Prodje i taj jedan dan u godini u kome sam bila dama pa još visokopoštovana. To me valjda tako gledali. Ja sam, inače, juče bila pobožno biće, sve sam se krstila, što bukvalno, što figurativno.
Juče me zaskočio ko me ugledao sve, valjda u nadi da ću damski da budem velikodušna i da pustim da me deru kupujući nešto – samo za sto dinara, samo za hiljadu dinara, da odgovorim na samo jedno pitanje, više ima anketara na ulici nego prosjaka. Juče sam mogla besplatno da merim holesterol i dobijem samo svoju, još nekorišćenu i neotpakovanu dijetu za sezonu proleće/leto dve ’ljade deseto.
Tamo negde gde je Knez Mi’aJlo zajahao u budućnost pa nikako da dojaše osetim da se pretvaram u dobermana, presretne li me još neko ću ga ujedem.
Muškarci su juče bili fini, šta god da su rekli napominjali su – da izvinu dame. Pričaše neke viceve, valjda nama damama da ulepšaju već dovoljno lep i rascvetan praznik a pričanje vica Osmog marta izgleda kretenski, totalno – namesti on d… da izvinu dame; kaže on – ma, zabole me k…. da izvinu dame; jede g…. da izvinu dame… Sve mi digli pritisak – il’ pričajte normalno il’ pantomimom, lakše ću da ukapiram šta je k… i kako je plavuša zaradila bundu na pušing. Dakle, ako su žene juče bile dame, muškarci su, svi do jednog od onih koje sam srela, bili kreteni koje je juče boleo k…. da izvinemo mi, inače ih boli kurac. Trista še’set četiri dana u godini ih boli kurac a juče ih boleo k.
Nego – дама (лат domina – госпођа, фр dame, итал dame) госпођа, госпа, жена из вишег сталежа, племићкиња, властелинка, отмена жена која уме да држи до себе, фигура на картама за играње, „краљица“ у шаху (Вујаклија).
Juče su svi programi počinjali sa – svim damama srećan 8. mart, pa odmah kritika muškarcima – ako još niste svojim damama rekli da ih volite i obožavate odma’ to da ste uradili uz prigodan poklon, eventualno da zavrnete rukave i skuhate im ono što najviše vole, čula sam takve savete da bih ljubimcu da je išta od toga radio merila temperaturu. Onim ženama koje nisu dame, ako je suditi po definiciji juče nije bio osmi mart. Svim onim ženama koje su juča muzle krave, hranile kokoške i radile sijaset drugih poslova koji nisu damski, jelte.
Evoluiralo društvo i tako smo posle sto godina uspeli Osmi mart da pretvorimo u damski praznik.
Juče blago popizdim, nisam plavokrva mada se vrlo često ponašam kao da jesam, pijem, pušim, dernjam se a tek što psujemmmm, k’o predratni kočijaš. Juče mi je kurac i dalje bio kurac, nisam mu kačila konspirativno ’’k…. d’ izvinete’’, kakav, bre, k?!
I juče tako idem ulicom nadrndana, računam zaobići će me raznorazni ludaci s pitanjima osećam li se kao dama ili kao govno i kako se osećam što treba jedan dan u godini da budem dama a posle mogu da budem i ovca i razmišljam o kurcu. Ne o polnom organu nego o reči.
Elem, penis ili ti sprski – kurac, konspirativnog osmomartovskog imena ’’k… d’ izvinete’’ je polni organ. Običan. Muški.
Kad neka žena kaže penis ona je dama. Kad ja kažem kurac onda sam bezboraznica jedna koja izgovara bezobrazne reči, usta sapunom da mi operu, ko me napravi tako bezboraznom! Nikako da dokučim jer problem u polnom organu ili u reči. Mislim, da umesto reči kurac koristim reč – skakavac a da mislim na isto, je l’ bih isto bila bezobrazna ili ne? I nikako da dokučim kad dama kaže penis a misli na kurac i ja kažem kurac a mislim opet na kurac, na šta ću, koja razlika izmedju nas dve kad obe mislimo na isto?
I tako dodjem od zaključka da nikad nisam dama. Ni Osmog marta, ni kad mi je rodjendan, ni o svim državnim i medjunarodnim praznicima. Ja što na um to na drum, šta mi padne na pamet to i izgovorim. Dami kad padne na pamet ona ne govori. I pocrveni, ako ume, mislim ako je vežbala.
I?
I ništa.
Sad mi je sasvim jasno kad ono pročitate u oglasima –
Fini gospodin, antialkoholičar, nepušač, s kućom, macom, kucom i deviznom penzijom traži fiiinu damu za diskretno druženje;
Fina, dobrodržeća dama u najboljim godinama traži ozbiljnog gospodina za zajedničke trenutke;
Dama pruža usluge gospodi;
Dama, grudi 5, zadovoljila bi gospodu uz diskretnu nadoknadu;
Domina kod vas, ispunjava sve želje…
A ja bezobrazna. Samo zato što kažem kurac.
Znao sam da se ti štediš za deveti mart..
Ja se uopste ne stedim, kao sto se da primetiti
samo se ne dam svemu 😉
Ok, i ja sam sebi plavokrva ali opet ne mogu da budem dama. Nikako. Prvo, zato sto je i meni kurac – kurac, uvek. I 8.marta i pre i posle njega. Drugo, mislim o njemu i pre, i 8. i posle njega.
Trece i najvaznije, dame sede kod kuce, mislim ne idu na posao i ne naprezu ni mozak ni telo, telefoniraju da bi zakazale frizera, masera, manikira, pedikira, stilistu… opsluzuju ih batleri, bastovani, sobarice, negovateljice, kucevodci, mackocesljacice,soferi…a ja uvek ukljucena na 7000 obrtaja. A to, moras priznati, nije damski. I znas sta? Ni malo im ne zavidim. Kada bih vodila tako besmislen zivot skocila bih u ‘ladnu i mutnu Moravu odmah. Bez razmisljanja. I neka me ovakve, plavokrve!
A neka i tebe, inace bih te se odrekla za uvek, majcice mi mile.
Ko rek`o kurac 😯