Home / Srbija medj' šljivama / Nit sam više Srpkinja nit sam manje Srpkinja – ko se ne ošiša nije patriota

Nit sam više Srpkinja nit sam manje Srpkinja – ko se ne ošiša nije patriota

predsednik

Slika preuzeta sa www.novosti.rs

Pobedismo. Svi mi. To jest vi. To jest teniseri i komplet nacija na čelu s predsednikom. Ja nisam doprinela. Ne bavim se tenisom. Ni rekreativno.

Je l’ mi drago?

Jeste. Isto koliko kad Kusturica dobije Zlatnu palmu. Mislim, baš lepo…

Je l’ se osećam više Srpkinjom, ono, puno mi srce, sa’ će mi grb zasija na čelu i neću se zastidim da kažem aj em from Serbia? Jok, bre! Inače se ne stidim. ’Oću da se uvijem u srpsku zastavu i da odem da čučnem ispred američke ambasade da glumim budalu? Neću, bre!

’Oću da počnem da pijem ono od čega je Novak Djoković postao to što je postao – neću. Tol’ke godine sam jela spanać pa nisam postala Popaj.

Je l’ Kosovo vraćeno u krilo majke Srbije? Nije. Mož’ se arlauče do ujutru ’’Kosovo je srce Srbije’’.

Javno priznajem, mnogo sam glupa i ne kapiram kakve veze ova pobeda ima sa patriotizmom. Ovim, novokomponovanim.

Ko što sam glupa da ukapiram zašto na svakom dočeku sportista narod horski peva igrarokenrolcelajugoslavija…

Koliko sam glupa ne mogu da ukapiram ni ovo šišanje. Mis’im, ja malo gledala filmove, do glave se uglavnom šišaju neprilagodjeni, ono kad malo popizde na državu i sistem, k’o ono Robert De Niro, ili bude neko kolektivno zatvorsko šišanje. Znači, mogli su da mažu nokte tamo u Areni, da skinu šortseve i pokažu da ispod svi imaju haltere, isto mi je.

Većina se večaras radovala kao da su dobili sina. Uuuu, ale, ale, Srbija je najbolja, ne može nam niko ništa, Kosovo je srce Srbije, u boj, u boj, krenite junaci svi! Evropa nema alternativu!

Bljak, bre!

Je l’ ne možete da se radujete s merom i uzdržano?

Hoću reći – teniseri, čestitam vam!

Jebi ga, ja sam baksuz i ne mogu da kažem da ste osvetlali obraz Srbije zato što Srbija ima malo više obraza od tog jednog sportskog koji je inače ok.

Dakle, nervira me preterivanje! Bilo koje! Večeras se namestio tenis ni kriv ni dužan.

A ono što me posebno nervira je da mi osporavate da to kažem. Sloboda govora je sloboda govora al’ samo ako se osećaš kolektivno, ako se ne osećaš onda si budala. Izrod. Strani plaćenik, kučka agresorska.

I tako sam izgubila jednog ’’pratioca’’ na Twitteru što inače ne objavljujem, zabole me, al’ mi se sad prilično zgadilo.

To sam u stvari htela da kažem.

Ko sutra ode na posao a nije se ošišao, nije patriota.

Sad možete da me pljujete, il’ u blog il’ gde vam drago.

preterivanje

Sajt RTS-a, večeras oko 21:00 sat.

Pročitajte i

Kako nas je zajebala nepismena Srbija

Osvanulo postizborno jutro u Srbiji. Sunčano. Atmosfera međ’ intelektualnom elitom (bokte!) zgusnuta do pucanja. Juče …

21 komentara

  1. E, baš mi je legao ovaj tekst, odmah sam ga ćapio za e-stav.

  2. Ne vidim razlog za toliku negativnost i sarkazam.
    Šta je loše u tome ako se radujemo zbog toga što je neko ko svetu predstavlja moju zemlju i moj narod uradio nešto dobro?

    Više bih voleo da stranci, na pomen da smo iz Srbije, kažu „A, vi ste oni što jebu kevu u basketu i tenisu“ nego „A, da, Tito, Sloba, Mladić, čuo sam za vas…“

  3. SadClown, nema ničeg lošeg u radovanju, naravno, radujem se i ja, kao što rekoh meni je muka od preterivanja. Kosovo je srce Srbije! Ma ne da je preterano nego je glupo!

    A što se tiče ovog drugog, volela bih i ja ali proteći će vode… nažalost. Dobar glas se daleko čuje ali loš još dalje…

  4. Ja ne znam gde si ti kao komentar na pobedu u tenisu čula „Kosovo je srce Srbije“ o.O

  5. Arlaukalo se na ulici. Ima života i van neta 🙂

  6. U vezi onoga –

    ako ne misliš kao ja

    svako se danas prihvata blogovanja.

