Vam je odgovor kad god kritikujete „novinara“. Isto kao kad kritikujete glumca što je pristao da učestvuje u nedopustivo glupoj reklami – nema para u kulturi pa mora da ih traži u nekulturi.
Nedavno sam pisala da sam napustila jedan skup na kome su me kao blogerku tretirali kao niže biće mada su mi kasnije objasnili da se radi o propustu u organizaciji, jelte, podsećam vas samo zbog toga što je tema tog skupa bilo – kako novinari tretiraju teme u kojima se pominju maloletna lica, odnosno deca, i to one opipljive teme kada su zlostavljanje, silovanja, pedofilija i incest u pitanju, kad novinari MORAJU po zakonu a i po moralu da zaštite dete žrtvu.
Da vam ne pričam kako mi se okrenuo želudac kada se predstavila novinarka Kurira, o svojoj kući rekla da je društveno odgovorna jer se bavi tim opipljivim temama ali uvek po zakonu i štiteći žrtvu. Vi procenite koliko je to istina.
Koliko puta ste pročitali da je silovana maloletna NN, da ju je silovao otac a onda prezime, ime sela i često i fotografija kuće u kojoj se silovanje odigralo. Samo budala da ne skonta o kom se detetu radi. Time „novinari“ još jednom obeleže žrtvu, udare joj još jedan pečat koji će zauvek nositi i zbog čega će trpeti poglede svojih komšija, rođaka, sutra dece u školi… Jer, priznaćete, u Srbiji, zemlji bez vesti, ovo mora da bude senzacija.
Uvek sam se pitala kako se oseća „novinar“ koji sedi, piše ovakve stvari zarad toga da nahrani glup narod željan ovakvih senzacija, kako se oseća kad ode kući, pogleda svoju decu i sedne da ruča.
Ja sam vam od onih budala koje su vaspitane da nikada ne rade ono što ne bi volele da neko uradi njima.
Poslednjih dana, mediji su preplavljeni slučajem koji se dogodio u Nišu, pre nego što je istraga dala zvanične rezultate mediji su nas obavestili da je čovek ubio ćerku, ženu i na kraju sebe. I zbog čega. I da se lažno predstavljao kao novinar, i sijaset drugih gluposti kojima minimiziraju slučaj. Svi mediji, malo im je bilo to, a i šta bismo čitali uz jutarnju kafu, objavili su fotografiju ubijene devojčice, maloletne, a neki i ekskluzivan intervju sa majkom iste. Ni to mi nije jasno, da neko ode i traži izjavu od nekoga ko sahranjuje dete a još manje da taj neko daje izjavu.
E, ako se usudite da kritikujete neki medij što je objavio tu fotografiju, ne vodeći računa o zakonu, etici, vi dobijete pretnju da ćete dobiti batine jer ste drski, bezobrazni i glupi što se mešate u tuđa posla, naročito što skačete u novčanik „novinaru“ koji time hrani svoju decu. Pa čak i da ćete ostati bez posla!
Pljujem ja na novinara koji iživljavajući se nad sudbinom tuđeg deteta hrani svoju decu! Ko god bio, iz kog god medija.
I da dodam ono što ponavljam ali nekima nije jasno – sve što je javno objavljeno, kao i ovaj tekst, podložno je kritici. Ko nema želudac za kritiku, nemoj da se bavi objavljivanjem, bilo kakvim, ni statusa, ni tekstova, ni tvitova.
U sledećem izdanju Mahlat bloga čitaćete o licmerju na društvenim mrežama, krajnje je vreme.
Kao što rekoh na TW, nisam očekivao ovako nešto jer koliko sam dotičnu budalu novinarsku pratio nije delovao tako.
Posle ovoga što je napisao, rado bih ga video kako čisti kontejnere i tako hrani svoju decu jer bi bavljenje novinarskom profesijom moralo da mu se trajno zabrani. Samo bih voleo pre toga da ga sretnem negde nasamo. Da mi ova dijagnoza koju imam bar nečemu posluži.
Kao što ja tebi rekoh, previše smo se zaneli da su na društvenim mrežama samo fini ljudi, neka kao intelektualna elita Srbije samo zato što svi vode računa, svi se tapšemo po ramenima, ogrezli u međusobnom licemerju pa se tako desi da ne očekuješ da neko nešto kaže. Kad ono, vidi, ne da reče, nego spusti komunikaciju na najniži nivo, neko ko utiče na medijsku sliku.
Preptostavljam da bismo se svi silno iznenadili kad bismo znali neke stvari o onima koji su tako fini i odmereni na netu.
Sve što je stvorio Pink, duboko se ukorenilo u ovoj „kulturi“ – ovaj događaj ti je čist odraz toga.
U bre, pa zašto bih od bilo koga očekivao da se spusti na taj nivo kao ovaj lik? Nema to veze sa licimerjem ili ne znam kakvom lepom mišljenju o nekome već prosto mi je van pameti ovo što sam pročitao.
Ali nebitno, nije ovde reč o meni (možda planiraš u narednom tekstu da me dokačiš, ko zna). Što se konkretnog slučaja tiče, žao mi je što nemam nekog načina da se uključim ozbiljnije od sharovanja ovakvih tekstova, a rado bih…
Živ nisam do sledećeg izdanaj Mahlat bloga :)))
@RainDog, generalno, nisam mislila na tebe. Van pameti jeste ovo što čitamo.
