Home / Mislim, dakle postojim / Koliko verujemo reklamama, o Stevi Karapandži i Mooshemi

Koliko verujemo reklamama, o Stevi Karapandži i Mooshemi

Opet ja sa onim što mi nije posao, ali ja majke mi opet kao potrošač.

Znate ono kad velike i male firme promovišu svoje brendove koji su brendovi pre nego što su to postali. Ne kapiram to najbolje, ja neuka kontam da ne možeš nešto da napraviš i kažeš  – e, ovo je sad brend, nego ima da prosipaš krv, znoj i suze pre nego što to stvarno postane prepoznatljiv brend.

E, te firme naprave žurku-promociju za novinare & srpske zvezde a mi posle čitamo u novinama kako su te zvezde presvisle od sreće kad su dotakle te nove brendove i kako, opet, kontam tu je recept vrlo jednostavan – pozovu te kao zvezde, podele im proizvode, zvezde se slikaju a ja i slični meni odma’ treba da potrčimo i kupimo te proizvode, jer kad imaju zvezde ima vala da imamo i mi. Brend se rodio!

To možda u teoriji. U mojoj praksi ja više verujem mojoj kumi nego bilo kojoj zvezdi.

Ili… ide na prvom programu RTS-a, ne znam kojim danima jer svaki put uhvatim slučajno, ono  – Lepi brka kuva za vas. Lepi brka koristi za kuvanje isključivo proizvode svog sponzora, ne pominje ih ali su u krupnom planu. Oćajna domaćica sa ove strane ekrana treba da ukapira da samo sa pavlakom određenog proizvođača može dobiti baš onaj delikatan ukus.

Ili… fotošopiraju precvetalu zvezdu koja je baka i bukvalno i figurativno i pokušavaju da nas ubede da ćemo mi isto tako izgledati fotošopirane a da prstom ne mrdnemo samo ako budemo gutale tablete od ko zna čega, a može biti i da propevamo.

Ili… ako gledate one reklame u kojima je svaki drugi prašak nesposoban da opere veš ali onaj koji reklamira Seka Sabljić pere veš a ima i sedativno dejstvo, uopšte se ne nervirate kad vam se dete umaže od glave dopete a glupavi zet prospe ajvar po čistom stolnjaku. Povrh svega, to svakodnevno pranje i prostiranje vam pruža priliku da gvirite u susedno dvorište i ogovarate komšiluk na sva usta.

I ovde ću da dam taj primer mene neuke  ako je Seka trebalo da me natera da steknem poverenje u taj prašak – nije. Verujem više onoj kumi s početka teksta a Seku gledam ko što sam je gledala inače – kao malo histeričnu, uglavnom je imala takve uloge.

Zaključak – ne verujem trendovskim reklamama u kojima trendovski ljudi reklamiraju trendovske proizvode jer tu uglavnom nema ni K od kvaliteta.

Ali čemu verujem,  pitate se vi.

Skontam noćas u sitne sate.

Pre neki dan sam se akala nekim kuvanjem, kod mene televizor uvek uključen, pravi mi društvo, ponekad dotričim ispred kad mi privuče pažnju. I čujem glas Steve Karapandže, priča o spremanju nekog jela i sve vreme savetuje i pominje Delimano posuđe.

Dobro, znam ja da je Stevo Karapandža plaćen da reklamira to posuđe ali se radi o tome koliko verujem Stevi. Ni sama nisam imla pojma dok noćaš ne uđoh na Fejsbuk i ne ugledah sa desne strane reklamu za to posuđe. Inače ne obraćam pažnju na te reklame. Stevo je pričao – ovo možete spremiti u toj i toj posudi, ali možete I u Delimano posudi, nije rekao – ako spremite u Delimano posuđu buće prste da poližete a ako spremite u nekom drugom moći ćete da nahranite svinje.  Elem, akcenat bio na hrani a posuđe usput, da se Vlasi ne dosete, isto kao i ja koja se nisam dosetila ali sam odmah uočila Delimano na Fejsbuku. I nije bilo nimalo histeričan kao da će da umre ako mi ne kupimo to posuđe a on plaćen da ga reklamira.

Šta htedoh reći, opet ovako neuka – akcenat u reklamama uvek treba da bude bačen na proizvode a ne na ljude koji ih reklamiraju, ja se odmah izbezumim i čvrsto sebi obećam da ne kupujem zbog  bezobrazne reklame.

Mogu stotine primera da vam navedem.

A svemu tome da dodam – hiljade i hiljade tekstova, reklama, saveta, kako voditi zdrav život uz krajnje nezdrave navike i ishranu su postali veći klasika. I sve to treba da radite ne da biste bili zdravi, osećali se bolje, bili orniji, raspoloženiji, u dobroj kondiciji, nego da bi bile seksi, poželjnje, i da se za vama okreću. Zaboravite kad počnete da čitate te tekstove dal ste pošle il ste došle jer se sve završava seksom.

