaju plesne haljine i cipele i da to isključivo plaćaju roditelji. Ali, eto, to je srpski brend. Poslati dete na takmičenje je ravno letu na Mesec. Ali tamo negde piše da dolaze iz Srbije.
I onda vrhunac svega, večeras čuh izjavu povodom mukotrpnog brendiranja zemlje, jednog od onih iz komisije za brendiranje, da ga histerija oko brendiranja strašno iritira. Da je histerija jeste, ali prestanite da histerišete i počnite da radite, vi koji ste se prihvatili učestvovanja i para u nečemu o čemu ne znate ništa ili batalite posao i pustite zemlju i sve u njoj da se brendira samo kao što se brendirala većina stvari.
I onda ga voditeljka upita dokle se stiglo sa brendiranjem kao da je brendiranje sanacija Gazele pa on treba da kaže za koliko dana će biti gotovo, nadljudskim snagama, i on reče – Mislite da nas neko nešto pita, to bi bilo isto kao da Sinod SPC upitate o humanitarnom pravu ili kao što Fond za humanitarno pravo utiče o zakonima u pravoslavnoj crkvi, zakonima pravoslavlja, tako nešto.
I šta reći?
Sad samo čekam da neko kaže da su krediti srpski brend, ili sneg, ili demokratija, šta fali.
Roman bih mogla da napišem šta u ovoj zemlji ne valja i što predstavlja sliku Srbije a ne bi smelo tako da bude.
Isto tako bih roman mogla da napišem o svemu dobrom što ova zemlja ima i može ali se o tome ne piše. Nije zanimljivo.
A kakav bih tek roman mogla da napišem o svim ovim članovima koje niko ništa ne pita… I o tome šta je sve brend ove zemlje i kakav je taj brend. On već postoji, nažalost.
Srbija je odavno brendirana.
Treba je rebrendirati.
Ko to shvati znaće šta treba da radi i kako da radi.
Inače, te rupe na saksiji oko brendova…
To nikako ne može da pije vodu…
Pa, ne može da pije vodu, kad na tu rupu na saksiji pušta vodu.
ma NONSENS 😛
😀 Bravo, !! „Srbija je odavno brendirana. Treba je rebrendirati.!“
Mislim da je ovaj naš narod skroz blesav.
@Charolija, jeste blesav. Svima su puna usta toga šta sve ne valja u ovoj Srbiji. Po svima njima ovo je valjda najgora zemlja na svetu. Kao da niko drugi nema ni kriminal, ni korupciju, ni huligane, ni preglomazan državni aparat, ni lošu privredu, ni… Problem i jeste u tome što su ti mnogo glasni, jer uvek imaju nešto „pametno“ da kažu. Ne da urade, ali da kažu – uvek imaju šta. A ovi drugi ćute. Lepo @Mahlat reče da bi mogla roman da napiše „o svemu dobrom što ova zemlja ima i može ali se o tome ne piše. Nije zanimljivo.“ Valjda je stvarno „u trendu“ pljuvati po svojoj zemlji i svom narodu. Kao da ti „pljuvači“ nisu deo svega toga i kao da su „svoje dvorište“ sredili cakum-pakum, pa sad imaju sva prava da kritikuju sve oko sebe. Jer su oni uradili sve što je do njih.
Ja već rekoh pre par meseci da ne treba lagati, ali da se može birati istina o kojoj se priča. I ta priča treba da ide u svet. Lepa i istinita. Ne treba za to ni mnogo para ni mnogo pameti. Para i pameti treba da se nešto suštinski promeni u ovoj državi, da se osmisli i realizuje dobra strategija pozicioniranja i da se kreira korporativni brend Srbije. A da se o Srbiji pričaju neke lepe i istinite priče, za to ne treba.
Ako sve bude kako treba, neće mnogo proći i zaživeće ideja začeta pričom o „Srbiji sa klempavim ušima“. I uključiće se stranci koji će lepo pisati o nama (ko ima veći kredibilitet od njih?). Za to je potrebno samo puno dobre volje i truda ljudi okupljenih oko jedne ideje koja nam se učinila lepa i izvodljiva. A kad ona zaživi, verovatno će se već naći neke „strukture“ koje će se rado hvaliti njom. Ako im, kad već ne umeju sami, nek se hvale, samo nek ne kvare…
Ja otkad su u Sloveniji proglasili ajvar njihovim, odnosno brendirali ga, ma sta to znacilo, ljuta sam na nas i zbog toga i svega sto si navela 😈
NAravno da je narod blesav!
Prica oko brendiranja je jos blesavija.
Pedya, samo se u jednom ne slazem sa tobom – OK para ne treba puno, zaista ne treba, mi da se skupimo sa malo para bismo napravili milion puta bolji reklamni filmic o Srbiji ali pameti treba. Raznih vrsta pameti koje uglavnom sa brendiranjem, ovakvim kako nam ga namecu, nema nikakve veze. Da ne duzim, vec pisah o tome.
@Mahlat, da, u pravu si. Treba pameti, ne treba pametovanja. Pobrkah pojmove… 😉
Pa da 🙂
vidis kako prolazimo sa onima koji pametuju
Niko jos ne rece da je blogovanje brend… ciji god:)
Znate kako, meni se totalno smučio marketing. Gde god pogledaš neko nešto reklamira. To je izgleda sada glavna fora u Srbiji. Brendiranje=markiranje, to meni liči na ono kad ker ide da traži markirana mesta na nekoj livadi. Gde je koji pas šta zapišao.
Na svoju sreću imam priliku da putujem i da se srećem sa drugim nacijama i ljudima iz drugih zemalja. Oni nas u startu gledaju kao „gamad“. Tek kasnijim druženjem vide da smo normalniji od njih, po pitanju mnogo čega. Njihovo oduševljenje me baca u bedak.
Srbija može samo tako da se rebrendira, jer oni već imaju određenu sliku o nama, koja je nažalost loša. Kada vide srpsku zastavu, odmah se sete bradatih četnika. Možemo mi da se trudimo koliko god hoćemo, želimo i možemo, ali takav utisak smo ostavili na svet, da nas se ljudi plaše. Tuga jedna.