Sve je već rečeno, pametni ljudi su već pisali, ništa se ovde ne menja 🙂
http://bit.ly/NSGMUC
Od prostaka se ništa drugo i nije očekivalo. Koji bre novinar? Usta su mu samo bljuvotina puna. „Hrani decu od toga?“ To je valjda neko opravdanje? Idi kopaj kanale pa hrani decu, i tako se zaradjuje a ostaješ čistog obraza.
Zahvaljujući pre svega mojoj ženici :), upoznao sam mnogo simpatičnih i pametnih ljudi na društvenim mrežama. Posredno i lično. Ali mnogo, mnogo mnogo više sam se nagledao naslušao i naosećao tupana, šupljoglavaca, licemera, samozvanaca, ulizivača i gnjida razih provenijencija. Međutim, nije li tako i u životu. Razlika je samo u brojevima, odnosi su isti. Na jednog normalnog deset budala. Od pedeset putnika u autobusu, verovatno bi se moglo razgovarati sa pet. Jedino što u autobusu sebi ne priuštimo takav maltretman da slušamo onih 45. A na mrežama? Ja sam to rešio jednostavno. Borim se da smanjim broj FBF a ne da povećavam Selektivno čitam štampu, i to sve manje domaću, i tako. Humana selekcija!
A ovaj lik je novinar, kao što sam ja astronaut. Iako, doduše, pomalo znam da letim:) Avionom.
A Telegraf je medij koliko je Pink BBC.
Nisam ispratio ovaj slučaj, te sad moram da rekonstruišem ali nije teško pohvatati konce…
Za početak, ne taboravite da ništa nije samo crno ili samo belo!
Potpuno se slažem da se u novinama (tačnije, u medijima generalno) već godinama objabljuju bljuvotine i detalji i o žrtvama i o počiniocima koji ne bi smeli tako olako ugledati svetlost dana, bar ne u početnoj fazi istrage. Sve što si napisala za navodno „skrivanje“ identiteta žrtve je apsolutno tačno i jeste odvratno i licemerno staviti njene inicijale, a onda objaviti ime i prezime oca i majke i fotku kuće u kojoj je žrtva živela. Ali isto to važi i za počinioca, za zločinca čiji zločin još nije dokazan!
Setimo se onog nedavnog slučaja majke koja je bila optužena da je ubila svoje dete i danima bila razvlačena po medijima sa slikom imenom i prezimenom, da bi na kraju bila oslobođena zbog nedostatka dokaza. Možda je to i učinila, a možda zaista nije… ali je sada obeležena za ceo život i mora da živi s tim, u istoj takvoj maloj sredini?!
Naše sudstvo je toliko kretensko da čovek u istrazi može da prizna krivicu, a da je posle tokom procesa negira i da, uz malo advokatskih bravura, korupcije i zastarevanja postupka, na kraju iz sudnice izađe kao slobodan čovek…:/
A zakon je takav da ako nije osuđen, nije ni kriv! Da li je to moralno, da li je to pravda?
Ne znam… ali jeste realnost…
Reč dve i o novinarstvu. Ne pada mi na pamet da blanko branim novinare, a pogotovo ne „novinare“, ali jeste činjenica da da mnogi od nas zaista moramo da radimo svoj posao čak i kad se ne slažemo sa tim u potpunosti, nažalost. I lično sam, kao mlađi, ponekad slat i na takve zadatke, da odem u kuću ljudi koji su izgubili najdraže i da „pričam“ sa njima usred emotivnog haosa u kojem su i priprema za sahranu… Nemate pojma koliko je to teško i odvratno, ali opet, ne možeš svaki zadatak da odbiješ…
Druga je stvar što sam se uvek trudio da jako pazim na pipave momente u vezi sa identitetom i nekom informacijama za koje sam smatrao da ih ipak treba prećutati, makar dok ne budu i zaista dokazane… Međutim, kako odavno volim da kažem, novinarski kodeks nije knjiga i ili ga imaš u sebi ili ga nemaš, prosto i jednostavno!
Ali ne zaboravite i u kakvim vremenima živimo, da su tiraži novina zaista drastično pali, a zajedno sa njima i prihodi od reklama, da ljudi sve manje čitaju novine i da svako malo dobijam informacije o novim kolegama koje su ostale bez posla… Takvu situaciju dodatno potpiruju i društvene mreže, na kojima se informacije i komentari šire brzinom munje i gde danas zaista svako misli da može biti novinar?! Pritom ovo nije kritika, samo konstatacija realnosti…
Za vašu informaciju, ceo proces često započinje policija, koja redakcijama pošalje saopštenje u kojem se pohvali nekim svojim velikim hapšenjem i onda imena uhapšenih nabroji kao Petar. P, Dragan D, Mladen K. (dakle, bez prezimena) ali uz to uredno pošalju i fotke tih ljudi?!
Da, mnoge redakcije ih neće objaviti ali mnoge itekako hoće jer im se, prema sadašnjem zakonu, više isplati i da plate kaznu ako treba nego da izgube čitaoce koji su kupili novine u kojima je to objavljeno!
A tu i jeste ključ, ne objavljuje se ništa sebe radi, nego zbog čitaoca i, verovali ili ne, mi koji mislimo drugačije smo samo šačica, a većina sveta, nažalost, voli i želi da vidi i pročita upravo te grozne detalje kojih se mi grozimo! I onda mediji u situaciji kada je svaki prodati broj važan jure njih, a ignorišu nas… shvatate?
