Slamka spasa
Ili više od nade.
Kad više nemaš čemu da se nadaš uhvatiš se za slamku spasa. Zabodeš se u blato, nabiješ slamku u usta i dišeš dok onaj koji preseca stvar ne poludi gledajući kako si glup, nabije prst u slamku i dokrajači stvar.
Slamku spasa obično prati marketinški tim sastavljen od šire familije koja se navodno izlečila jedući govna, da izvinete, ručno seckana i upakovana najčešće u teglu meda da očajnik ne bi primetio da smrde. Mada očajnici nemaju ništa protiv da pojedu i govno ako će to da pomogne. Ubede ih očas posla sa – Probaj, šta te košta.
Upravo smo svedoci teške prevare oko lečenja pacijenata obolelih od karcinoma. Kriv prevarant, naravno! Prevareni nisu krivi što su dozvolili da budu glupi zajedno sa celim familijom. Nisu krivi ni oni koji su prevaranta pozivali u svoje emisije da obelodane svetu kako imamo genijalca koji leči karcinom al’ ga nikome nećemo dati. Nije kriva ni država koja dozvoljava svakome da vara svakoga. I sad se država javlja kao dobra duša kojoj svi prevareni treba da se obrate i isplaču joj se na ramenu da bi prikupila što više dokaza. Prevarenima kriju facu nije lepo da narod vidi ko je glup. Još jedan paradoks u zemlji Srbiji – neke je sramota da priznaju da su ispali glupi, neke nije sramota da priznaju da im se diže kad gledaju žviotinje u svetom činu razmnožavanja.
Srbija je puna alternativnih doktora. Čudo jedno. I niko ne proverava osnovnu stvar – da li je taj neko doktor. U Srbiji će pravi doktori, nemoćni u pojedinim situacijama gde medicina još nije uspela da deluje reći – Pa… probajte, šta vas košta. Čovek više ne razmišlja šta ga i koliko košta, rek’o mu doktor da proba.
Dakle, ako govna pomažu ’ajde da ih jedemo. I, naravno, da ih preporučimo – Je l’ tebi pomaže? – Nemam pojma al’ mi i ne škodi. Kraj diskusije, lanac se širi. Kad njemu nije ništa neće biti ni meni.
Sve u svemu prevare me više ne čude. Čude me ljudi. Oni koji u bolesti gube pamet i dostojanstvo. Oni koji veruju da će nekako, uz pomoć alternativne medicine i uz božju pomoć postati morske zvezde i regenerisati se. Platio si i šta sad. U životu sve košta pa i glupost.
Sad država polaku prikuplja prevarene kao svedoke. Njih će mesecima a možda i godinama mrcvariti po sudovima i kopati im po ranama dok će advokat okrivljenog pokušavati da dokaže da su glupi ali da je neko unapred pokušao da ih obavesti da su glupi – Maši ručicama, ako se ne izlečiš možda će pasti kiša, nešto će da se desi.
Da ne bude zabune – moja majka je umrla od posledica karcinoma koji je počeo na plućima, proširio se na kosti a onda išao redom, sve do mozga. Bili smo bombardovani proverenim alternativnim metodama od onih koji ih nisu probali al’ pouzdano znaju da je to tamo nekome, kumine kume svekrvi od sestre od tetke, pomoglo. Poklanjali su nam kaktuse, ampule sa raznoraznim otrovima na kojima ništa ne piše, preporučivali kojekakve budale. Neke tegle sa medom i seckanim bunikama koje su koštale po 300 tadašnjih nemačkih maraka a u kojima je doza za samo nedelju dana.
Sećam se kao juče, dolazi rodjaka, sva usplahirena i objašnjava kako ne može da shvati da ja neću ništa da učinim za onu koja me je rodila i kako je ona, normalno, koja moju majku voli više od mene uradila pravu stvar i podmetnula mi papir pod nos: Zoveš Bijelo Polje, nekoga – taj neko te uputi na neku doktorku u Vrbasu kojoj telefonski izdiktiraš dijagnozu – doktorka te uputi na nekog trećeg koji pedantno dozira med i trave samo za vaš slučaj a onda ti neki četvrti tu teglu koja košta 300 maraka, doveze na vrata, ej, na vrata, da se ne mučiš. Al’ najbolje bi bilo da naručiš više tegli, ne može on da dolazi svaki čas.
