Učili su me:
ne laži
nije lepo drugima reći da lažu
nije lepo drugima reći – sereš, bre, pa se ne krstiš
ne kradi
nije lepo reći – neću
izadji drugima u susret
pomozi drugima
ne moraš baš sve da vidiš
i još trista stvari koje su izgovarali kao brzalice, sve pevajući pa ako ukapiraš – ukapirala si, ako ne ukapiraš – što nisi vežbala slušanje, smo ti lepo rekli. Ono – useiusvojekljuse, umiljatojagnjedvemajkesisa, leparečigvozdenavrataotvara, kotebekamenomtinjegapogačom, strpljenspašen, sve tako.
I ja sad sedim ovog drugojanuarskog jutra, ranom zorom, i pitam se da l’ sam normalna il’ nisam normalna, izmedju nema. I ne mogu da odlučim, verujem da sam normalna a verujem i da nisam. Možda pojma nemam šta je normalno.
Suptilna sam k’o Bata Stojković u onom filmu – Vi’š kako sam suptilan, sa’ću te ubijem!
Ne laži – ne lažem. Al’ kad treba da izgovorim istinu razmišljam da l’ sama sebi da vežem konopče oko vrata il’ da čekam da mi ga priveže i šutne stolicu onaj kome treba da kažem istinu. Povremeno se branim ćutanjem ali to je isto kao da priznajem, da sam rekla ono što drugi misle, ono što im se ne svidja, dodje na isto, opet se osvrćem gde je konopče. Ako kažem – nevaspitana sam, ako ne kažem opet sam nevaspitana. Ako slažem – fina sam. To što se osećam kao govno nema veze, ja se osećam, onom preko puta mene lepo i ne oseća se.
Nije lepo drugima reći da lažu. Lepo je da se smeškaš, praviš se da si ovca i opet se osećaš kao govno. Ako baš znaš, stoposto, rukuuvatru da staviš da te onaj preko puta laže, ne trtljaj nego budi suptilna, nešto kao – izvini, si ti siguran da govoriš istinu. Onda on kaže – zar ti meni ne veruješ?! Više veruješ svojim očima?! Cccc-cccc-cccc – i krene još masnije da laže od čega se ti osećaš kao duplo govno pa još nevaspitano, veruješ sebi a ne svom njemu, kome ćeš ako njemu nećeš.
Ako baš imaš crva u dupetu pa pomisliš – ne seri, ’leba ti – a ne daj bože da izgovoriš, gde si to naučila. Sto godina imam kad mi se uračuna redovni i vanredni staž i nisam ukapirala zašto postoji izjava – ne seri – kad ne smeš da je izgovoriš i kako se suptilno nekome kaže da ne sere. Da li bi bio ljubazan da svoja govna zadržiš za sebe? Iz iskustva – niko nije toliko ljubazan al’ ja ljubazno to moram da pojedem. I suptilno. Moja potreba da odma’ izvadim sataru, zabodem je u sto i kažem – slaži još nešto ošišaću te ovom satarom – pokazuje da sam divljak a ne suptilna.
Ne kradi – ne kradem. Sem pelcera, rekli mi da se cveće samo tako prima i ponekog muškarca al’ zbog neznanja, nije imao pečat o vlasništvu na dupetu, inače ne bih.To se ne računa. Krali su i meni, ni ja nisam znala da treba da udarim svoj žig. Znači nikom ništa.
Nije lepo reći neću. Šta ću kad neću niko mi nije rekao. Jedi dok ti se ne smuči i što voliš i što ne voliš, popij još jedno piće i padni pod sto, izadji da učiniš drugarici, izdadji sa njim, vidi kako je fin, šta ima veze što ti se ne svidja, možda ima dobru dušu, uglavnom, ne govori neću kao neka nevaspitana. Ti nemoj al’ neću je tako ružna reč. Odradi to kurvinski, misli ne a kaži da. Ko, bre, posle da mi veruje, znači da lažem! Dobro, kaži možda. U svim istuacijama kad neću treba da izgovorim – možda. To nikako ne znači neću nego hoću al’ ne sad nego sutra, prekosutra, malo sutra, sve dok ti ne dosadi i kažeš – dobro ’ajde! Inače, nemoj da radiš ništa što ti ne prija. I ne daj se svakome al’ mu suptilno kaži da nećeš. Ono – možda. To što će on za to možda da se uhvati ko pijan plota nema veze, budi, bre, suptilna!