I samo još nešto glede autorkine najave da će sledeći post biti o licemerju na društvenim mrežama. Potpuno se slažem da je krajnje vreme da se priča i o tome i. zapravo, i priča se…
Samo meni tu oči i razum bode i to što se odlično sećam koliko se istom ovom @SirOliverrr-u donedavno masovno aplaudiralo za neke njegove ispade koje sam ja, uglavnom, smatrao jednako upitnim kao i ovaj… što me navodi na zaključak da ćete mu sutra, kad se malo slegne prašina, opet aplaudirati za nešto drugo, zaboravljajući na ovaj incident…
Ja mu nisam aplaudirao ni ranije, niti ću u budućnosti… jbg, nekako mislim da svako iole pismen može tu i tamo da napiše nešto dobro i na krilima trenutno većinskog mišljenja kojem ćemo se svi diviti, a da se ukupan kredibilitet za tako nešto ipak gradi ceo život, a ruši u deliću sekunde…
Pa vi svi razmislite i o sebi u tom kontekstu, ja svakako hoću…
Ja ću samo kratko – nisu svi novinari isti i po kodeksu novinarstva urednik nema prava da natera novinara da piše o onome što ne želi a još manje da stavi njegov potpis ipod teksta koji on sam nije napisao. To je mobing!
Bas juce, povodom tog strasnog slucaja u Nisu, u dva tabloida zaredom, citam isti naslov antrfilea: Majka ne zna da joj je dete mrtvo. I uvek se isto pitam – sta je u glavi tog urednika kanibala kad stavi taj naslov, ne znam stvarno.Radila sam dugo u novinama ali, ajd da tako kazem, onim finim, i nikad nisam bila suocena sa takvim stvarima, stvarno nisam. Nismo se izivljavali nad nesrecom, iako smo pratili takve stvari, to je bilo cak i ratno vreme. Aleksandar je napisao odlican komentar, ja potpuno razumem kontekst u kom se danas razvijaju mediji i u kom zive i rade novinari. Ali, opet, stvari u zivotu zavise od pojedinacnih odluka i ludila nekih pojedinaca. zato ne kapiram kako je moguce da nigde nema nekog dovoljno hrabrog pojedinca ko ce da kaze – pa necu to da objavim, necu da stavim taj naslov, ajd da probamo ovako. Necu da pustim ono sto mi policija dostavlja, necu, i to cu da napisem u svojim novinama, to cu da kazem svojim citaocima – evo ljudi, policija je takva da nam je dostavila i film i fotke u svojoj produkciji ali ja necu da vam to pokazujem jer hocu da nesto drugo bude poenta. Ipak, sve zavisi od stava pojedinca – niko ne brani nijednom novinaru da se bavi time fenomenom kolektivnog porodicnog samoubistva (jer to jeste fenomen, ovo vise nije usamljen slucaj), da ga poredi sa slčucajevima u svetu, da pita strucnjake, pa cak i da pravi pricu o tom slucaju ali postujuci smrt tih ljudi i osecanja ozaloscenih. To je teze mnogo, ko god da je pisao ikad, zna to, mnogo je teze voditi racuna o tome nego sesti i, kontaminiranog mozda, nalupati deset recenica „o kuci zalsoti“ o „okamenjenim roditeljima“ o „zanemeloj majci“ i sta ti ja znam …
Generacija danasnjih urednika srednjih godina je izrasla u vrlo problematicnom vremenu i vrlo problematicnom profesionalnom okruzenju, oni tesko mogu da nadju u sebi prvo licnu hrabrost a kamoli da njome zaraze svoje novinare.
Sve ovde napisano potpisujem. Na žalost, mediji se ne bi bavili ovim temama kad ljudi to ne bi čitali, ali zašto se onda ne primenjuje zakon i na medije. Jer je to „politički nekorektno“ i bilo bi nazvano cenzurom.
Zamislite situaciju da Sud zbog teksta gde se otkriva identitet žrtve, rebne kaznu od 500K dinara Kuriru ili Telegrafu ili kome god (skoro svi to rade). Siguran sam da bi to bilo dočekano na jednako oštar nož kao i ovo.
Dakle dovedeni smo u situaciju bez izlaza.
Sa jedne strane imamo medije koje niko ne sme da dira pod parolom slobode govora, izveštavanja, a sa druge strane ti mediji krše zakon i etiku da bi prodali tiraže ili da bi zaradili neki klik više.
U kontekstu teksta, meni se nameće pitanje:
Koliko osoba sa privatnog profila reprezentuje firmu u kojoj radi?
Po mojoj slobodnoj proceni – mnogo. Logično je da ga ljudi na mreži povezuju sa tom firmom. I kad taj reprezent napravi ispad, naravno da će ga svi povezati sa firmom…
To je negativni marketing za firmu: ili će napad povezati sa samom firmom ili će gajiti negativna osećanja ka toj firmi, zato što zapošljava neljubazne/bezobrazne/bahate/DodajPoŽelji…
Nzavisno od profesije, mislim da bi na mrežama trebalo da se ponašamo kao i van njih. Ono što nikad ne bi rekli osobi koju volimo, ne bi trebalo da kažemo ni bilo kome drugom (ni na netu, ni van njega).
