Japan je zemlja koja sa Srbijom neguje duge, viševekovne i neraskidive prijateljske odnose, skoro pa bratske. U njoj žive ljudi koji nemaju druga posla nego da ulažu u Srbiju jer je Srbija neverovatan potencijal za ulaganje. Uložiti u Srbiju znači – samo vi pošaljite pare, i to što pre, dok nam traje mandat, da to razdelimo po babu, stričevima i partijskim vezama. Tako sam ja ukapirala posetu predsednika Srbije koji svom narodu, ovih dana kad se Vlada naveliko maskira kao da spremamo karneval, nije imao šta da kaže, računao je da će ga Japanci mnogo bolje razumeti.
Japan je doživeo katastrofu. I doživljava je i dalje.
Mi, neraskidivi prijatelji Japanaca, uspeli smo da im pošaljemo saučešće. Dosta. Kako smo saznali niko od Srba koji su se zadesili u Japanu ili tamo žive, nije nastradao.
Japanci su japanski problem.
Uostalom, teška posla da će od donacija nešto biti.
Uz sve, Japan doživljava i nuklearnu katastrofu. I šalje pozive u pomoć, najprostije, potrebna im je fizička pomoć i stručna. Fizičku ne možemo da im pružimo, nemamo iskustva. Stručnu takodje ne možemo jer, kako sam uspela da pročitam, naši nuklearni stručnjaci služe tome da nas obaveste da se Černobilj neće ponoviti, daleko je Japan, kad bi oblak i stigao do nas već bi se ’’istrošio.
Nevidjeno smo srećni što nemamo nuklearnu elektranu. Ali imaćemo je, samo se ne zna kad. Što reče jedan komentator na linkovan tekst, trideset godina gradimo 200 kilometara puta kroz ravnicu, šta je nuklearka za nas.
Nego, čitam danas na Twitteru apel da se ‘’otvori’’ humanitarni broj za pomoć Japanu.
Iz mt:s-a su se odmah oglasili (zadnji tvit) i rekli da će broj biti čim prije. To je posao a mi nemamo onog Popovića da pogura stvar.
Iz Telenora nisu rekli ništa (zadnji tvit), to je inače firma koja vam u račun ukalkuliše i uključivanje isključenog telefona koji nije bio isključen pa vam objasne da sigurno jeste bio isključen ali da ste vi kreten koji to nije primetio.
Ni iz Vip-a se nisu oglasili – zadnji tvit.
Njima Twtter nalozi, kako vidim, služe samo da se reklamiraju, to se u Srbiji zove – društveno odgovorna firma.
Da vas podsetim da je Srbija država gde se humanost oporezuje. Da ne bi bilo zloupotreba. Plaše se oni koji su zloupotrebili sve što su mogli.
Znate, ja ne verujem ovoj državi. Na svačijoj nesreći su se debelo omrsili.
Da vas podsetim i na tange poslate u Trgovište kao humanitarna pomoć.
Čemu se vi nadate od zemlje u kojoj tragedija Japana čak nije udarna vest.
Noć je, udarne vesti:
b92 – Nova Vlada, bolja Vlada, biće hleba
Blic – Plan Vladinih ekonomskih ciljeva i načini kako ih ostvariti
Press – Dača: Nek začepi ili ću sve da otkrijem!
Novosti – Ministri položili i zakletvu.
Danas, Politika, RTS… ne morate da čitate ni jednu, sve lažu.
Samo da vas pitam, šta vi očekujete od ove vlasti i ovih medija?
Kao što vidite, Japan je za njih tako daleko i tako neupotrebljiv.
Prokuplje se jedino organizovalo. Znate li koliko je siromašna ta opština?
Ambasador Japana u Beogradu Tošio Cunozaki zahvalio je, u ime svoje vlade i naroda, građanima Srbije na saosećanju.
Prema podacima Ujedinjenih nacija, 2,6 miliona domaćinstava nema struju, 3,2 miliona ljudi je ostalo bez zaliha gasa, a 1,4 miliona Japanaca nema pijaću vodu.
Razmišljam o solidarnosti. Za mene je solidarnost osnova svakog demokratskog društva, napisa Miloš…
I tako. Sreća pa postoji Internet.
