Home / Srbija medj' šljivama / Odelo ne čini čoveka

Odelo ne čini čoveka

I ne čini ga. Čovek se ionako rađa go.

Bebama se od rodjenja nameće moda sa propratnim detaljima, oduševim se kad god vidim kako su devojčici od par meseci ono malo svilene kose koju ima uvezali gumicom na vr’ glave da joj dodaju na bebećem šarmu. Dečake će uvući u sinetičke majice na kojima piše da je mnogo jak, pa malo jači, da mu dodaju na muškosti. Kasnije će mu objasniti da je muško pošto toga u par meseci još uvek nije svestan.

To da odelo ne čini čoveka se obično saznaje u pubertetu kad krene modno izvoljevanje i kukanje ’’svi imaju samo ja nemam’’. Tad saznaš da odelo ne čini čoveka i nekako počneš ispod oka da posmatraš one koji imaju ono što ti nemaš, kako su jadni u tom pokušaju da od sebe naprave ljude. Sve to savetodavac potkrepi sa  – šta mu vredi što je to obukao kad ima klempave uši, veliki nos, krive noge, kratke ruke, vidi ti kak’i si mi lep.Onaj što nema počne da veruje da čoveka čini lepota a još više počne da veruje da su ga stvorili idealnog a od tad svakoga ko je obukao ono što on nema skenira i pokušava da mu nadje fizičke mane. Uvek se oseća višim bićem kad god sretne nekoga ko je po njegovim merilima dobro obučen.

Kad god se pojavi neko ko je nešto uspeo pa je još i pristojno obučen a onaj koji je vaspitan na tome da odelo ne čini čoveka načuje da je neko prokomentarisao – vidi kako lepo izgleda, znaš on je… ovaj prokomentariše da mu ništa ne vredi ni što je uspešan, ni što je lep, jer odelo ne čini čoveka. Tako počne da širi famu da su uspešni i lepi ljudi ispod odela neka neidentifikovana masa, ljudi svakako nisu. On je nekako uvek iznad, uvek bolji čovek iako u četrdesetak ne radi ništa već samo procenjuje ko je čovek a ko ne.

U Srbiji se svaka narodna otrgla kontroli i više ne služi kao savetodavna nego kao ponižavajuća, običan instrument da se pokaže kako su drugi uvek mnogo niži i bezvredni. Šta god da urade. Ovakvi koji ponižavaju čitavog života pate što ’’ne jaše konja onaj kom je sudjeno nego onaj ko ima’’.

Odelo zaista ne čini čoveka. Čini ga pristojnom osobom. Ali onaj ko je pristojno obučen mora čitavog života da se dokazuje da je usput i čovek.

Onima koji znaju da odelo ne čini čoveka, koji nemaju konja, kojima je deda bio oficir u kraljevoj vojsci, koji se pozivaju na neke ljude koji su im dali pedigre. Čudom ne mogu da se načude otkud hrabrost nekome da bude uspešan i pristojno obučen kad se ne zna ni ko mu je deda, ni kako je stigao tu gde je stigao, ni otkud mu pravo da radi na sebi.

Samo se pristojno obukao i misli da je čovek.

Pročitajte i

Kako nas je zajebala nepismena Srbija

Osvanulo postizborno jutro u Srbiji. Sunčano. Atmosfera međ’ intelektualnom elitom (bokte!) zgusnuta do pucanja. Juče …

15 komentara

  1. Cek da mi prodje stampedo oko Slave pa cu ti kazem DA ODELO JOS KAKO CINI COVEKA.

  2. Odelo nažalost u ovo moderno doba ipak ćini čoveka.

  3. Odelo ne cini coveka.

    Ali ga i cini al’ to je vec za drugu pricu.

  4. Pa to ti i pricam.

  5. kad god sam pokusala da ljude svrstam u neku od svojih fioka, ispala sam sama pred sobom glupa kao noc, ali to drzim u strogoj tajnosti. imperativ mi je biti cisto i uredno obucen, a obozavam da gledam zene koje imaju neki svoj, prepoznatljiv stil. za muski ukus nemam tako ostro oko, ali primetim. da li treba ljude vrednovati po tome? ne. ali treba postovati tu vrstu kreativnosti kao i svaku drugu. nije direktno u vezi sa temom, ali da dodam jos i da nikad ne idem da se sa nekim sretnem, vidim, stagod sa prljavom kosom. to mi je nevaspitano.

  6. O, da, odelo itekako cini coveka, iz te druge price..

  7. Samo sto je ja jos ne napisah 😆

    a vi se ubiste komentarisuci nju :mrgreen:

  8. Obožavala sam kad su bili male bebe da ih oblačim u kontra boje. Toliko o bebama.

    Kada bi me ponekad neko video kakva umem da izađem iz kuće pre bi rekao da sam luda, nego da sam neki „čovek“. Uvek sam volela da kontriram i da ne poštujem onu „u Rimu se ponašaj Rimski…“. Kad svi idu u farmerkama ja obučem haljinče, kada se picnu ja obujem martinke i sve što ide uz njih. Ne uvek, ali često. Odelo ne čini čoveka, pa čak ni u sledećoj priči (po meni).

  9. Jbla vas sledeća priča 😆

  10. Ma gde samo pomenu drugu priču. Pih kakva si…navučeš ljude na priču, a samo što si pomislila. :mrgreen: Nego ‘ajd sad jebi ga…kad si je pomenula ti je i napiši. 😉

  11. daj već jednom tu novu dugu priču da ne dužimo .. 🙂 samo bez psovki 😉

  12. vidis, jesi u pravu… ali ova tema mogla bi da ode malo i sire…
    ja sam do pre godinu dana imala pirsing u obrvi (jedini koji je vidljiv), kao i nekoliko po drugim delovima tela (a koji nisu isprva vidljivi, sem ako ti ne kazem/pokazem)… milion puta suocila sam se sa time da me ljudi procenjuju preko toga sto imam na sebi (da se razumemo, oblacim se sasvim pristojno, izgledam normalno… – ne vezujem tu vrstu nakita za neku dark muziku, stil oblacenja… ili sta god – dakle, sasvim cool)…. ali, eto ponekad mi je stvaralo poteskoce… i nikad mi nece biti jasno zasto je ljudima to bolo oci… nisu se ni potrudili da saznaju nista dalje, a vec su me procenili da se drogiram, … (zamisli sta vec)… i dalje vodim bitku sama sa sobom , skinula sam je kao kompromisno resenje,a i dalje u srcu zelim jako da je vratim… jer, deo je mene… i nakit kao i svaki drugi (ne dozivljavam to kao ‘in’ ili sl.)…
    izvini sto oduzih, al samo da se nadovezem na to kako su ljudi spremni da prave predrasudu ocas posla … za mene su to GLUPI ljudi…
    pozdrav, draga Mahlat… :*

  13. Odmah je vrati, to sto si uradila, taj kompromis, je najbezveznija stvar koju si mogla da uradis.

    Sve dok im dozvoljavamo da prave predrasude praviće ih još više. Šta te briga koga boli ono što ti radiš.

    Samo razmisli o tome sta svi oni rade a ne vidi se. Takvi najvise tupe o pogodnosti i nepogodnosti. Samo teraj!

  14. hvala 🙂
    svesna sam da mi je mala sansa da se recimo zaposlim (u laboratoriji, za sta sam zavrsila fax), ukoliko to nosim… tako je, jednostavno… ali, znam – vraticu ga, kad ostvarim svoj san.. pssst…
    🙂

Ostavite komentar