Jedno je konstruktivna rasprava, a drugo pljuvačina. Možda nije loše napraviti seminar o toj temi…
U svakom slučaju:
Mahlat, slažem se sa svime što si napisala.
Grubeša, sve što si napisao mi znamo, odnosno ja znam iako nisam novinar. Od devedesetih na ovamo, novinarstvo je jedna srozana profesija i iz tog dna u koje je upala nikako ne može da se oporavi.
Uvek sam bila mišljenja da su novinari elita jedne zemlje, za razliku od onih koje proglašavaju elitom, da kroje javno mnjenje i da su odgovorni za mnogo toga, da ne nabrajam. Nedavno mi je jedan novinar rekao da nisam upravu, da čitalačka publika kroji novinu, portal, šta god, da oni objavljuju ono što narod želi. Hoćete seks, evo vam seks! Hoćete krv, evo vam krvi, napijte se.
Ne prihvatam, ali i da prihvatim, izvini ja hoću bar jedan medij po meri pametnog čoveka a ne gladnih (i bukvalno) budala koje se hrani tuđom nesrećom.
Vi ste zaduženi da sredite svoju profesiju, vi kojima je novinarski obraz okaljan ovakvim i sličnim slučajevima.
Romane, pratio ne pratio, filtrirao ne filtrirao, nekako dođe do tebe, isto kao ovo što je došlo do mene a ne pratim, davno otpratila kao nešto što me je iritiralo.
Suzana, samo da napomenem da kod mene svaku tragediju umanji „novinarska“ patetika – i kamen plakao, lelek koji se razlegao, prilično mi se povraća od svega,a onda završe sa – sponzoruše zaskakale fudbalere – kao što je Kurir nedavno objavio u vezi sahrane majke onog fudbalera.
Nije mi jasno, kao što napisah gore – neko sve to napiše, ode kući i sedne da ruča, pomazi decu, jebote, gde ti je savest, a kao što znamo plate novinara su toliko male da ispada da te savesti i nema.
Novinarstvo je na najnižim granama od kad ja čitam, pratim i interesujem se za društveno „stanje“.
I da, neko hrabar mora da se pojavi, pa koliko košta da košta. Nemoguće je da su sve vrednosti zauvek umrle…
Vuče, smešno, to se naziva cenzurom, jel da, ono što je zabranjeno da se objavljuje koliko vlada duguje za struju, i mnoge druge stvari o „nedodirljivima“ nije cenzura.
Sloboda govora i štampe ne podrazumeva kršenje zakona, Ok, nisam pomenuo ime deteta nego ime njegovog oca koji ga je silovao, pretukao i slično.
Postoji toliko stvari oko kojih su se mediji dobrovoljno samocenzurisali, negde i pod pritiskom, a onda se ostrve na najranjivije. Pljunem, bre, kao što rekoh na takve novinare i medije.
Neka se bave aferama, u ovoj zemlji ih ima koliko hoćeš! Pa da vidimo tu njihovu slobodu govora!
Nemam odgovore, samo pitanja.
Da li je Pink iskvario Srbiju emitujući šund, ili je samo emitovao ono što prosečna Srbija želi da čuje i vidi? Da li, analogno tome, (štampani) mediji objavljuju strahote jer prosečna Srbija želi da čita (gleda, sluša) o tome? Da li bi tiraž novina zaista pao ako bi se iz njih izbacila „Crna hronika“? I zašto neko uopšte voli/želi da čita takve stvari? Da li iz istih razloga iz kojih ne voli tuđe uspehe i jedva čeka prvi kiks nekog ko je objektivno uspeo u životu i svom poslu?
Rekoh, nemam odgovore…
Gle, Pedya,u vezi toga oko Pinka nemam ni ja odgovor.
Ali u vezi svega ostalog je odgovor vrlo prost. Mi Srbi imamo izreku – Da komšiji crkne krava, što će usput da crkne i moja nije važno.
U srpskom mentalitetu postoji ono da niko ne stremi uspehu u životu, generalno uspehu, da si zadovoljan svojim životom i da te drugi ne interesuju, svi žive za tuđi neuspeh pa valjda kontaju, ako se to njima u tom obliku nije desilo da su uspešni.
Što se iživljavanja nad tuđim nesrećama tiče… ne znam, ali to je bukvalno iživljavanje.
Morate pokušati da posmatrate celokupan kontekst u kojem naši mediji funkcionišu, kako ekonomski, tako i društveno-politički (rogobatno, znam, ali jbg…) – a taj kontekst se jednom rečju može nazvati CENZURA, nametnuta od političkih patrona ili oglašivača ili autocenzura, svejedno…
Da, naravno da bi bilo daleko svrsishodnije istražiti uzroke ovakvih tragedija, napraviti uporedne analize, upreti prstom u indirektne krivce koji su tako nešto dozvoliti i ponuditi nešto što makar i nalikuje rešenju ali tu dolazimo do dva velika problema – stao bi na prste obema grupama ljudi koji te „hlebom hrane“:
1. Gazdama, odnosno nekome od oglašivača, odnosno političarima koji ne čine ništa da se promeni ambijent u kojem je postalo normalno da se takve stvari nekažnjeno dešavaju.
2. Čitaocima koji neće dati ni dinara da čitaju takve priče.