Kad bih se ponovo radjao, voleo bih da se rodim kao Japanac, reće moj muž fasciniran disciplinom Japanaca u trenucima kad se u drugim delovima sveta, u istim situacijama, krade, gazi preko živih i mrtvih…
Umweltschutzplakat für eine Ausstellung der Japan Graphic Designers Association Inc. mit dem Thema „Japan“ (2001)
U Japanu postoji verovanje da kada neko napravi hiljadu zdralova da ce da mu se ispuni zelja
Hiljadu ždralova za Japan
Ova zemlja ne želi da pomogne ni sopstvenim građanima, osim tu i tamo pojedinačnih slučajeva koji dospeju u medije, ali moram da priznam da je i mene iznenadilo tako malo informacija koje stižu iz Japana na naše televizije. Na RTS-u se bistri tema: da li nestaje ćirilica?, a u dnevniku misle da je narodu verovatno ugodnije da čuje šta je (pametno) rekao sedokosi i sedobradi čikica u Skupštini i Lepi predsednik na dodeli nagrada za najbolju besedu?!
A možda smo mi, ovako jadni, zaista otupeli, ko će još da misli na globalne promene, kad se rekonstruiše Vlada. Pre četiri godine sedeli smo za istim stolom sa mladim parom sa Novog Zelanda na proslavi Nove godine u Atini. I dok smo mi tupili o našoj istoriji, oni su pričali o tome kako su jako zabrinuti jer i Australija i Novi Zeland imaju problema sa pijaćom vodom! I može biti i smak sveta, mi ćemo i dalje tupiti o istoriji. Pa ekološka katastrofa je i na španskoj i na italijanskoj televiziji bila dugo vest dana, svi su govorili o „crvenom Dunavu“, dok su nas ubeđivali da smo mi bezbedni. Taman kada je taj mulj stigao do nas, o tome se naglo prestalo da priča. Nisam paranoična, i dalje pijem vodu iz česme, ali kakva vlast – takvi novinari, kakvi mediji – takav narod, tim redom.
Izvinjavam se što sam odužila, ali ovo sa Japanom smo se stvarno obrukali.
svuda i u svemu smo se obrukali. I ne možemo da kažemo da nismo mi, da je vlast. Jer jesmo mi. Vlast si birao, nije ti je tatko ostavio. A kako si birao, tako mo’š i da je skineš. Ili ne? :ninja:
Solidarnost: u Srbiji reč nepoznatog porekla koja se izgovara na sledeći način: „Ma ko mu jebe mater!“
Naravno da mogu da biram: Kurtu ili Murtu i to je to. Da nismo mislili da će ovi biti (mnogo) bolji, ne bi ih ni birali, a sad, pošto su se svi izređali, šta sad? (ovo je moja lična dilema, ne postavljam pitanje).
Samo ne pristajem da mi neko stalno nameće osećaj krivice i govori opštepopularnu rečenicu: „Vlast je onakva kakav je narod!“ E, kad je narodu loše onda dolazimo do „Ma ko mu …“
Ali da se ne udaljavamo od teme, šta pojedinac u Srbiji može da uradi da pomogne japanskom narodu? Ako treba da pravim ždralove od papira, i to ću da radim, ako će to da im pomogne!
Japan je jedna od zemalja Dalekog istoka. Iz tog razloga njihova kultura se toliko razlikuje od naše (Balkanske, jEvropske, zapadnjačke) da sam već dugi niz godina fasciniran stvarima koje saznajem o zemljama na Dalekom istoku. Evo nekoliko razloga zašto volim Japan:
– Japan je zemlja mojih snova. Zemlja u kojoj bih voleo da živim, da radim i da (eventualno) zasnujem porodicu.
– Japan je zemlja samuraja. Želim da postanem samuraj.
– Japan je zemlja manga-stripova i anime-crtaća (za decu i odrasle).
– Japan je zemlja koja je preživela 2 nuklearne bombe i uzdigla se brže i višlje od bilo koje druge zemlje na planeti.
– Japan je zemlja brzih i tačnih!!! vozova.
– Japan je zemlja robota i video igara (i tehnologije uopšte).
– Japan je zemlja koju su snašle ne jedna već 3 (tri) katastrofe u proteklih nekoliko dana.
Ja volim Japan. Ja sam pomogao Japanu koliko sam mogao. Da sam u mogućnosti, voleo bih da odem u Japan kao dobrovoljac i pomognem ljudima koje je zadesila nesreća.
Da vas pitam, jeste li vi izdvojili nešto novca iz svog džepa i uplatili na račun Crvenog krsta ili neki drugi koje možete pronaći na Internetu?
Ako je pitanje upućeno meni Jovice, JESAM na račun Crvenog krsta, ali i dalje imam osećaj da nisam učinila dovoljno. Sve mi je to kap u moru na oniliku nesreću.
@GrgaCvarak
Upuceno je svima koji procitaju komentar. 🙂
I drago mi je da nisam jedini koji je rad pomoci drugima u nesreci. Kad bi samo 1% ljudi na svetu imali tu svest i uplatili po $10, bilo bi i vise nego dovoljno. Kap po kap, more. 🙂
Jovica, a propos, kad neko traži pomoć za lečenje, kad bi nas 50 000 uplatilo samo po 1 euro, to bi bilo 50 000, taman za lečenje, i nije neizvodljivo, treba samo pokrenuti ljude.
