Home / Srbija medj' šljivama / Rebrendiranje Guče

Rebrendiranje Guče

Ili ništa kič, ništa šund, ostalo je još malo vremena, sledeće godine na pedesetogodišnjicu Guče dolaze, nema da omane, Obama, Putin i Medvedev. Za Papu nismo sigurni.

Ili Guča protiv H1N1.

Ili…

Ne može brend kako on ‘oće nego kako kažu stručnjaci.

Pre dve godine, taman kad smo se spremali da od Guče napravimo brend, na silu, kako mi inače pravimo brendove, domaćin festivala je bio moj omiljeni bivši ministar Velja Ilić, onaj što ga rodila majka za infrastrukturu al’ ga pos’o bacio u kulturu. To jest, u Guču.

Te iste godine isti ministar je proglašen od žena Srpkinja najseksipilnijim političarem šarenolike srpske političke scene. Pojma nemam da li su ovu vest te godine preneli svetski mediji i šta li su mislili kakvi su nam ostali kad je ovaj najseksipilniji al’ ajde.

Elem, pomenuti domaćin s lentom najseksipilnijeg, ozbiljno shvatio svoju dužnost i ’’preporučio’’ da se u Guči nikako, slučajno da nekog ljuta guja ne ujede, ne izvodi pesma ’’Šote, mori, Šote’’, sve je to podveo pod neki albansko pevački delikt i zapretio kaznama. Usput je preporučio da se pevačice nikako, ni pod razno, kol’ko god da im plate, ne penju po stolovima jer je to odlika šatorskog veselja a Guča je Guča, nije lepo brate, ako hoćemo da to postane brend.

Što se tiče razularenih pivopija kojima na uvce duva još razulareniji trubač briga njih gde je šator, da l’ u Guči, da l’ na Ibarskoj magistrali, da l’u rodjenom dvorištu, oni zakovrnu očima i ’oće pevačicu na stolu. Objasni ti njima da je ministar za infrastrukturu rek’o da ne može, da nije kulturno, odma bi izvadio tomahavk da brani čast šatorske pevaljke, sve usput psujući – More, jebo vas ministar, koji ministar! Što se njih tiče ako pevačica nije na stolu šator k’o da nije postavljen.

Godinama su se trudili da od Guče naprave loooodilo, običnu vašarsku atrakciju sa gutačima vatre, hektolitrima piva, ušećerenom vunom, suvenir opancima od veličine za mrava do guliver veličine i ostalih vašarskih zanimacija, trubu ako usput vide – videli su i sad kad su rešili da naprave brend ne može kako je bilo, nego mora ministarski, s tašnom i mašnom i s merom i uzdržano.

Meni najviše bolo oči ovo sa ‘’Šotom’’. Obična albanska ljubavna pesma koju mi, otkad ja znam za sebe, pevamo na srpskom a ne na albanskom. Nema, bre, ni jedne svadbe na kojoj na prve taktove “Šote“ ne poskaču svi svatovi, i oni koji inače ne igraju i oni koji ne znaju da igraju. A kad dođe onaj deo – “da svadbenu igru Šotu zaigramo svi“, skoči i mlada, pa mladina majka, pa mladoženjin otac odnekud istrči s maramčetom i u zaletu doleti do prije na kolenima, pa kamerman da zabeleži trenutak… Idi!

Po ovoj logici treba zabraniti i pesmu “Mali mrav“, hit na domaćim svadbarsko-šatorskim veseljima, a boga mi i u Guči jer ona što joj je mali mrav u nedrima nest’o se ne zove ni Draginja, ni Mileva, nego Ajša. Da je srpsko ime – nije. A boga mi ne sme da se svira ni ‘’Makedonsko devojče’’, opet omiljena u obradi svih trubačkih orekestara, devojče nije srpsko nego makedonsko, ne ide. I još se kaže da je poubavo na ceo svet.

Ja gledajući izveštaje iz Guče sve drhtala da neko slučajno ne naruči ‘’Šotu’’. Ona više ne ide uz pivo i jagnjetinu. Ako je neko naruči to samo jedno može da znači – da kompletna Guča sa sve trubačima i zvezdanim nebom iznad njih podržava Albance .

Što se penjanja po stolovima tiče, živa nisam. Da se po stolovima penju samo pevačice, ni po’ zla. U Guči se, obično, pored pevačica na stolovima nađu svi oni koji mogu da se popnu i koliko god može da ih stane. Kako je to rešeno pre dve godine nije mi poznato. Il’ je Velja da trčao od šatora do šatora da “skida“ te ljude sa stolova, da se ne brukamo, što mu je sigurno teško pošlo i za rukama i za nogama, a Boga mi, i za kilažom, il’ je vanredno angažovao drugove policajce. Ako se to desilo drugovi policajci su, sigurno, i u ovom slučaju imali pogrešna uputstva pa su umesto da privode sve one koji u Guču dolaze sa pištoljima i ostalim vatrenim i ‘ladnim oružjem, privodili nepristojne kafanske pevačice i i ste takve goste.