Onaj koji ti je rekao da se mediji kreiraju po sistemu daj narodu ono što narod želi je, nažalost, potpuno u pravu i nije to ništa novo, a datira još od one starorimske „Hleba i igara“, a sasvim sigurno i od ranije… I ja sam nekada mislio da je „Pink“ kultura iskvarila ovaj narod, a onda sam shvatio da su Željko Mitrović i nekada Robert Čoban sa „Svetom“ i mnogi koji su ih pratili „samo“ dali narodu ono što narod želi i ono što je spreman da plati. Optužiti „Pink“ za sve loše je isto kao optužiti Miloševiča za ratove devedesetih. Da, lakše je tako, ne kažem… ali da narod nije to ptihvatio (čitaj, priželjkivao), mogao je Sloba i danas da bude živ i zaboravljen u nekom penzionerskom domu, kao samo jedan od izlapelih, matorih političara koje je pregazilo vreme. A to se, nažalost, nije desilo, zar ne?
Prosvetiteljska dužnost medija lepo zvuči ali zapitajte se da li je sprovodiva u praksi? To možda najbolje pokazuje primer lista „Danas“, koji je kod nas godinama unazad nešto najblize tom dealu. A koliki je njegov udeo u tiražu u Srbiji? Srećni su ako je 2%…
I kako takav medij onda da preživi na surovom tržištu? Neko mora debelo dodatno da ga finasira, a toga više nema… Strancima je bilo zanimljivo dok je Sloba vladao, a našoj državi nije bilo bitno nikad, niti će, bojim se!
I, druga stvar, sve i da imaš medije koji tako pišu šta tačno time postižeš? Džaba ti njihovo prisustvo na tržištu ako ih niko ne kupuje i ne čita, ako njihova poruka ni do koga ne dopire, zar ne?
Da pokušam da budem plastičniji, ni ovaj tvoj post ne bi bio ni upola ovoliko čitan i deljen po netu da si napisala „dosadnu“ analizu situacije o kojoj pričamo. Nego si, umesto toga, udarila na poslednji u nizu događaja. Argumentovano, naravno… ali, ako malo dalje razmisliš, dođeš do zaključka da si ih pomalo udarila njihovim metodama… a to je pomalo čudno u širem kontekstu, zar ne?
I, da se razumemo, ovo apsolutno ne znači da se ne slažem sa napisanim. Naprotiv! Samo analiziram…
I koja je poruka poslata ovakvim tekstovima?
Znaš šta je žalosno, što ne „braniš“ novinarsku profesiju nego opstanak medija u eri Interneta… Nema, nažalost, bes para ništa, ali neki životi su vredniji od tih para. Da te vratim na poentu – novinar svoju decu hrani pričama o tuđoj deci, isuviše lako, nemoralno i bestidno. Kad kažem novinar, čitaj urednik koji je naložio, odobrio i šta već. Meni je svejedno.
Aj“ da se razumemo na kraju, jel bilo bolje da se nisam mešala, pas laje, karavani prolaze?
Kako to da uvek postoje oni čiji su postupci, koliko god nedopustivi bili, opravdani, i oni kojima se isto ne prašta?
Molim te, stavi se u situaciju da se radi o tvom detetu… Pokušaj da zamisliš kako ga medii siluju još jednom, ubijaju još jednom… kao lešinari čereče njegov mali život…
Kad pijem – ne tvitujem
Dnevni list „Danas“ i „Politika“ filtrirani su od strane napisa o kojima polemišemo, i zato imaju tiraž da ne poželiš.
Politika, ima tradiciju, poludržavna je, pa se nekako i snalazi.
Pitaj novinare Danasa, kako im je.
Toliko o tome ….
Gledam jednom, drugi put, treći put… i ne razumem, zaista ne razumem gde si u mojim rečima pročitala ovo na šta si odgovorila…
Niti sam rekao da je bolje da se nisi mešala, niti sam branio novinare, urednike, mentore, vlasnike medija, oglašivače… društvo u celini. A isto tako nisam ni pomislio, a kamoli napisao, da se nečiji nedopustivi postupci mogu opravdati. Naprotiv! Mislim da sam na kraju svog prvog komentara govorio upravo o tome i to potpuno suprotno…
Ako si ti sve to pročitala u mojim rečima, onda bolje da se ni ne nastavljam… bolje da ubuduće i ja kažem ono dupeuvlakački „Bravo, Mahlat!“ i svi srećni i zadovoljni…
Mislim, jbg… ništa te nisam kritikovao… analizirao sam, diskutovao smatrajući da tema to zaslužuje, da je to i poenta i stavljao se upravo u te druge pozicije o kojima govoriš, ali i ne samo u poziciju oca silovanog deteta, već i u neke druge koje ste ti i ostali malo prevideli…
Valjda zato i nisam očekivao ovakav komentar, zaista ne vidim čime sam ga izazvao…
Ništa, onda zanemari sve ostalo i: Bravo, Mahlat! 🙂
Ajde ne zezaj, majke ti! Šta sam loše rekla i sad treba da vodim računa kako konverziram sa tobom?
Aj’ reci mi zar ne pokušavaš da pronađeš, ne mogu da kažem opravdanje, nego razumevanje za situaciju u medijima, tako sam te razumela. Problem je što je ja takođe razumem, ali ne živim od te profesije pa ne moram da imam toliko razumevanja.
Ti kažeš da bez ovakvih stvari, ili recimo pišući o nekim trivijalnim stvarima uvijenim u „skandalozno“, „bizarno“ i slično, mediji ne mogu da opstanu, da ništa neće imati od toga da pišu ozbiljne tekstove na ozbiljen teme, sem pada čitanosti.