A u vezi ovog ašto sam pisala, imala sam prilično veliku posetu, i juče i od jutros, preko Google-a na upit “telenor pomoc japan“ i ni jednu za mt:s i Vip. Da li to znači da Telenor ima dobru reklamu, bolju od ovo dvoje, kad su svi od Telenora očekivali broj, onog Telenora koji se još nije oglasio, ili šta?
Mahlat,šta reći na sve ovo.“Nesta“ jedne cele države “preko noći“.Žao mi je braće japanaca,ali mi zaista kako ti sama kažeš,ne možemo nikako da im pomognemo.Do guše smo u sopstvenim “fekalijama“.Mislim da će se oni brzo ponovo izgraditi,samo da totalno stanu potresi kod njih.Za razliku od njih u Japanu,kod nas su problemi nerešivi već godinama.I dokle br više ta naša adaptacija i bolje sutra……pozdrav :whistle:
Ne mislim da baš ne možemo da im pomognemo, možemo, na razne načine, sve ostalo je “vadjenje“ i takva nezahvalnost i nepristojnost. Ne možeš tražiti da budeš deo sveta ako se ponašaš da ostatak sveta ne postoji.
@Nenad: Znam da je malo dojadilo slušati vapaje sa medija „dajte, pomozite ovom onom, daj pa daj“, ali hajde da pokažemo da je ovaj narod bolji od vlasti i da pored sopstvene nesreće, još uvek imamo saosećanja i za tuđu, naša je hronična, njihova akutna, treba im pomoć odmah i sad, hajde da se organizujemo!
Na kraju ću samo da citiram moju prijateljicu (koja se, btw, svakim udahom bori za vazduh, jer za njenu bolest tamo negde postoji lek koji košta 4 000 evra mesečno, a ona te pare nema, a nema ni država):
„Ne znam jesam li skroz odlepila, ili su me ovi lekovi osasavili, ali, zaista sam iskreno zaprepascena koliko malo pomoci ide Japanu, ne samo od Srbije, nego uopste. Japan je izgradio zeleznicku stanicu u Skoplju posle zemljotresa, poslao vozni park autobusa Beogradu i Srbiji posle bombardovanja, opremao nam bolnice, slali lovu, nista mi nije jasno. Mozda nisam dobro obavestena, ali ovakva kataklizma, jednom takvom fascinantnom narodu, koji je vredan i divan, stvarno nisu zasluzili, NISU!“
Daleko od toga da ne treba pomoći,pogotovo Japanu,koja je jedna prijateljski naklonjena država nama, ali teško da davljenik može spasiti davljenika od davljenja.Ko zna zašto velike sile ne reaguju o onoj meri u kojoj se očekuje od njih.Možda čekaju smirivanje situacije,tla i potresa.Mahlat slobono nam kaži kako da im pomognemo,ako ekonomski već ne možemo…
predlazem da japance dovedemo u srbiju a nase zute posaljemo u japan!mislim, ovi nasi zutaci su imali celu deceniju na raspolaganju da od srbije naprave japan,sta vise oni su to i obecavali!mi bi trebali da im damo sad sansu da malkice izgrade japan.ima ovde jedan na netu, zove se svetlost vostoka.stalno prica kako su radne akcije bila prava stvar.predlazem da on ove nase povede na radnu akciju u zemlju izlazeceg sunca, malkice da gase te reaktore.e kad ih ugase obavezno da dovukljaju mrku da im izgradi puteve.
evo bas kazem zeni da se smiri , inace cu je otpustiti i dovescu jednu japanku. nego. opametili smo se mi srbi. japanke cute( ne znaju srbski)cene muzeve,malo trose a ne kvare se nikako.a i za moju decu bi bilo bolje da usvojim par malih japanaca.ovi moji stalno kukaju,sve im nesto fali, razmazeni a rezultati nikakvi. eto, cak i u ovoj tragediji moze se nesto pozitivno pronaci, da ja ne ostanem na srbkoj teoriji odlucih da nesto od ovoga i u delo sprovedem. ja uplatih 30€
japanskom crvenom krstu a pisah i japanskoj ambasadi da sam spreman da kod sebe primim jednu japansku porodicu sve sa malim japancima. nek kosta sta kosta.
Ja sam razmišljao da ne bi bilo sabo da se rodim kao Jevrejin. Ljudi su organizovani, pomažu jedni drugima više godina nego što mi umemo da ih izbrojimo… I ne zaboravljaju ni ko su ni šta su. Malo se izgube, kao i svi mi, ali u glavnom znaju gde idu. 🙂