Pogledah malopre, avanzovali u prevarama sa tim medom pa ih ima i na inernetu, naravno. Leče isključivo neizlečive bolesti.
‘’Praćen od strane lekara preparat je pokazao izuzetno dobre rezultate u tretmanu malignih tumora pluća, jetre, bubrega, želuca, debelog creva, prostate, mozga, kao i kod ženskih reproduktivnih organa materice, jajnika i dojki.
Koriste ga i pacijenti sa malignim oboljenjima kože (melanoma malignum) i bolesnici sa limfoproliferativnim oboljenjima (m. Hodgin, non Hodgin, Leukoze..)
XXXXXX koriste pacijenti širom naše zemlje, kao i pacijenti u inostranstvu (Amerika, Kanada, Južna Afrika, Evropa…) Organizovan je servis savetodavnih usluga, gde lekari specijalisti stručni konsultanti XXXXXXX u ličnom kontaktu ili putem telefona daju informacije o preparatu i bolesti pacijenta.
Što se tiče uslovno malignih bolesti, XXXXXX se sa uspehom koristi kod familijarne polipoze kolona, ulceroznog kolitisa, multiple skleroze.
Prihvaćeno je da se postižu izuzetno dobri rezultati istovremenom primenom XXXXXXX i zračne: citostatske terapije.
Zato nije potrebno reći da je XXXXX VIŠE OD NADE.’’
Više od nade ne postoji. To je onda govno. Čisto, prirodno, sa vrha planine ili izvadjeno sa dna okeana čijom površinom nije prošao brod već vekovima, seckano, presovano i upakovano u teglu ili tabletu. Sto posto prirodno!
Ko voli neka proba, neće ništa da ga košta.
Možda i neće da ukapira da je glup. Umreće pre toga a posle gore neka objašnjava bogu kako je mutirao u glupog kad je bog imao dobre namere.
Pa jebi ga, kad covek vise ne vidi izlaz veruje svemu i svacemu, a skotovi kojima nista nije sveto to koriste. 😕
Znam gomilu primera gde lekari deru roditelje bolesne dece, ne smeta im diploma i ne pitaju odakle. 👿
Mene i zub kada zaboli pojela bih govno da prodje a kamoli nesto drugo.
Sta ce jadni narod…jede govna ionako!
A tim nadriKurcima neka Bog sudi!
Ne znam da li se tvoj tekst odnosio na Nenada Rosa, on jeste lekar.
Sanja, pa sta ih briga odakle, roditelje je pa sramota da kazu da nemaju a i kad su deca u pitanju nema da nema, mora da se stvori. To kad su deca u pitanju ne mogu ni da komentarisem, ne znam sta da kazem.
Zelena, odnosi se na sve koji se bave nadrilekarstvom, kad se time bavi doktor medicine onda je to jos crnje.
Sto se ovog za koga si pitala tice, ja nigde ne procitah da je lekar, uglavnom pisu da je bivsi bilder. Valjda je i to neko zvanje, titula, sta li, koja daje za pravo da se bavi ovakvim stvarima.
Kod nas postoje jedna izreka „bolan baje kud mu ne pristaje“.
Šta sve ljudi rade, kuda idu i kakva čuda kupuju, upakovana u teglice ili zamotana u papirne maramice sa nadom. Oni imaju nadu, ali neko ko to prodaje i pravi sa jedinim ciljem da profitira nema dušu. Oni vjerovatno idu na varijantu „od toga mu ne može biti gore“, pa pakuju i ako treba i dovoze na kućne adrese.
Nedavno sam gledala neke emisije u plaćenim terminima privatnih TV stanica sa nekim nadriljekarima i ostala zblanuta ljudskom glupošću s jedne strane i bezobrazlukom sa druge.
Ljudi nevoljnici traže „kud im ne pristaje“, da se bezdušnici okoriste.
Vidiš draga moja, poznavao sam dvoje troje ljudi koji su bili gadno bolesni, kasnije i napustili ovaj naš svet. Jbg. da nije bilo tragično smejao bih se; hvatali se za svaku slamku. Ostalo je već vidjeno: plus minus, gore dole, imaš neizlečivog bolesnika i imaš kurvinog sina (ili kći) koji „leči“ i vadi pare. Ja sam ne znam šta bih da sam u takvoj situaciji, zato i ne sudim – ni ovom ni onom.