Home / Srbija medj' šljivama / Pičkovac je sve istočno, severno, južno i zapadno od Beograda

Pičkovac je sve istočno, severno, južno i zapadno od Beograda

Kad slonu obučeš baletsku haljinu, on se zove balerina

Jer balerinu balerinom ne čini ples nego haljina. Ili još jednom o onome ’’videla žaba da se konji potkivaju’’ pa i ona stala u red. Nije važno što nije konj, važno je kako ona sebe vidi, a vidi se kao lipicaner.

Usput, hleb ponovo poskupljuje, ako niste primetili, malo zbog toga što poskupljuju sve vrste goriva, malo zbog očekivane cene pšenice ove godine pa da prikupimo da možemo da je otkupimo i većim delom uvezemo jer smo sve naše uništili, a najviše zbog toga što je hleb najjeftiniji u regionu a i šire. To što Srbi imaju najmanju platu u regionu a o šire da ne govorim, šijemo samo braću Bosance, nema veze.

Od kako smo zauzeli niski start prema EU, neprekidno nam podmeću evropske standarde i zakone, jer da bismo ušli u Evropu moramo prvo da postanemo Evropljani, ovakvi ne valjamo ništa. Kad naučimo da živimo po evropskom modelu, možda… Sad, što vi treba da živite po modelu za koji nemate uslove, nikom ništa. Sve vam je po onom sistemu kad ujutru otvorite novine, ili offline ili online, a oni vas obaveste da se protiv stresa borite tako što na kraju dana treba da se opustite u djakuziju uz čašu šampanjca. To što nemate djakuzi i serete u šljivaru, nema veze.  Dobro, vi ne serete, ali ako sere sedmina stanovništva, onda je to alarmantno.

Elem, prosvetari štrajkuju, spinovanje postiže udarničke rezultate, crkli dabogda prosvetari koji traže veće plate, o tome da traže i reformu školstva kao i da se reši problem sa dotrajalim školama, nema veze. Kad bi došli ovi iz EU i videli kakve su pojedine škole, odmah bi dali nalog da budu zatvorene. Ali, mi volimo da se pravimo da je sve u redu, da problem prave samo oni što ne znaju šta će od besa.

E, od naredne školske godine počinje pilot program finansiranja škola koji se zove ’’ novi koncept finansiranja preduniverzitetskog obrazovanja’’, ali meni liči na ono – kako da se uvalimo još više. I, naravno, na projektu rade oni koji nikada nisu stali ispred table ali znaju kako se to radi. Ubuduće će škole biti finansirane prema broju učenika, ali…

Da uzmemo za primer dve škole od kojih svaka ima, recimo, po dvesta učenika. Jedna se nalazi na Dorćolu a jedna u Pičkovcu. Pičkovac vam je sve istočno, severno, južno i zapadno od Beograda. Ja ovom prostom, seljačkom logikom mislim kako te dve škole treba da dobijaju isto novca. E, nije tako.

Škole će dobijati novac zavisno od toga kolike su (veličinu škole), vrste grejanja (nije isto na gas i na ugalj), gustine naseljenosti mesta (Dorćol vam je gušće naseljen od svake seoske sredine u kojoj ljudi imaju više od jednog deteta), kvalitet puteva (bato, nije isto da gaziš blato do kolena i praviš prtinu u snegu i da hodaš trotoarima, tortoari traže održavanje a blato ne), lokacije škole (da ne ponavljam ono o Dorćolu i Pičkovcu), godišta učenika (!!!), nastavnog plana i programa (on nije svuda isti za iste razrede), i mora da ima još nešto, tek ćemo čuti.

Dakle, nisu nas dovoljno raslojili, raslojiće nas još više i još više će zenemariti neke opštine. Kad ubuduće budu izdvajali za prosvetu iz budžeta, neće se sve opštine radovati jer će neke dobiti a neke ne. Kako budu procenili stručnjaci. Koliko će škole dobiti zavisiće uglavnom od direktora, pa ko bude imao bolju vezu u svojoj partiji, više i para.

Inače, nemojte da se plašite. Ovo funkiconiše u Londonu. Tamo inače funkcioniše i nošenje školskih uniformi što se ovde nikada neće vratiti, mora da se vidi da su deca različita.

I da, finansiranje škola će zavisiti i od toga da li školu pohjađaju deca s posebnim potrebama i koliko ih je. Srećom, neko se najzad dosetio dai i deca s posebnim potrebama imaju pravo na obrazovanje. Ali to samo ona koja žive u gradskim sredinama, onoj koja žive u seoskim to još uvek nije dostupno. Mislim, uzmite u obzir udaljenost škole, kvalitet puteva, odmah vam je sve jasno. Samo dok ne prisedne neka budala i ne kaže – a, vama ne može, nemate decu s posebnim potrebama i naloži da svaka škola mora da ima upisane djake s posebnim potrebama, kad može Evropa, možemo i mi.

