Home / Srbija medj' šljivama / Kad bi svaka firma radila kao prosečan seksi šop

Kad bi svaka firma radila kao prosečan seksi šop

Obična priča o tome kako se provedete kad u vreme nestašice mleka, ucenjivanja monopolista za šta vas ubede da je štrajk krava, hoćete da kupite maslac a kako u seksi šopu. Reč maslac možete zameniti nazivom bilo kog drugog proizvoda, reč seks ne menjajte jer ćete dobiti što i maslac.

U Srbiji bi kao u svakoj normalnoj zemlji svaki proizvod morala da prati deklaracija, svaki proizvod mora da ima utisnut datum proizvodnje i rok trajanja, sem cipela i tako tih stvari.

Datum proizvodnje i rok trajanja na prehrambenim proizvodima biste mogli da utvrdite samo stručnom ekspertizom.

Na deklaraciji bi moralo da piše ko, šta, kako, od čega i kako se koristi a ne da se desi da zaključite da ste umesto čizmi kupili govno i da čizme služe samo za lepo & suvo vreme pa kad odete da se žalite da su čizme poprimile karakteristike probušenog čamca tamo saznate da u stvari i jeste kupili govno koje izgleda kao čizme. I da vam oni tu ništa nemogu jerbo ih ne prave oni nego firme zadužene za šminkanje govana.

U većini radnji će pokušati da vam uvale mačku u džaku pričom da ostavite proizvod koji ste nameračili, koji je samo eksponat, a da će vam oni iz magacina doneti upakovan. Tako se desi da kupite wc šolju, odnesete je kući tako fabrički upakovanu i zaključite da je pukla pre nego što je iko spustio dupe na nju. Vratite se i tamo vas ubedjuju da to nije njihova šolja, da je kod njih bila zdrava, da ste kreten koji je negde ispustio, da hoćete da im podmetnete, sve dok se vi lepo ne sagnete, uzmete onu šolju i kažete – sa’ću je zavrtim k’o kokošku koju treba omamiti pre klanja, pa kad je zavrljačim, šta pogodi. Odma’ dobijete drugu.

Uvozni proizvodi treba da imaju etiketu ko ih je uvezao, o distributeru, ono d.o.o, čemu služe i takodje rok upotrebe. Da bi ste to pročitali u kupovinu morate da idete sa mikroskopom, evenutalno sa lupom ako imate sokolov vid.

U moru svih tih proizvoda – da l’ ću se zeznem – sedi po neka mlada replika najaktuelnije pevaljke kojoj su rekli – samo ti seko sedi tu, cvrkući, trepći, smeškaj se i ne beri brigu, potrošači/kupci su ti svi glupi ko noć. Ako ti se pojavi neki baksuz kao Mahlat zovi šefa. One pojma nemaju šta prodaju ni čemu to služi, sve su od juče tu, trepću, smeškaju se, sve kako su im rekli, da ja obično ljubimca pitam – je li, bre je l’ mi ovu u stvari treba da kupimo, meni se ne dopada, ti kako ’oćeš.

Ako pozovete šefa, treba vam neko ko ume da govori on kao srednjevekovni glumac putujuće trupe, oće da glumi al’ ne ume – obavesti vas isto da je mala od juče tu, njoj se obrati sa c…c…c… sam ti rek’o – i onda pokušava da vam se uvuče u dupe iako vi ne dozvoljavate. Pozdravi vas sa – dodjite nam opet. Ma kako da nećemo. On posle sa njom pije kafu i uči je kakve su kupci budale.

E sad maslac. Krenemo juče u kupovinu izmedju ostalog nameračeni, gle drskosti, da kupimo i maslac. U Tempu nam poznatih nema al’ ima nešto nepoznato i nikad vidjeno. Paketić upakovan u beo papir, znate onaj belji od belog i na njemu piše – Maslac. I ništa više. Ali ni slovo. Ni ko ga je proizveo, ni kad, ni dokle, ništa. U’vatih jednu u baletskoj ’aljinici, ona promoterka mleka kojeg nema, nema pojma o maslacu. U’vatih još jednu ona zadužena za nešto drugo, ni ona nema pojma.

Odemo u Maxi, ni tamo maslaca al’ viri iz vitrine dupe jedne što pakuje robu u vreme najveće gužve. To vam je inače klasika, da se oko rafova guze i rade ono što treba raditi kad zatvore isto kao kad idete kroz radnju a jedna vas mlati mokrom krpom po nogama, riba pod umesto da to rade kad svi odu. Al’ kad svi odu i ona bi kući.

Kao što rekoh, maslaca domaćeg nema, ova diže dupe iako je niko ništa nije pitao i reče nam da umesto maslaca kupimo Vital margarin. Tu sam bila gotova, znači ličim joj na budalu. Prvo je isprepadah sa – je l’ vi deci umesto maslaca mažete na hleb otužni margarin pa je upitah je za uvozni maslac i ona me mrtva ’ladna obavesti kako je nestašica mleka. Je li, bre, kakve veze imaju srpske bezobrazne krave koje su našle da štrajkuju u ovo tužno vreme sa nemačkim maslacem, sa’ću te udavim! Ovde zamislite sliku kako ona mene gleda kao tek rodjeno tele a ja nju kao krava koja se pita – da l’ je mrtvo il je živo. I kako ona uzmiče a ljubimac me cima za ruku iako ja ne bijem, samo lajem i ne ujedam. Poludela sam.

