Home / Googlovanje / Onaj BlogOpen, ovaj BlogOpen, Blogopedija i usputne sitnice

Onaj BlogOpen, ovaj BlogOpen, Blogopedija i usputne sitnice

BO

Kad sam krenula u blogovanje, pre jedno četiri godine moglo je da bude da niko od vas nikad ne čuje za mene a ni ja za većinu vas jer sam bila prilično sludjena stvarima koje se dešavaju na blog servisima, mislim, već sam pisala o tome, ima tamo nekih koji su prvi došli popiškili se i koji sve novodošle biju po nosu da oni nikad, ni u najlepšem snu, neće postići nešto – nisam ukapirala šta. Moj prvi post je čamio jedno deset meseci dok sam posmatrala raznorazne blogoludake “ja sam najbolji“, posle sam digla ruke. Posledica svega toga je da sam ja vrlo dugo blogovala i da pojma nisam imala da se blogeri pozadinski druže, razmenjuju mejlove, vidjaju se i druže offline, ko guska u magli. Hoću reći, moja komunikacija se svodila na komentare, mesecima i mesecima, toliko sam bila razočarana da nisam imala želju da upoznam niti jednog blogera, ono da se nick pretvori u ime i prezime jer sam ja inače lepak za ludake, tako mi je i u životu. Sreća pa na netu ima divnih ljudi koji razbiše moje predrasude, što bi rekla Miss Cybernaut čim mrdneš dupe sa ulice naidješ na neki fin narod. Dobro, ona nije pomenula dupe, ja sam tako prevela.

Onda je polako krenulo i tu smo gde jesmo a i ja sam ovde gde jesam. Uglavnom sam zaljubljena u većinu onih koje sam upoznala, što offline, što online, onako čovečanski.

Svima koji se dvoume da li da idu na ovogodišnji BlogOpen – napred. Besmisleno je da vam bilo ko opisuje i dočarava šta znači kad se nickovi pretvore u ime i prezime, odnosno, u ljude od krvi, mesa. Dobro, krv im nisam pila, nisam ih ni jela ali to od krvi i mesa u stvari znači – ljudi sa osmesima.

Recimo, da ćete se osećati kao da ste na odličnoj ekskurziji koju remeti samo to što morate po planu i programu da posetite i muzej što ne morate ako uspete da pobegnete razrednom i ako drugi budu dovoljno galamili pa on ne primeti da vas nema. Šalim se naravno, na BlogOpenu možete sve i ne morate ništa. Kako to izgleda, to jest, BlogOpen za početnike je fenomenalo napisala Suske, pročitajte.

Razlika je jedino u tome što na BlogOpenu nema upisivanja u spomenare i leksikone, tu su Facebook i Twitter, dodju vam kao leksikoni i spomenari 21. veka.

Pre dva dana sam se videla sa dvoje mladih tviteraša i blogera, mladih po godinama, i oboje mi rekoše da su imali malu frku od mene. Ne zalazih u detalje al’ mi bi krivo, niti jedem malu decu, more ne jedem ni veliku, fina sam žena, duševna, samo sam malo živčana i ne umem da ćutim. To kad blogujem. Inače. na lebac možete da me mažete.

Nego da ne dužim mnogo, ko nije bio na prošlom BlogOpenu, obavezno da ide na ovaj a kako sam se ja provela piše ovde.

Ovogodišnjim BlogOpenom se nisam bavila previše jer nisam sigurna da mogu da odem, mis’im moj život obiluje neverovatnim obrtima, većinu mojih bliskih i dragih boli uvo šta ja planiram, oni si planiraju svoja putovanja, svadbe, krštenja, pojma nemam kakav su mi raspored napravili za oktobar, samo naslućujem. Kako to izgleda piše ovde. Ako se pojavim valjda će neko da mi potrči u zagrljaj.

I pošto se nisam bavila, namerno, niti nešto posebno linkovah, niti čitah, sve da ne bih samu sebe minirala i grickala nokte unapred, tako sam propustila i prijavljivanje tekstova za Blogopediju, da ne bi Drvene, neverovatan nick za onako milo i nedrveno stvorenje i ovo bih propustila pa zahvaljujući njoj i odluci stručnog blogopedijskog žirija u ovogodišnjoj Blogopediji se našao i moj tekst Predsednik, stidne dlačice i šetanje psa – aj lajv in Srbia. Kad sam prijavljivala pitala sam Mušemu je l’ može i nešto eksplicitno, ona rekla može. Inače u ovom tekstu ništa nije eksplicitno sem predsednika.

U Blogopediji u koju upadoh eksplicitnim tekstom će se naći i sledeći blogeri, odnosno njihovi tekstovi:

