Ili još jedan post iz serijala – Muda na oči.
Zatvoren čovek, to jest, robijaš, to jest osoba na izdržavanju kazne, ovu zemlju košta 7 000 eura godišnje zavisno od “ustanove u kojoj boravi“, različiti zatvori pa i uslovi, i „kategorije“ zatvorene osobe, što znači da neki ovu zemlju koštaju više, kao naprimer Legija, i manje kao naprimer neki mučenik kome su isključili struju pa se sam uzverao na banderu da je priključi. On nema ‘leba da jede, jerbo je potkradao državu tamo gde smeju da je potkadaju samo ovlašćeni državni službenici.
Elem, svi ste obavešteni, posle višednevnog mrcvarenja, sa’će, malo sutra će, ček’ da otpeva još nešto, ček’ da proslavi rođendan, da je Ceci majci, uzoru tinejdžerki, srpskoj ikoni i nacionalnoj majci pride, najzad stavljena ona nanogica, jebala ih nanogica.
E, ta nanogica koja nije nakićena svarovski kristalima, bruke i sramote, državu košta 5 000 eura, znači, država je u startu uštedela dve hiljade time što ne ‘rani Cecu. Pa to nije sve, kad je skinu Ceci, odma’ mogu da je ture nekom drugom čime je država u samom startu uštedela još 5 000 eura, ako ja umem dobro da računam.
Nanogica koja će ući u istoriju srpskog pravosuđa je prvo isprobana na pripadnicima policije čime je zaključeno da radi, da ne emituje sliku, nema prislušni uređaj i da je vodootporna što znači da Ceci niko neće remetiti kućni mir, kao što je i red, a može i da se bućne u bazen, neće joj zarđa.
Do marta sledeće godine, Ceca će boraviti u onom svom zamku, zajedno sa rođenom joj sejom gde će obe moći da primaju posete bez ograničenja, može im svrati i ko je po’šo i ko je doš’o, i mogu neograničeno da razgovaraju telefonom s kim im dune i u vezi čega im dune. Eventualno će reagovati oni koji ih budu prisluškivali ako budu dogovarale transfer fudbalera koje više nemaju ili da kupe minobacač.
Dakle, Ceca može da radi šta hoće, da miligramiše, da joj dolaze frizeri, maseri, pedikiri, tračare, fanovi da im da autogram, mama i tata, svako kome hoće da otvori vrata, između ostalih i oni koji je crtaju božemeprosti kao bogorodicu jednoručicu s mikorofonom i Jovanku Orleanku sa silikonima.
Za par meseci, drugarica Ceca će moći da podnese zahtev za preinačenje sudske odluke na osnovu lepog i primernog ponašanja a sudija koji utvrdi da se ona primerno ponašala, da je ritmično disala, prdnula kad god je jela pasulj, to jest da joj je varenje uredno i da joj nisu popucali silikoni, polomio levi nokat i da nije prčkala po istorijskoj nanogici i napuštala ličnu pritvorsku jedinicu od 1 500 legalnih kvadrata sa sve bazenom, može da preinači odluku i da kaže – piči, Ceco, ne može narod da čeka.
Za to vreme, dok sud ne utvrdi da je revidirala stav i popravila ponašanje čime će pokazati da neće više da zajebava državu a za nas nema veze, nas može i dalje da truje nesmislenim tekstovima unapred hitova, Ceca će se švrćkati po kompletnih 1 500 kvadrata jerbo su nadležni organi utvrdili da ne postoji ćoše u njenoj osobnoj pritvorskoj jedinici u kome nanogica baguje i ne šalje na 20 sekundi signal kako je red.
I mene sad, ako nije drsko s moje strane, interesuje, kog ste je mog đoku kućno pritvarali, trošili moje pare za tu jebenu nanogicu i koga, bre, vi, zajebavate više?!
Ako joj je sve dozvoljeno sem da šeta dupe po prestoničkim žurkama, jelte, koje bez nje ne mogu da se zamisle, što ste nas zamajavali sve ove dane? Što joj samo niste uzeli pare ili je stvarno poslali u bajbokanu na 1,5 miliona eura preračunato u dinare pa podeljeno sa 1 000 pa puta dana koliko to ispadne. Kao i sve one koji ne plaćaju prekršajne kazne. Kad država može da hrani njih može vala i jednu Cecu.
Eto.
Vita jela, zelen bor.
Ako neko uopšte zna odgovor.
Inače, ako ste mislili da ćemo sa stavljanjem ove sramotne nekićene nanogice da ‘danemo dušom, nema braćo i sestre Srbi!
Razvodi se Goca Tržan.
Ogovaraju nas po Amerikama.
Bivši ministar zdravlja kao da je u zemlju propao.
Kosovo koje je naše a nije naše će možda biti naše a možda i njihovo a Jevropa je tamo gde je i bila i jedva čeka da vrisne – Srbi, dobrodošli, ‘de ste bre, baldisasmo čekajući.
A možda će Jevropska unija da se raspadne mada mislim da čeka nas,bez nas neće bude efektno.
Mahlat srdačno pozdravlja neovisno i objektivno sudstvo zemlje Srbije pesmom – Dobrodošli drugovi na našu malu maskaradu…
P.S Ono gore na slici nije elektronska nanogica nego praistorijska, al’ čula se, kažu… Nego danas su nam osetiljive uši.
Da l’ da se smejem da l’ da plačem…neć uviše moći da nosim nanogvice, a baš sam ih volela, iliti što bi mi rek’o skojevac, „zveckaš“ niz ulicu kad ideš…a sad će da postanu ultra-mega-giga popularne pa će svaka da ih nosi.
Ja skidam.
A ovo ostalo spada pod rubriku „Verovali ili ne“ u Politikinom Zabavniku…nekad sam nju najvolela da čitam, od ovih naših čuda mi sad muka…
Još jedan trn u oku! Meni nije jasno kako dosad većma ne oslepesmo!?! Mahlat, danas osećam posebnu kozmičku povezanost sa tobom 😛 Potpuno razumem svaki udarac u onu metaforičnu šerpu, ili izdah kroz onu pištaljku… Ali, bre… što kaže Nikola Simić u onom filmu – „motka, motka – i to govnjiva“ dok ne proradi, nema ništa! Dok ne poradimo na sebi, i to ozbiljno, a ne kao studenti kampanjci što uče ‘ozbiljno’ pred ispit, mojega mi nećemo naučiti…
Da rezimiram – eee, da smo mi neka vlast… 😆
Lepa ova pesma, svidja mi se 😛
Ja kao profesionalni paranoik mislim da je nanogica samo uvod u brojna sablažnjavanja koja nas čekaju. Pitanje je dana kad će pod parolom „Evropa zahteva kontrolu troškova jerbo zatvorenici jedu kao ale“ mnogo njih išetati sa nanogicama, narukvicama i naprstcima na srednjem prstu koji će trijumfalno pokazati narodu (uz prigodnu muzičku pratnju).
Svaka chast!!! Ali prichanja nikad dosta, SVI NA NOGE PA DA ISTERAMO TA GOVNA!!! Ne iz politike nego iz Srbije!!!!
Bože me prosti kakva ikona
strašno
http://www.blic.rs/data/files/2011-06-23/2657_strip.jpg