Ako se pitate kakve ovo veze ima sa seksom, to jest, seksi šopom…

Udjete u prosečan seksi šop i niste baš sigurni u šta ste ušli, u prodavnicu igračaka za odrasle ili u prodavnicu madjioničarskih rekvizita, nema šta nema, od svega vam poznat samo vibrator pošto liči na penis. Sve ostalo možete da kupite i stavite u vitrinu ako ne pitate čemu služi. Drugarica vam šapuće da ne budete seljanka, da pitate – nećeš valjda da ispadneš glupa. Pošto ja mislim da ispadam glupa kad ne pitam – pitah. I dobih do u sitna crevca objašnjena čemu šta služi iako nisam mogla da zamislim da neke stvari služe baš onome što mi je rekla.

Pitah je glupo – otkud sve to znate – devojka odgovori da je imala obuku. Normalno, kako bi prodavala nešto a da ne zna čemu služi.

Ono što mi je upalo u oči – nema nabudžene sise, ne smeje se ko pile na jugovinu, šta god ovo da znači, normalna devojka u farmericama i majici, nenakindjurena kao reklama za bižuteriju.

I šta je poenta?

Ako hoćeš da prodaš govno moraš da imaš prodavačicu sa ultra size veličinom sisa jerbo kupca treba omamiti da gleda u njene sise a ne u proizvod. Problem nastane kad sa kupcem ide biće koje takodje ima sise pa joj druge ne trebaju, ’oće ono po šta je došla.

Kad hoćeš da prodaš ono što imaš u radnji jer te to ’lebom ’rani imaš prodavačicu koja zna šta prodaje i hoće da te obavesti kako da ga trošiš, koristiš i održavaš, koja neće da ti, ako si došla da kupiš vibrator, ponudi veštačku vaginu jerbo nisu isti.

Još jedna poenta – u bilo kojoj prodavnici dobijete seks. Onaj mentalni.

Tamo gde prodaju seks dobijete uslugu k’o čovek.

Posle vam se maslac i ne jede, pomisliš – jeb’o maslac…

Pročitajte i

Kako nas je zajebala nepismena Srbija

Osvanulo postizborno jutro u Srbiji. Sunčano. Atmosfera međ’ intelektualnom elitom (bokte!) zgusnuta do pucanja. Juče …

12 komentara

  1. Joj, legendo, čitajući ovo imala sam osjećaj k’o da sam juče ja sa tobom bila u kupovini 🙂

    Nego, ne nađe ti maslac na kraju?

    Ja u Zenici još nisam nikad ušla u prodavnicu da neko ne slaže robu po policama, ili da je roba poslagana pored polica i rafa (spremna za slaganje), pa moraš preskakati da bi dohvatio ono što hoćeš. Ispade da su one male prodavničice najbolje, one gdje od prodavačice tražiš nešto i ona ti to tutne u ruku.

    Ja šaljem svog dragog po sve, skontala sam da mi je to najbezbolnije – em ne teglim teško, em se ne nerviram, ako kupi nešto što mi se ne sviđa imam koga da napadnem i sve super 🙂

  2. Cyber, ne nadjoh maslac, bona, to je deficiarna roba uSrbiji, pa ako planira da navratiš ponesi 🙂 nala sam sve što mi ne treba.

  3. tačno ih treba slati u seksi šop na obuku

  4. vala jeb’o maslac… 😀

  5. – A zašto vi gospon tako birate paradajz?
    – Biram ali ne pipam svaki.
    – Nisu svi tako izbirljivi kao vi!
    – Možda nisu, ali ovaj tu paradajz vam je napola zelen, a ovaj ovdje se počeo raspadati…
    – To vam je friško! I nemojte mi sve raskopati!
    – Ali ne raskopavam, samo uzimam one koji mi se sviđaju. Ostale ni ne diram…
    – Kako vi mislite da mi prodamo ono što vi nećete?
    – Sada rekoste da je sve svježe… mora se prodati, jelte?
    – Mene ste našli učiti…!

    Uobičajena priča u velikom trgovačkom lancu u Zagrebu. Primjer je relativno blag.

  6. Dolly, ma idi, umrle bi od sramote, to su sve honorarne časne sestre!

    Nastasja, jeb’o 😆

    Sora, isto je tako ovde samo što me ne interesuje, biram ili odem tamo gde za svoj novac mogu da biram.

    Toliko im je roba sveža da se raspadne čim je uneseš u kuću zbog doživljenog tempreturnog šoka, iz hladnjače na 40 stepeni!

  7. F

    Vi’s a ja se pitam,luda jedna,sto mi se voce i povrce raspada i oflekavi kad ga donesem kuci,a u radnji bilo tako lepo i izgledno?Hoces da ti posaljem koji uvozni maslac,jer domaceg nema ni ovde?

  8. Eee, obuka je majka! Gde ima da se obučava za seksi šop, ‘oću i ja? 😆
    A sad, zbilja, sačuvaj me bože ljudi koji prodaju nešto a da o tome nemaju pojma…a kod nas je to svakodnevna pojava. Prosto da ti pozli.

  9. Izgleda da treba da budemo srećni ako nas uopšte usluže, znaš kako ovde uče – zaposliš se i ne radiš ništa! Važno je imai posao, ne i raditi ga.

    Ja ću te obučiti, sve sam zapamtila :mrgreen:

  10. uzivala sam u tekstu na vise nacina: fenomenalno umes da obuces u reci situacije od kojih sam ja vec odustala… ne mogu se boriti sa vetrenjacama, pa vise ni ne pokusavam…
    a drugo, u mom naselju uglavnom rade sitni privatnici koji bas zive od onoga sto rade, pa kod njih nemam problem sa ljudima… usluzni, fini, pa vazno im je da svi mi ponovo dodjemo…
    al` si lepo oslikala situaciju…:)

Ostavite komentar