    Ako niste znali, ako ne pišete kako drugi misle ne bi trebalo da blogujete, sramota je.

  7. Meni ide po redosledu redovno nedeljno brijanje do glave.

    Valjda nece da misle da sam u trendu.

  8. s

    Razumela sta si htela da kazes, jesam majke mi 😉 .I mene nervira sve to sto se desava, preuvelicavanje, likovanje, razne parole itd. Al’ da mi je drago sto pobedise, jest vala. Bilo mi milina pogledati sa koliko ponosa su ovi momci primili pehar i otpevali himnu. Jbg, toplo nekako mi oko srca. I ja i moja deca, koja pomno prate sva sportska desavanje, smo deo nacije, koja postade prvak sveta.Jebem mu mater, bas sam osetila ponos, na trenutak zaboravljajuci sve zajebancije koje nas okruzuju.

  9. Ivane, moj ti savet da to odložiš za sledeću nedelju, šta znaš, a možda te i krene u životu, nisam pametna 😆

    Sandra, da ne ponavljam, drago je i meni 🙂

  10. Z

    Meni je bilo muka svaki put kad se u areni pomeša beli sport i Marš na Drinu, veštačka Đokovićevska tvorevina.

    No, kao neko ko se tenisom bavi od jednocifrenog broja godina (a ne jednocifren broj godina, tj. od kad se čulo za Novaka patriotu) morala sam da zažmurim na to, tj. zapušim uši i uživam u igri.

    #thumbsUp za post, #thumbsDown za instant patriotizam

  11. ZabaMala, šta ćeš, svaka ljubav košta 😉

  12. Ja cu samo da se slozim. 😯 (da ne bude ono – samo daske se slazu 😀 ne znam drugi glagol ahhaahha)

  13. A mene potpuno baš briga što su pobedili, kao što bi me bilo baš briga i da su izgubili… 😉 Jedino me kod pobeda nervira što naokolo pucaju a ja od nedavno opet živim u novobeogradskim blokovima, pa sve pršti…

    S namerom sam, iz protesta, prestao da pratim razne „nacionalne“ sportove i pratim (koliko mi vreme dozvoli) samo one gde neću (verovatno nikad) videti da se Bota gura 😉

  14. Marko, ti kao moj muz ljubimac, on iz protesta ne gleda ni jedan sportski dogadjaj u kome ucestvuje Srbija bas zbog toga, te neumerenosti posle pobede, gadi mu se 🙂

    a da priznam, ovo nisam gledala ni ja, uglavnom saznah na netu sta se desavalo pre, za vreme i narocito posle

  15. Da nisam slučajno jutros uključila TV ne bih ni znala da smo pobedili. Ne gledam TV, ne čitam vesti, ne kupujem novine, isključila sam se iz svega i mogu ti reći da mi baš prija. Svaka čast momcima na pobedi, šta god da su se igrali, :mrgreen: Neka se raduje ko kako hoće, sve je dobro dok mene niko ne dira.

  16. a ja sam prestala tenis da gledam, baš zato što svi isvjataše te tenisere.
    Ako, lepo je što su pobedili.

    A ovo šišanje, nit razumem, niti ič

  17. s

    Ej, šišanje ide spontano. S obzirom da Srbija, nit’ ex Jugoslavija nije nikada osvojila (osim Hrvatske 2005. koja nema jelte veze sa nama) Dejvis kup, pretpostavljam da je bilo „ako pobedimo ima da se šišamo do glave“, kao što neretko ide i u drugim sportovima, zbog različitih povoda.

    Dejvis kup (svi znate) je internacionalno takmičenje država, bez obzira što je tenis individualni sport. I meni je drago što su ovom prilikom baš od tog individualnog sporta uspeli da naprave ekipno. Ne zbog tenisa, nego zbog osećaja pripadnosti koji odavno nisam osetila u ovoj otuđenoj državi.

    Što se tiče onog dela stanovništva koje viče „Kosovo je srce Srbije“ oni ne biraju priliku (odbojka, košarka, tenis ili gej parada) i faktički, to je jedini njihov udeo u patriotizmu, zato i jeste kvazi – patriotizam. Na to sam odavno prestala da obraćam pažnju jer ne želim da se nerviram tuđom glupošću.

  18. s

    Izeš ovo, kad pogrešiš slovo koje daje totalno drugi kontekst, ne možeš da ispraviš 😀

    Eh, ne „ej“ je trebalo da čuči na početku 🙄

  19. Priznajem, uopste nisam patriota. Da smo zdravo samo, ne bih skvicala po ulici zbog Dejvis ni bilo kog drugog kupa…

Ostavite komentar