1. Angelina Radulović: Jednake
2. Bojan Arsenović: Nebo nam pada nad glavu
3. Branislava Džigurski: Poetičnost prljave sudopere
4. Branko Đurković: Oda cvrkutu
5. Dejan Vukmirović: Reinkarnacija
6. Dragan Zarić: Pišući iznosim subjektivan stav
7. Dragana Đermanović: Život je knjiga
8. Dragan Radović: Tajni gedžet Svetislava Basare
9. Istok Pavlović: Startapitis – bolest savremenog web profesionalca
10. Ivana Momčilović: Nostalgija za brdima
11. Jasmina Lechleitner: Poljubi kišu
12. Marija Đokić: Neodoljivi zavodnik
13. Marija Spasojević: Mikroskopsko ništa
14. Miloš Krneta: Islandski vulkani
15. Miljan Ristić: Facebook – slučaj treći
16. Miljana Mladenović: Survivor ili kako nadigrati muškarce
17. Nebojša Radović: O kratkoći življenja
18. Nemanja Terek: In memoriam: jedan od onih dana
19. Nenad Obradović: Miris noći
20. Predrag Milićević: Trag života
21. Sanja Glamočanin: Cimeri XXI veka
22. Slavko Ilić: Twitter Story: Poklon za nju
23. Slobodanka Boba Đuderija: Ko ne izroni, magarac
24. Tamara Gočmanac:Neljubavno pismo
25. Tanja Novaković: Sniženje
26. Tatjana Tucić: Prkos i goruća ljubav
27. Tomislav Stanković: Bloger ga nije volio – kako (p)ostati neuspješan bloger
28. Viktor Vilotijević: Smem li, Srbijo, da budem ono što jesam?
29. Vladimir Kalušev: Religije i Internet
30. Zlata Veličković i Višnja Dimić: Autorecenzija
31. Zoran Stanković: Prekinut san

Čestitke svima. Crkla sam dok sam linkovala 🙄

Savet onima koji se nisu setili da pošalju svoje tekstove a ima vas, nevezano za Blogopediju, pišite, blogujte, šta god ko rekao, blog nam omogućava da KAŽEMO. U tome leži njegova neprocenjiva vrednost, iskoristite je.

Svima koji sa južne pruge budu kretali srpskim stazama i bogazama ka Novom Sadu nudim konak, ‘ranu i piće, mogu nešto i da otpevam – all inclusive, da se zna. Il’ u odlasku il’ u povratku, nudim se kao onaj parking za kamiondžije na autoputevima. Ako nekom padne na pamet – seks nije uključen, on nije uključen u cenu ni u najelitnijim hotelima, svi ostali ekstremni sportovi mogu.

I?

I ništa.

Lep život.

Veze nema sa BlogOpenom, to ja onako usput. Ako je neko zaboravio.

Pročitajte i

Mame, blogovi, uticaj i marketing – slučaj “pašteta” i malo statistika

Mame blogerke su na balkanskom delu Interneta potpuno skrajnute i nezanimljive onima koji se bave …

19 komentara

  1. Ma, teleportovaću se kako znam i umem :mrgreen:

  2. Bila bi šteta… Da na kraju odem – a ne upoznamo se. Baš bi bila šteta.

  3. Pa i neće jerbo ja danima razmišljam kako da ti se uvalim za ono ćutanje izmedju neba i zemlje 🙂 evo prilike, ako ne dodjem tamo, zovi 😀

  4. Imaću u vidu da si ljubitelj te vrste rekreacije… Znaš da mi je u jednom času palo na pamet kako bi to bilo super mesto za neku neformalnu-mini-blog-konferenciju… Baš bih voleo da neke ljude tamo vidim (a mislim da bi i njima prijalo)…

  5. Čekaj, kako da spavamo kod tebe kad ti ideš na BlogOpen?

  6. Ne sitničari, u odlasku ili povratku, kolektivno, ako baš mene i nema ljubimac će biti dežuran 😆

  7. He he he super blog post, ali ovo na kraju me je definitivno odusevilo,

    pozdrav od novogodisnjeg skijasa…na suvo

    🙂

  8. Ja kol’ko se sećam nije bilo na suvo, dobro je bilo zaliveno 😆

  9. Pa jes’ bilo zaliveno, odnosno ja sam bio zaliven #mokriBrat

  10. Hm…nije mi palo na pamet da napunim kuću blogerima sa raznih strana, možda tako uspemo da isteramo mog uljeza. :mrgreen:

  11. Nadam se da tvoj razlog nije tako ozbiljan kao moj…sad, pošto sam se rodila kao neverni Toma, ja i dalje ne znam u čemu je svrha dolaska ako neko zna sve što bi tamo mogao da nauči, a nije dovoljno omiljen kako bi svoje znanje prenosio drugima.

  12. Ne znam šta da ti odgovorim na ovo, u stvari znam 🙂 no biću uzdržana

  13. Ja se samo mislim kud ću da se uvalim na prenoćište, oni hosteli nemaju jednokrevetne, za ‘otel nemam ja, a moji zarozanci nit’ bloguju nit’ bi išli. A ja ću da ciknem od muke ako i ovaj propustim, časna pionirska.
    Il’ da noćevam u Beogradu, tu imam gde, pa da se dovlačim do NS…videću. Al’ dolazim. I nemo’ guja da te ize pa da se ne pojaviš.

  14. (Ovo ja suptilno gledam nekom da se uvalim :mrgreen: )

  15. Znaci, ko hoce da upozna blogere, ne mora ni da ide na BlogOpen. Dovoljno je da tih dana svrati kod Mahlat 😉
    Mislim, ako ces da kuvas kafu/caj, ja mogu da donesem cajne kolacice 😉

  16. Šaptava, k’o što rekoh samo dodji, imam jednokrevetnu a i dvokreventu 😉

    Brankko, ću da kuvam, nije frka, rekoh i da ću da pevam, samo navrati 🙂

  17. Ko kaže da moji ne idu?!? Branko, luče tetino, da dođeš kući lepo, pa mene, gospođu u godinama sprovedeš do Mahlat sa sve čajnim keksom, a za ostalo ću već nekako da se snađem. 😉
    Mahlat, eve me! 😆

  18. Bice veselo, vidim ja 😉
    Ziveo BlogOpen! 🙂

Ostavite komentar