Da ne objašnjavam mnogo, nemoj da se praviš blesav, ti na kraju kažeš da sam ja udarila njihovim metodama? Kojim? Šta sam nedopustivo, nemoralno, i blogerski neetično uradila.
A pre stvarnog kraja, kad je sve već tako, zašto se ti na svom blogu baviš vrlo ozbiljnim analizama i temama?
Sad kako hoćeš, samo mi ne „bravoraj“ ovuda 🙂
Mala digresija ali i o tome se ovde pricalo. Ja ne mislim da je u pitanju „pruzaj narodu ono sto hoce“. Mislim da je to sistematski i sistemski radjeno 90ih a onda kao lavina koju vise ne mozes da zaustavis doslo do dna kakva je medijska scena danas.
Ne znam da li je moguc povratak u kakvu takvu normalu. Plasim se da je kasno, da smo erodirali na mnogo nivoa pa i na ovom.
U ovom vremenu u kome živimo, kao i u poslednjih 20 godina, naše predstave o moralu su se dobrano iskrivile i to subjektivno. Za svakog je granica na različitom mestu. Ako tu dodamo stravičnu ekonomsku krizu, u kojoj je bara praktično nestala a krokodila ima više nego ikada, uopšte me ne čudi ništa od svega ovoga.
Mogao bih reći da su svi u pravu ali da nam leka nema.
Ne znam zašto, ali imam osećaj da nam je sve ovo nametnuto…. neko stalno baca koske a mi….
Šteta što svu ovu energiju ne možemo i ne znamo da fokusiramo na životne stvari….
A možda nam ne dozvoljavaju…. ko zna….?!
Ne zezam, Mahlat, sve je ok… i znam da niko nije rekao ništa loše, ni ti ni ja…
I priznajem da jesi u pravu kada kažeš da u svom tom bezumlju pokušavam da pronađem i makar zrnce razumevanja za situaciju u medijima, deo sam toga, jbg… i to ću verovatno i ostati, znam profesiju i bolje nego što bih voleo iznutra i, kao što na samom početku rekoh, ništa nije samo crno ili belo…
Ono što drugi koji nisu direktno u novinarstvu obično ne vide su ovi koji čine drugu stranu medalje, vajni novinari iz tu nekih novinarskih udruženja koji se, tobože, zalažu da se ovo o čemu pričamo promeni i sredi, a zapravo su kao ljudi najčešće još gorih od onih na koje dižu graju… i to samo onda kada im to odgovara!
Ja moram i to da gledam i to mi se još više gadi… ali dobro, da ne širim temu…
Nisi ništa nedopustivo, nemoralno i neetično uradila, naravno! Govorio sam o tonu pisanja, tonu koji skreće pažnju, istom onom koji je proslavio ono što nam sada smeta. Što nije samo po sebi loše, da se ne nastavljamo ponovo oko toga jer nije ni napisano kao kritika.
Zašto se na svom blogu bavim ozbiljnim analizama i temama? Zato što to u klasičnim medijima ne mogu… a, jednostavnijue rečeno, verovatno zato što sam kreten koji nije baš da veruje da se stvari mogu promeniti ali nekako i dalje gaji tu malenu nadu, tako sam vaspitan, proklet bio…;)
I neću da „bravoram“, obećavam… ostajemo međusobno konstruktivni, kao i do sada…:)
Ono što NIKAKO ne mogu da shvatim je sledeće:
1) Novinari izveštavaju o radu policije i tužilaštva o slučajevima odgovornosti za tvitove.
2) Pravo ne poznaje razliku izmedju off-line i on-line sveta u tom smislu
3) Osoba i pored toga što je upoznata sa 1) i 2) piše ovakve stvari
Gde je tu logika? Pa šta misli, da se na njega ne odnosi? Da nema veze? Da nije bitno? Da se uopšte ne primenjuje? Suženje svesti? Bitno smanjena uračunjivost? Afekat? Samopomoć? Osveta? Uticaj alkohola?
Ja se sećam sporečkavanja @VladoGeorgijev i @mcbojah, gde je posle izrečene uvrede ODMAH usledilo iskreno izvinjenje i civilizovano objašnjenje. Ne opravdanje, već objašnjenje.
Vidiš Grubeša, najalarmantnije, zbog čega ti izjavljujem iskreno saučešće, je to da se na svom blogu baviš ozbiljnim temama kojim u „ozbiljnim“ medijima ne možeš. Tuga…
Ptiki… Znaš kako to ide kod nas. Ja ne videh danas ni izvinjenje, ni obaveštenje, ni objašnjenje, možda sam propustila ali verujem da bi se pričalo o tome…
Videćemo…
Šta da ti kažem, to je taj gorki hleb koji novinari u Srbiji jedu i jeste tužno, tu ćemo se složiti iz prve…
Ja sam zapravo blog i počeo da pišem kada mi je onemogućeno da to radim za novine, ali o tome nekom drugom prilikom, po mogućnosti uživo, prijalo bi nam…:)
Kao prvo, sve se radi za tiraz a kvalitet nije vazan, Cak ni to da li je nesto istina ili ne.