Toliko o onome da deca imaju ustavno pravo na obrazovanje. Imaju. Ali u različitim uslovima.

Ako ima neko da razume, neka mi objasni kakve veze kvalitet puta ima sa kvalitetom obrazovanja. I gustina naseljenosti?

Hoće li ova deca na Dorćolu i dalje da uče padeže a ona u Pičkovcu ne, ionako ih tamo slabo koriste, ili šta?

Da li će deca na selu i dalje da uče sve matematičke operacije ili samo oduzimanje i sabiranje, šta će im više, dovoljno je kad stanu iza tezge na pijaci?

Da li će biti teže seoskoj deci da se do škole probijaju kroz sneg, ili dorćolskoj kroz bašte kafića?

Mislim… osnovno i srednje školsko obrazovanje su sada preduniverzitetska obrazovanja. O univerzitetima da ne govorim. I Megatrend je univerzitet a kako videsmo i ne treba ti neko obrazovanje da bi ga upisao.

Lektira:

Od 4.500 školskih objekata, samo jedna trećina zadovoljava osnovne standarde.

O pilot projektu koliko para toliko muzike.

Kad vrata zatvaraju varjačom.

I ovo su djaci.

Ovo je ministar.

Ovo je da popizdiš. E, to gledaju deca dok nas boli dupe.

Jesam vam beše rekla da mi se smučilo ono da Evropa nema alternativu a sve ostalo ima? Čak i pamet. I obrazovanje. I život.

Pročitajte i

Kako nas je zajebala nepismena Srbija

Osvanulo postizborno jutro u Srbiji. Sunčano. Atmosfera međ’ intelektualnom elitom (bokte!) zgusnuta do pucanja. Juče …

11 komentara

  1. Svi znamo kako se pištu tenderi u našoj državi. Da bi se dobilo najbolje rešenje? Ma kakvi, direktno za „onoga“. Naime, tender se piše tako da samo jedan od potencijalnih ponuđača zadovoljava standarde. Makar to bilo „da nosi roze gaće sa zelenim cvetićima“.

    E i ovo je jedan veliki tender. Sve pare treba ponovo da završe u džepovima velikih vođa. Samo dva eliminaciona faktora:

    1. Putevi – ne može tamo neka bagra koja hoda po blatu da dobije pare.

    2. Gustina naseljenosti – ne može tamo neka bagra po selima da dobij pare, oni treba da se bave isključivo zemljoradnjom, i to na robovskom nivou, pogotovo sada kada svu zemlju kupi Mišković.

    Treba ovu pravu bagru na vlasti menjati, pa neka dođe crni đavo, neka dođe ko go da dođe i njih treba menjati. Vremenom će se navići da su promenljivi i da ih ovi drugi kontrolišu pa će možda malo ređe da plaćaju sajtove 25000 evra i ostale sitnice. Ne, ne pominjem Kolubaru.

  2. Z

    “Da li će deca na selu i dalje da uče sve matematičke operacije ili samo oduzimanje i sabiranje, šta će im više, dovoljno je kad stanu iza tezge na pijaci?“

    Ovo je za mene ključno, a što je najgore, Tadićev ćale je postao akademik zato što mu njegov sin nije pisao zakone o obrazovnom sistemu.

    Na Grmušinom blogu sam se pokačio sa tako jednim pametnjakovićem koji je za kriterijume za obrazovanje naveo sve moguće osim – jebenog obrazovanja.

    Dakle, jebeš znanje, jebeš inteligenciju, jebeš rad, jebeš koliko je vrijedan, jebeš ocjene, jebeš kreativnost…

    koliko para imaš, koliko ima asfalta od kuće do škole, kolika je gustina naseljenosti, griješ li se na ugalj… pa da, ovo su NEobrazovani kriterijumi

    Neka se Boris Tadić obrazuje tako a nama ostalima neka ne soli pamet.

  3. Ja sam išla u jednu osnovnu u pičkojevcu, koja dan danas, posle 10 godina od kako sam izašla iz nje izgleda potpuno isto – jadno i bedno. Ne mogu da opišem koliko popizdim kad čujem da deca u Beogradu u pojedinim osnovnim školama imaju ormariće za knjige, informatičke i ostale kabinete, a ovi ostali nemaju ni tablu u učionici kako treba. Centralizam je toliko uzeo maha da se više ni ne računa u Srbiju ono što nije Beograd. Uf, sad sam se baš iznervirala! I ne volim Riblju čorbu, ali mi nekako u ušima odzvanja: ,,Biće bolje, neko viče…“

  4. …na kraju sva ta deca iz Pickovca dodju u Beograd.
    Znam da nije to tema ali moram da kazem.

