Znate ono kad vam objašnjavaju zašto se raspadaju brakovi i veze. ’Ajd, za veze i nije važno, naći ćete nekog drugog, al’ brak to vam je čista tragedija, em ste izgubili vreme, em pukla bruka, em morate da delite ono što je nedeljivo. I onda vam neko objasni da je to zbog toga što ste vi i vaš bračni supružnik vodili dva različita života dok ste vi mislili da vodite zajednički. Ispadne da onaj drugi ne voli ništa od onoga što ste mu podmetali pod nos. To mu se zove – neslaganje karaktera. A sve bi to nekako i prošlo da ste znali kako da konzumirate seks, nego niste imali pojma, mislim tako ja kapiram psihologe, seksologe i ostale oge koji posle objašnjavaju kako niste imali pojma. I vi konačno shvatite da ste se zajebali umesto jebali. Ako vam ja sad zvučim drugojanuarski malo pijana, jok, bre, seks ne rešava probleme u braku ali ih rešava na svim drugim poljima. Ukapirala ja.
31. decembar – dan
Jelka blješti, ljubimac raznežen što se raspustio, ja u kuhinji opasana keceljčetom sa koga se smeši Deda Mraz, sve od sisa do kolena mi. Idila. Jednog trenutka ljubimac pusti Tombe la neige, ja bacim varjaču, uletim ispod dovratka i počnem da ravrzujem onu kecelju s mišlju – nisam te odvela na neki last minute belosvetski provod, ću ti ga dovedem ovde i počnem da glumim Kim Basinger. Pade mi jednog trenutka na pamet da l’ ljubimac sad misli kako sam udarena u glavu i da l’ glumim budalu pa si pomislim – ma nek progovori dok ne završim tačku, odma’ ću da ga udavim. Srećom, ljubimac odavno misli da sam šašava a zna i da sam blesava, očas posla se namunjim i iznenadim ga ko sneg u decembru, pa je ćutao. Na kraju me pitao – o’š ti aplaudiram il’ te zaskočim. Ja rekla – aplaudiraj, će nam pogori ono po šporetu.
31. decembar – veče
Postavljeno sve ono ’’šta vam je potrebno za novogodišnju trpezu’’. Postavila se i ja, da sačekam još jednu već viđenu, a sve spremna kao da mi dolaze prosci. I čim mi je to palo na pamet raspoloženje je počelo da mi varira. Saopštim ljubimcu da sam se smorila i da ću, ako uskoro ne dodje da legnem pa nek je on gosti sam. Nek se izljube, požele sve najbolje, ja ako je budem čekala ima da počnem da arlaučem, ima da ode pre nego što nam je prešla prag. Ljubimac rek’o – ’ajd, ako bude došla s nekom novom idejom ja ću te budim.
Ako vi sad mislite da sam ja prespavala ’’ Beogradjani svečano dočekali Novu godinu’’ – nisam. Silujući daljinski upravljač u roku od pet minuta sam počela da tugujem zbog svih onih koji su sami. Kukala im majka. Mislim, zamislite da nemate nikoga sa kim bi ste se svadjali oko sitnica koje život znače i osudjeni ste na društvo najgledanijih TV stanica. Jad, čemer i beda. Pored toliko kreativnih ljudi u ovoj zemlji niko ne ume da napravi jedan pristojan novogodišnji program, bar onakav kakvi su nekad bili.
Na Prvom programu RTS-a kao i godinama ranije, pevala je Merima Njegomir, ona je za malo kultivisanije nardone mase.
Na B92 se vrteo film za intelektualne mase, one što je jebu doček Nove godine.
Na Pinku isti scenario samo sa različitim kulisama a naterali i one giga mega i još veće zvezde da obuku nove haljine. Cune Gojković je smršao i više ne ume da peva na play back a Tozovac izgleda, božemeprosti k’o vampir Toza. Lepa Brena, mmogo bliža stilu Lady Diana isto peva ’’Čik, či, čik pogodi’’, pa odgovori – ništa pare, zlato, dijamanti, ti mi srećo trebaš, ti si mi i pare i zlato i šta ’oćeš – to da vam bude lakše što nemate ništa, živela ljubav! Kad može Lepa Brena, bedevija jedna, jebala ih Lepa Brena dva’es godina, možete i vi. Bio je tu ’’i naravno Džej’’, isto poskakuje, isto baca sako, samo mi treba da mislimo da stiže Nova godina.
Toliko sam uspela da vidim.
Nova godina je već bila tu negde, ja već bila besna i ponižena, ljubimca boleo želudac, počeh da se pripremam za odlazak u kupatilo da ne izginem od nekog zalutalog kuršuma i onda odjednom čujem muziku ispred zgrade, stavim šerpu na glavu pošto je pucanje već počelo i izadjem na terasu. Na igralištu ispred zgrade, klinci parkirali makine, pustili muziku i razvezli moravac po ledu. Tako sam dočekala Novu godinu – diveći im se i ’vatajući korak – obori pro prašini, po ledu, hoću reći.