Pretila je ozbiljna opasnost da se opet leži po zatvorima zbog pevanja. Nekad je to bila pesma “Ko to kaže, ko to laže..“ (gde sme Srbin da se busa u grudi!?), a sad će biti zbog “Šote“ pa da se sav šatorsko-izdajnički srpski narod, koji se bude malo zaboravio, trezni po bajbokanama.

I kad je već tako, onda mnoge pesme ne bi trebale da se pevaju.

“Davno beše, sećam se ja…“ – može biti da je nama sve jedno da l’ će opet na Dunavu biti granica.

O ostalim merak pesmama u kojima se pominju Mujo, Fata, do Drine i preko Drine, da ne govorim.

A tek da ne govorim o “Lambadi“ (apsolutni, višegodišnji, hit Guče), “Makareni“, zelenim travama raznoraznih domova, itd., itd.

Ove godine opet nasilno ukidanje pevača i pevačica, ima u Guči samo trube da se čuju, silno razočarenja za ljubitelje trube koji trubu i ne čuju pa su u Guči zabranjeni narodnjaci, ekstra mega, giga, popularni likovi srpske estradne scene koji se zbog toga osećaju silno uvredjeno.
Ono nije da se ne slažem, slažem se, samo kako rekoh, već dozvoliše da Guča postane brend kakav jeste sad bi malo da ga našminkaju. Ne može, brate, otelo se to kontroli.

Zaraženih novim gripom neće biti, tako rešila vlast. Pandemija se očekuje na jesen, u isto vreme kad se najavljuju otpuštanja radnika i težak život pod naletom svetske ekonomske krize. Mislim, pandemija se čuva, zlu ne trebalo, ako bude socijalnih nemira, odma će proglasiti pandemiju i obavestiti sve potencijalne šetače i štrajkače da mogu da se razbole pa čik neko nek izadje na ulicu. Tačno znamo koliko će Srba oboleti od novog gripa samo ne znamo koji će to dan da bude.

A kako danas pročitah, i da virus navrati u Guču, nema šanse da neko oboli jer će jesti svadbarski kupus i piti ljutu rakiju. Samo mi nije jasno što ovaj lek ne preporuče i zaštite, bog da nas vidi.

Jedva čekam reportaže iz Guče, one udarne u svim vestima kad ne vidite nigde trubački orkestar al’ zato obavezno gledate mortus pijanog Engleza ili Nemca kako pokušava da ukapira kako se igra moravac i viče – I love Serbia!

Lep provod vam želim!

Da l’ za stolovima, da l’ po stolovima, da l’ ispod stolova, nevažno je.

Mislim, iskoristite to što je dekretom odlučeno da virusa gripa neće biti u Guči i što ga čuvaju za jesen.

I iskoristite da vidite kako se pravi brend.

Pošto su ga već napravili, to jest, pošto se napravio sam od sebe, onako kako je najbolje umeo.

Pročitajte i

Kako nas je zajebala nepismena Srbija

Osvanulo postizborno jutro u Srbiji. Sunčano. Atmosfera međ’ intelektualnom elitom (bokte!) zgusnuta do pucanja. Juče …

18 komentara

  1. d

    Pa.. ajde da bacimo pogled… o cemu je rec…

    http://www.nadlanu.com/Blogs/BlogViewEntry,blogcategoryID,2,blogID,697,blogentryID,9038.html

    Nisam protiv zabrana.. al’ jezivo zvuci..

  2. Drnch, sve sam ja ovo davno procitala, naravno da jezivo zvuci ali ta se pesma peva godinama i decenijama. Sta je bilo? Ranije nam nije smetalo sto je neko ubijao decu? Postoji svadbene igra koja se zove Sota, sastavni je deo svake Rugovske svite i u samoj pesmi ide stih “da svadbenu igru sotu zaigramo svi“. Niam istrazivala koliko to ima veze sa Sotom o kojoj se govori u linkovanom tekstu.

    Mene licno ta pesma ne uzbudjuje nikako niti u meni budi nesto ali jeste sastavni deo svadbi i raznoraznih veselja – udri me do zore, kako god da smo vaspitavani u duhu bratstva i jedinstva, kako god da smo uceni da je ono sto je proslo – proslo, nauceni da zaboravljamo, pa jebem mu mater, valjda je neko i ranije ovo znao. Ispada da nije niko i da smo odjednom svi osvesceni.

    Deda, je l’ ovaj ima veze sa Gucom ili sa brendom, malo sam tupa 🙄

  3. “U srpskom narodu

    sačuvano je sećanje

    na užasan događaj kada je Šota uhvatila šestoro srpske dece, čobančadi kod stada, na planini Mokri, povezala ih, naložila vatru i sve ih bacila u oganj.“

    Gde je do sad bilo to sacuvano secanje?