Kao sto je meni glavni odgovorni urednik treceg lista u Holandiji rekao: „Nisam ja istoricar, da bih znao istoriju Balkana!“,posle diskusije samnom oko istinitosti napisanog clanka, gde sam ga poslala da procita istoriju Balkana na Holandskom i Engleskom, pa da mi onda kaze da sam ja ucila, namestenu i laziranu istoriju od strane Srbije! Cenzura je svuda u svetu i sve vesti su centralizovane.
Skandal prodaje a istina se zaobilazi!Na zalost tako je svuda.
Novinar koji je bio u Srbiji za vreme bombardovanja je ispljuvan i svasta mu je receno, jer je izvestavao sa „simpatijom“ o Srbima- i to od svog kolege koji mu je postavio pitanje: Kako smes da izvestavas, ono sto se kosi sa politikom tvoje zemlje? (inace je posle jednosavno nesao iz javnosi , iako je izvrstan novinar i reporer)
O cemu mi dalje da pricamo? Svuda je isto!
Izmedju ostalog, nesreca drugog , skrece paznju od sopstvene. Nije stvar u sladjenju, nego u utehi da je samom tebi ipak bolje nego drugome!
I kao i uvek i svuda, lakse i lepse je baviti se tudjim nego sopstvenim zivotom.
A sto se tice ovg dogadjaja na twiteru, srecna sto ga nemam, da ne gubim vreme na budalastine kao sto je ova.
Ovaj internet je zaista super stvar, brzo se pokaze ko je ko i kakav je(kao i u gore spomenutom slucaju) 🙂
Pozdrav, odoh u realan zivot.
Čitajući ovaj tekst i komentare preplavljuje me utisak o zabrinjavajućem nedostatku sloboda… počevši od žrtvi pa redom. Prezir svakom ko proždire i ove mrvice slobode.Brutalno nemam razumevanja za takve.
Neka terapeutski gledaju malo zvezde noću i shvate gde su i koliki su… ubija sujetu garantovano.
Meni u kontekstu pipavih informacija iz pipavih članaka nije jasno jedno…koja je poenta uopšte prenošenja vešti da je neko nekoga ubio sekirom, da je neko nego silovao, osakatio, zapalio…
Razumem potrebu za zaštitom identiteta (maloletnih) lica, ali u tom idealnom scenariju, gde se ti podaci izostave, kako rofesija i zakon nalažu, članak ili vest o događaju se svede na „u zelu Donja Zabit otac ŽŽ silovao maloletnu ćerku MŽ (14 godina)…die Ende“. I, koja je poenta što smo mi saznali da se tako nešto dogodilo? Da se razumemo, u donjoj zabiti će ionako svi znati koji otac ima ćerku od 14 godina i čiji su inicijali ŽŽ i MŽ.
Da li je u pitanju malograđanska potreba da se čitaoci naslađuju na neki fetišistički način crnom hronikom?
1.
Molim Mahlat i sve ostale da mi oproste zbog anonimnosti 🙂 – nisam baš anoniman, a nisam ni na ovom blogu do sada bio anoniman.
Razlozi anonimnosti nemaju ama baš nikakve veze sa temom ili učesnicima ove teme. Jednostavno imam potrebu da ostanem skriven ovaj put.
2.
Ok, desilo se to što se desilo.
Međutim, jako mi je krivo što se nešto drugo poptuno potisnulo u drugi plan, a to je gde je Aleksandar Jovanović – Sir Oliver bio kada se obraćao Nikoli Jovanoviću – Pećkom pivu.
Dakle, meni je veće dno cela ta akcija „Ekipe“ koja je očigledno otišla u hotel u Maribor ZA PARE da bi ga ispromovisala u Internet zajednici Balkana, sa sve video streamom na kom smo mogli uživati u oblokavanju i nadmenom ponašanju probrane ekipe koja za pare primitivno promoviše hotel u koji sigurno nogom neću kročiti, baš zbog toga 🙂
Btw, mailom sam već službeno obavestio menadžment pomenutog hotela da niti ja, niti iko od zaposlenih u mojoj firmi neće nikada boraviti u hotelu zbog takvog marketinga.
Da ne bude zabune, mislim da su pripadnici „Ekipe“ Torbica, Istok, Plagosus i ostali u potpunosti upropastili Twitter upravo njihovom vizijom brendiranja i reklamiranja istog i što je još gore delovanjem po tom pitanju.
FUJ.
Asta la vista…
Mario, davno je jedan časopis u Americi, ili to beše neka TV, ne sećam se tačno, zbog neprekidne žalbe svoje publike da objavljuju samo vesti o strahotama, nesrećama i ubistvima, rešio da objavi samo lepe vesti. Rezultat je bio drastičan pad čitanosti/gledanost. Očigledno je da to ljude interesuje, uostalom moramo znati kakva se zverstva dešavaju oko nas, ne možemo se ponašati kao da je svet rajsko mesto, ali mera mora da postoji.
U potpunoj tajnosti, događaj o kome sam pisala, a osvrnula sam se uopšte na medije, mogao je da se dešava i iz neke sobe u Beogradu, ili kafiću, za ovo je nebitno gde je bila osoba koja je tvitovala.
O ovome o čemu pišeš možemo u nekom drugom postu, uopšteno o tome, baš sinoć pričah da ne bih kupila, koristila ništa što reklamira neko od tviteraša jer tu više nema nikakve istine. Kod mene je kontraproduktivno, očigledno isto kao i kod tebe, a i mnogih drugih koji o tome govore ali neće pisati na društvenim mrežama, o tome neka misle oni koji to rade i oni koji plaćaju. Sve je postalo vrlo, vrlo izlizano i kontraproduktivno…
Evo, moram i ja sad anonimno nešto da napišem. Mnogo su me iznervirali pojedinci ovde. Nisam išla u Maribor sa „ekipom“, išla bih da me je neko pozvao (kao što bi išli i svi vi koji ovde sada mrsomudite, ma ne išli, nego trčali!)