Izljubim ljubimca, kažem mu da ga volim kao što ga stvarno volim al’ me mrzi da obrazlažem, zahvalim sebi što sam bila onomad, kad sam rekla ’’da’’, pametna iako sam tad mislila – da l’ si normalna, i to vam je to.
1. januar leta gospodnjeg već vidjenog
Ispratila ljubimicu na ’’turneju’’.
Popila pilulu za kontracepciju u vidu duplog viskija i sela da čitam šta mi je ko obećao nadajući se da neću da osetim kad mi uleti.
Car svih Srba u liku Borisa Tadića koji je trebao da se zove Borisav, zaboravila sam što je Boris, mislim čovek toliko priča o sebi, ne mož’ da popamtiš, je rekao da nam je prethodna godina bila teška zbog svetske krize, poplava i zemljotresa. Al’ da ne mislimo da nas Bog mrzi jer „Ne može nas umiriti ni činjenica da je dubokom krizom pogođen čitav svet, i da se čak i mnogo razvijenije zemlje suočavaju sa velikim socijalnim potresima i privrednim iskušenjima“.
Poželeo nam da se lepo provedemo u toj noći koja će nam doneti staru Novu godinu, ono što je pričao da zakoni fizike, vremena, logike i njegove časti ne dozvoljavaju i rekao da živimo kao da rata neće biti nikada al’ kao da će ga biti sutra, to jest, da ‘’vodimo računa o tome da je optimizam pretpostavka uspeha.’’ Mašala za izjavu. Danas ću optimistički da krenem u kupovinu i optimistički da se nadam da ću moći da kupim šta mi padne na pamet bez para. Možda mi uspe. Ovo ću da odštampam i podmetnem pod nos svakome ko meni podmetne račun.
Belobradi srpski premijer, Mirko Cvetković, onaj što liči na Deda Mraza al’ nema Rudolfa, što mu kvari sliku, rekao je da se ekonomija u minuloj gdini poboljšala, što reče i ona Dragutinovička – ’’samo gradjani to ne osećaju’’ pošto su bezosećajni duduci, al’ da će gradjani ove godine ’’osetiti bolji život’’- Repriziraće nam ga još jednom. Obećao je da država neće protraćiti novac od Telkoma što znači – već smo ga podelili.
A rekao je da moramo da se razvijamo štedeći.
And now – Srbi su trošili struju kao da je besplatna što je dovelo do toga da pojedini delovi metropole zvane ’’najlepši provod u regionu a i šire’’ budu bez struje u novogodišnjoj noći.
Ljubimac je dobio povećanje plate od 2%. ’’Specifična’’ akciza na cigarete povećana je sa 17,2 na 26 dinara po paklici. Povećane su i akcize na gorivo ali će gorivo pojeftiniti. Od juče.
I izvin’te šta je ovde novo?
2. januar – zora, tišina, mir… k’o fol idila
Ako ne možete da povežete početak i kraj mog pisanija.
Para vrti gde burgija neće al’ seks rešava sve probleme.
Počelo je seksom. Predsedničkim. Visokodržavničkim. I ima da doživimo orgazam. Po dekretu.
Ko misli da to ne može, more može.
Ako ja mogu da nateram mog ljubimca da me gleda kao Kim Basinger, ima vala i Tadić sve nas da natera da ga gledamo kao Mojsija.
Srećna vam Nova godina.
I za kraj, kako beli, ružičasti i ini magovi predvidjaju –
“Zemljotres u Kraljevu 2010. bio je samo Božja opomena Srbima, jer nas očekuje zemljotres i u Beogradu i okolini.“ Izjavila gđe astrologa koja je moju uslugu platila onim što nisam tražila, tumačenjem sudbine mi, i obavestila me da će da mi umre otac 2005. godine. On bi možda i umro nego sam ja baksuz.
„Beli mag Lav Geršman kaže da će krvi i žrtava biti ako se 2011. ponovo bude dozvolilo održavanje gay parade, i upozorava vlast da ovoga puta zabrani taj događaj.“
Srbija je u znaku jarca.
Ja sam u znaku kretena.
Vreme retrogradno.
‘Ladno al’ …
… će da bude toplije.
Dobio 2% ?! Kade?! 😮
Idem odma’ da organizujem opštenarodno veselje sa tih 800 dinara preko! :blush:
Pa sade 😆
‘Oćeš i mene da častiš 😉
Lele, ja sam još blesava od dogadjanja. Kada se razblesavim, pisaću vam.
Ih…pisala bih i ja, nego mi ne radi blog. Seks sve rešava. 😉 Srećno bilo. :kiss:
Ako je urgentno, evo pozajmicu ti moj 😉
Pametno ti ovo:’ jok, bre, seks ne rešava probleme u braku ali ih rešava na svim drugim poljima.’
Aj da turamo serpe na glavu i…jedna astrolog kazala da je 2011 godina u kojoj ce se sve tajne otkriti, pa da vidimo..
vid` otkud ja na moderaciji 😮