  4. d

    Dok nisam procitalo linkovani post, nisam imao pojma da postoji neka prica… Ne ulazim u proveru cinjenica…jednostavno otkad sam procitao, uvek mi malo jezivo i da cujem a o pevanju da ne govorim…
    Licno, vise volim pesme u kojima mogu da pronadjem neki element koji mi znaci… Sa ovom pesmom to nije slucaj, tim pre sto sada jos i ostavljam mogucnost da nekog to moze da strefi..

  5. Pa ja ne znam, samo znam da ovde, na ovim prostorima, proverom cinjenica ocas posla mozes da dodjes do toga da nas danju obasjava Mesec a ne Sunce.

    A nije mi jasno da ne ulazis u proveru cinjenica, da prihvatas zdravo za gotovo. Ovo jeste jezivo, naravno i ako se desilo ne ponovil se vise nikad, nigde i nikome, ali verujem da oni koji propagiraju ovakve price i koji bi da zabrane ovu pesmu imaju veliki kafanski staz i prilicno opijanja i ludaovanja uz istu. A sacuvali ovaj jezivi dogadjaj u secanju. Nekako mi ne ide jedno sa drugim. O tome ja govorim.

  6. Evo je Rugovska svita, ljubavna igra devojke i momka, on je brani od suparnika a ona mu igrom pokazuje da ce mu mesiti hleb, prati ves, da ce ljuljati bebu, o tome peva pesma Sota a ne o zlodelima Sote Galice

    Rugovska svita – Sota

  7. d

    Ma OK je to..
    Kazem, ne bih branio… al’ posto mi sama pesma nista ne znaci, biram da je zaobidjem.. mozda nekom znaci u nekom losem smislu..
    Postavio link da se vidi prica, koju ni ja nisam znao a potegla si u postu da postoji..

  8. Eh bre, ja bi zabranio Stounse i Bitlse i sve ostale jebene zapadne grupe i njihove pesme ili da ih zaobidjemo? Mislim da u zemljici Srbiji postoji najmanje hiljadu pisaca koji mogu i umeju napisati deset puta goru priču… Toliko o „strašnim“ a neproverenim pričama, pesmama, plesovima i zaludjivanju naroda u 21 veku. I Ma’lat draga, nisam mislio na tebe i tvoj tekst, ali želim da u Guči bude sto ‘iljadu jengleza, nemaca i svih ostalih evropljana, i nek se napiju ko pičke da vidimo koliko se ne razlikuju od nas premda smo mi bili petsto god’na pod turcima pa fata ili ne Fata ima tradiciju od pola milenija a otad i još više, a šta je to ako ne „ljubav“ prema turcima ili sam toliki idiot da osim gromoglasne retorike ne vidim „braću“ ruse; a kakva su braća trebalo bi pitati narode koji su bili ne petsto već samo pedeset godina pod njihovom vladavinom.

  9. Ja ne bih zabranila nista, muka mi je vise od tih zabrana koje treba da mi ukazu na lepo, manje lepo i neprihvatljivo, na tu novu modu prosvecenosti, osvescenosti ili cega god.

    A imaces snimke, to je uvek najveca atrakcija Guce, veca od toga ko je dobio zvanje majstora trube ili koji je orkestar proglasen najboljim. Festival uvek bude u drugom planu.

  10. Srbi su ti muzikalan narod,
    duva u flaše, svira uz drombolj, svira kurcu,
    ne shvatajući da su nam ga već odavno svirnuli i to više puta. 👿

  11. U ovo pivo

    i ovo

    drombulje

    za trece nama slika :mrgreen:

  12. Kad masu raje ponese atmosfera nema te zabrane koja ih može zaustaviti.
    I pretprošle godine se igralo na stolovima, lično sam zabilježila foto aparatom 🙂

    A sad daj jednu za nas preko Drine!

  13. ‘Ocu i ja no trpim :mrgreen:

  14. S

    Drnchova prica je totalno mucna, necu ni da razmisljam o tome da li je tacna… 😕 U skoli se obradjivala bas tako kako si rekla – kao ljubavna, u okviru nacionalnih igara.
    Guca me nikad nije privlacila, muka mi kad okrenu one trube, pa iscuri pola litra pljuvacke, bljak! :mrgreen:

  15. „ljubavna igra devojke i momka, on je brani od suparnika a ona mu igrom pokazuje da ce mu mesiti hleb, prati ves, da ce ljuljati bebu, o tome peva pesma Sota a ne o zlodelima Sote Galice“

    Tako je. Verujte starom folklorcu. Sota – pesma i igra, nemaju ama bas nikakve veze sa Sotom Galicom. Ali politika je cudo!

    .

Ostavite komentar