Mooshema već mesecima, nenametljivo piše o tome kako je promenila svoje navike a samim tim i svoj izgled i kako se fenomenalno oseća. Kad postavi sliku postavi sliku sebe znojave od trčanja.  Ili sa svojim detetom a ne kako se neki baja okrenuo za njom u parku.

Ja svakodnevno pratim koliko je pretrčala i zdušno navijam za nju. Ali bogami, zdušno navijam za sebe i vidim kako mi Mušema menja životne navike, rekoh joj to pre par meseci.

Zašto baš Mooshema

Zato što nas ne davi. Zato što deli sa nama nešto svoje a ne maltretira nas glupim savetima koje ni sama nije poslušala. Zato što se to vidi.

I što ja sve ovo vama ispričah…

Zato što sam celu noć razmišljala kako je Delimano pogodio cilj sa Karapandžom. A Mooshema i ne gađa cilj pa joj verujem i kupujem njene savete.

Eto, mislim kad bih ja bila od onih koji treba da izreklamiraju proizvod, ja bih poštovala buduće kupce.

I igrala na kartu poverenja? Jel postoji to beše u marketingu ili nije bitno?

 

Pročitajte i

Statistkinje u kukuruzu

Samo zbog te činjenice da nam se utroba cepala dok smo vas rađale trebalo bi da nas poštujete više od boga jer vas nije stvorio on, nego smo vas rodile mi.Da ima pravde na ovom svetu svakome od vas bi dodelio po jedan kamen u bubregu veličine klikera koji biste morali da izbacite kroz svoj cenjeni penis pa da možda, samo možda ukapirate šta je rađanje

5 komentara

  1. “Šta htedoh reći, opet ovako neuka – akcenat u reklamama uvek treba da bude bačen na proizvode a ne na ljude koji ih reklamiraju … “

    E vidiš Miro gde si pogrešila, tebi je pažnju ka toj emisiji i samim tim ka Delimano posuđu privukao ipak neki poznati i lik od poverenja, u ovom slučaju Karapandža. Da je bio neki nepoznati ili antipatični, “no brand name“ kuvar, ne bi ti privukao pažnju, ne bi gledala emisiju i ne bi uopšte ni bila potencijalni kupac tog posuđa.

    Ljudi su ipak veoma bitni.

  2. Nespretno sam se izrazila u ovoj rečenici ali da je sad ne ispravljam. Bitni su i ljudi, odnosno oni koji treba da nam uluju poverenje u neki proizvod, to rekoh kasnije u tekstu, znači nemoj da mi podmećeš lažno lepu pevaljku, glumicu koja uz prašak reklamira i tračarenje, i slične stvari.

  3. Hoćeš da kažeš da je izbor poznate ličnosti pogrešan. Da li bi obratila pažnju na posuđe u kome Mooshema kuva svoje dijetalne specijalitete? Koliko ljudi poznaje Mooshemu a koliko Stevu Karapandžu?

  4. Jok, bre, nisi pazio na času, hoću da kažem da treba da se vodi računa o poznatoj ličnosti koju biraš za reklamu, ne radi se samo o tome da bude poznat, kao što su pojedine „zvezde“, a ne znaš ni zbog čega su poznate, uzeli ih onako, što su svima poznate face, već da bude lice od poverenja.

    Mušemu sam pomenula u drugom kontekstu – ona je neko koga znam sa neta i ko je mnogo više uticao na mene da razmislim o načinu svoje ishrane i navikama nego hiljade tekstova – kako da… ili bilo koja reklama – pij tablete, digni sve četiri i odoše kilogrami.

    Inače, da ne bi Karapandže ne bih ni obratila pažnju na tu reklamu za Delimano posuđe na fb…

  5. B

    Imam vok iz Delimanove kolekcije – zaista je dobar. Malo mi je samo frka da ga ne polomim jer je keramički i spoj drške sa ostatkom mi je sumnjiv, ali za sada je super. 😀

    Reklame za praškove, kafe, četke, metle i ostalo su sve na isti kalup. Patike za mršavljenje, tablete za mršavljenje i sl. neće ništa da promene ako se ne promeni ishrana i poveća fizička aktivnost. Ali, lakše je bacati akcenat na posledice mesto na uzrok – rešavanje uzročnih problema zahteva više vremena i više posvećenosti i ljudi (ne samo u Srbiji) generalno ne vole toliko da se bakću. Quick fix se bolje prodaje od ozbiljnijeg pristupa problemu.

Ostavite komentar