Drago mi je što je ovakav vid marketinga počeo da se primenjuje kod nas i još mi je draže što je sjajna ekipa otišla u hotel (ne za PARE, kao što je korisnik „U potpunoj tajnosti“ ovde maliciozno napisao, već za DŽABE) Eto, nadam se još da ću ja biti deo neke sledeće takve ture, sa zadovoljstvom ću to prihvatiti.
Pa, sram vas bilo. Dokle ide ljudska zloba jasno je kao dan, kada se pomenuti anonimac još hvali da je pisao menadžmentu hotela kako bi im poručio da im je „ekipa“ napravila tobože loš marketing. Hej, dokoni čoveče, bolje uradi nešto lepo i za sebe i za druge!
Da ne dužim, svako od nas društvene mreže koristi iz različitih motiva. Vi koji ih koristite iz nekih drugih razloga nemojte mrzeti one koji su umreženi zbog zarade i besplatnih putovanja. A da vas iste te stvari ne zanimaju – pričajte nekom drugom.
Kao što rekoh u prethodnom komentaru, tema ovog posta uopšte nije to, niti sam to pomenula, niti me posebno interesuje, svako neka misli za sebe.
Ali kad već hoćete da date svoje mišljenje, stanite iza njega, anonimno… pa to baš i nema neku jačinu.
I nemojte, molim vas, kad god je neka kritika u pitanju, o čemu god da se radi, da svodite sve na mržnju. Niko nikoga ne mrzi, to je tako ponižavajući osećaj, kakva mržnja!
Znam da tema nije mržnja, ali post od „anonimnog“ me je isprovocirao da napišem svoj stav i po tom pitanju.
Kada je o temi reč, apsolutno ne podržavam šta je Sale Jovanović uradio, ali isto tako ni Nikolu koji stoji iza bloga u kojem se omalovažava nečiji rad. Zamislite da ja sad startujem sa blogom u kojem ću, recimo, pljuvati PR profesiju. Sa sve imenima i prezimenima pojedinaca i lošim primerima iz prakse, a veruje da ih ima. I ne, nemojte mi reći da mediji više utiču na javno mnjenje od PR sektora, te da je njihova odgovornost veća od recimo izjave nekog državnika ili stava neke institucije (o čemu PR sektor vodi računa) jer to nije istina.
Nisam stekla utisak da Nikola (Pecko pivo) ciljano omalovažava nečiji rad, već vrlu dugo se komentariše kakve naslove možemo pročitati u medijima, sve sa ciljem da se skandalizuje javnost, često su ti naslovi nedopustivo prosti a često kad čitate tekst vidite da sam naslove veze nema sa onim što u tekstu piše. Mogla bih da poverujem da je Nikola imao nešto protiv Telegrafa i nečijeg rada vezanog za taj portal da se bavio samo naslovima sa Telegrafa, a nije tako, pogledajte malo.
Kao čitateljka, zgrožena sam nekim stvarima koje „novinari“ rade i apsolutno podržavam ono što Nikola radi, zaslužujem, kao i svi ostali, ćitalačka publika uopšte,malo poštovanja a ne da se osećam kao idiot kad čitam vesti.
Znate, kad krećete u neki posao, koji god posao da je u pitanju, donesete odluku da nešto radite ozbiljno ili neozbiljno, i u prvom i u drugom slučaju morate se nositi sa kritikom. Kako sam već rekla na Twitteru, a nisam ja izmislila – sve što je javno objavljeno podložno je kritici, ovaj post, novinarska vest, reportaža, knjiga, stav, ko sa tim ne može da se nosi neka sedi i piše svoj lični dnevnik, samo za sebe.
Dugo već razmišljam na ovu temu, i to na potpuno isti način. Sada mi je jedna vest o sasvim suprotnom vidu novinarstva, poslužila kao povod da se osvrnem i na sve ono o čemu ste ovde diskutovali .
http://negoslava.blogspot.com/2012/09/pohvala-kuci-dobrih-vest.html
Hvala
Evo mene, nezvane, ponovo, ovoga put sa jednom objašnjenjem i izvinjenjem. U gornjem komentaru sam objavila link svog teksta na blogu, koji se odavno kanim da napišem , a napisala sam ga konačno zahvaljujući i ovom Vašem tekstu. Mialimo, naime, isto.
Izvinjavam se onima koji će zalud klikati na link, tekst se ne moše prošitati. Razloge blokiranja ne znam, još. Možda še delovati kao samoreklamerstvo, a to mi nikako nije cilj, pa eto, rizikovaću – sporni tekst se može pročitati na mojoj fejsbuk stranici …https://www.facebook.com/negoslavas, dodajem to čisto kao mogućnost da mi neko pomogne u nalaženju odgovora na pitanje zašto je moj tekst na istu temu sporan, i to sporan do blokiranja.
Još jednom, uz izvinjenje na zloupotrebu tudjeg prostora i vremena, zahvaljujem na pažnji i eventualnoj…khm….pomoći da dobijem odgovor.