  5. Zelena, nema veze što nije tema, ali da rasčistimo jednu stvar, sva ta deca iz raznoraznih pičkovaca ne bi došla u Beograd da imaju deseti deo onoga što postoji u Beogradu.

    Ili misliš da samo deca koja su rodjena i žive u Beogradu imaju pravo na klizalište, baletsku školu, da se sutra bave glumom, budu slikari…

  6. Znas da se slazem, pisala sam kako zive kod mene u selu ili se kaze na selu? :ermm:
    Sve to je vec druga tema, Beograd je bio i ostao otvoren grad za sve. Smeta mi sto se prica o centralizaciji, fakat je da jeste, ali malo ko ulaze u svoju kucu, lakse je svima doci u Beograd, ziveti kao podstanar jer u njegovom mestu nema nicega jer niko nije hteo da ulaze u to. Mislim pri tom na drzavu.

  7. Pa kriva je država, ne ljudi, svako ima pravo na malo više od parčeta hleba i tudjeg života upakovanog u rijaliti šou.

  8. Najveca pikanterija pri igranju pantomime onih dana bila nam je film: kako sam sistematski unistavan od idiota. Toga sam se setila dok sam citala ovaj post…

  9. S

    Ne bih da me pogresno shvatite, ali ova prica sa inkluzijom je takvo prodavanje magle da ja nemam reci. Moja majka je nastavnik u osnovnoj skoli i znam kako to funkcionise. Ta skola je inace na periferiji Beograda i ima veliki broj Roma, samim tim, vec je specificna, jer je potrebno mnogo vise rada i energije da se radi sa njima (bez zelje da bilo koga omalovazavam), jer su veliki broj njih izbeglice sa Kosova albanskog porekla, i dobar deo casa prolazi u smirivanju „tenzija“.

    Drugo, statisticki gledano (sve vreme moram da hodam po jajima, ne zamerite ako se nespretno izrazim, samo ne zelim da budem protumacena kao maliciozna), porodice odakle dolaze ta deca, u odredjenom broju, ne pruzaju podrsku obrazovanju svoje dece, vec veliki broj te dece posle skole radi (da nije tako ne bi postojala Svratista, koja su i onako pretrpana).

    Onda, imate situaciju u tim skolama na koji se nacin utvrdjuje koja su deca u tom programu, tu ni nema dece sa nekim fizickim invaliditetima, vec su uglavnom deca inteligencije ispod prosecne i agresivnog ponasanja (ili kako se sada neadekvatno govori, hiperaktivna).

    Dakle, NEKO je uzeo velike pare za ovaj projekat, a nije mu palo na pamet da dodje i vidi kako se takvi casovi sprovode u praksi. Nema odeljenja do 15 ucenika, kako bi trebalo da bude, da bi funkcionisalo, nemate skolovan kadar koji bi sa tom decom radio, jer nastavnici prolaze neke nazovi edukacije, koje nicemu ne sluze, a toj deci je potrebna posebna paznja, za sta se ljudi skoluju, tako da takav cas izgleda tako sto nastavnik trecinu casa osmisljava aktivnost koja bi zaokupila „dete sa posebnim potrebama“, dakle da ne vristi pola casa, da se ne valja po podu ucionice, da ne cupa za kosu drugove iz odeljenja ceo cas, i da uz sve to pokusava da odrzi paznju i koncentraciju 30-oro druge dece.

    Cinjenica je da ako ista funkcionise, da je to zbog truda volontera iz nekih nevladinih organizacija, a nikako zbog „projekata iz ministarstva“.

  10. Nemam šta pogrešno da shvatim, biće da je ili neko uzeo novac iili ako nije – to je urađeno pod pritiskom, sa kim god da sam pričala – učitelji su potpuno nespremni ušli u sve to, samo su stavljeni pred svršen čin, nemoguće je bilo obučiti ih kako to da rade za jedan vikend, koliko je trajala obuka.

    Mislim da to uopšte ne funkcioniše kako treba.

  11. u ovu pricu se uklapa i to sto su nas ispitivali anketom o tome zelimo li da dobijemo besplatne udzbenike….. `ocemo, ali – eu finansira stampanje nasih udzbenika, a kakve gluposti cemo zateci u njima…. o tome nije lepo ni razmisljati…
    ucitelji zaista nisu spremni za ono sto se od njih ocekuje ! u Resniku imamo drugu po velicini skolu u Srbiji…. sada se ocekuje da i autisticna deca pohadjaju „normalnu“ nastavu…. a kako to ucitelji da organizuju – to jos nisu skontali….
    a posebna prica je da imamo „visak“ ucitelja…. imamo odeljenja od po 20 djaka, sa njima je idealno raditi…. ali usteda budzeta je imperativ ! cetiri odeljenja cetvrtog razreda ce rasformirati da bi formirali tri odeljenja petog ! ne mogu da zamislim besmisleniju ustedu !

Ostavite komentar