Izadji drugima u susret. Kad god sam krenula ja sam se saplela i prostrla se ispred te osobe pred kojom treba da budem predusretljiva kao majmun. Posle se češkam al’ ne vredi.
Pomozi drugima. Pomagala sam kako sam umela i kako nisam umela prateći instrukcije. Posle samo dobijem obavešenje – Vaš ugovor na odredjeno vreme je istekao, niste nam više potrebni, nemamo potrebe za osobama vašeg profila. Doduše dobijem suptilno obaveštenje. I suptilno se pravim da nemam pojma.
Ne moraš baš sve da vidiš. E, vala, moram. U stvari, ne moram al’ vidim. Mogu suptilno da ne kažem nikome al’ vidim i gledaću i dalje. Ono što ne želi da bude vidjeno neka mi ne upada u vidno polje!
Ovog drugojanuarskog jutra, godine koja se već troši, obećavam – ne da neću da budem suptilna nego ću da budem divljak veći nego što sam bila. Prema svima koji lažu, kradu i seru.
Inače sam suptilna.
Тек што сам ја суптилан, немаш појма.
Моја водиља за суптилност је: „Право међу рогове!“
Satarom il’ kojim oružjem?
‘Ladnim il’ vatrenim 😀
Jednostavno nikad ne lažem jer i kad pričam istinu niko mi ne veruje,
kad me drugi lažu i mažu ja im ne kažem da seru, to stvarno nije lepo, prosto ih oteram u kurac ili im kažem da odjebu,
stalno izbegavam da kažem neću evo i sada kažem sebi neću da kradem ali imam li drugog izbora ? Primanja su minimalna a deca rastu, moram da kradem jer NEĆU da moja porodica gladuje. Dotle smo došli, zato se i pravim da ne vidim da smo dekintirani i da je frižider prazan, pravim se da ne vidim ali džaba stomak krči a deca ne kapiraju. A pored ostalog kako da pomognem drugima kad ne mogu ni samom sebi da pomognem ?
Ni ja nisam do danas uspela da shvatim kako to treba da se cinculira. Prošle godine u jednoj ozbiljnoj instituciji upoznam čoveka koji je pljunuti Mister Bin, ali da ne poveruješ. Naravno, odmah posle Nice to Meet You upitam ga dobroćudno da li mu je neko ranije rekao da liči na Mister Bina, reče s osmehom od uva do uva – naravno, All The Time. Pljuvale su me posle zapanjene kolege nedeljama, ne on, kako sam izvređala čoveka, i da je to nezapamćeno i tako to. Pa budi pametan posle…
Exxx, ti to baš suptilno, svaka čast 😛
Jelena, ne možeš da budeš pametan, ne daju drugi, svi ti pametni…
Ja sekirom perem Prozore! A ti, vidim, isto!
…toliko sam suptilan da se ponasam po pravilima masona! 😛 😀
I ne kaze se : „sereš, bre, pa se ne krstiš“
– nego : seres pa pustas brzaci !!! 😛 😀
Ajde sam kreni i budi suptilna na svoj nacin! 😛
Ja sam suptilna i ne razumem uopšte one nesuptilne.
Ako mi ko ne veruje, ima vala koga da pita!
Deda, ne mogu tako, fale padezi 😀
Suskava, cu se raspitam, covek se uci dok je ziv 😛
Sto sam starija sve sam „suptilnija“
Ranije sam pazila i merila svaku rec da nekoga ne povredim, da ne razume pogresno… cutala kad god mene uvrede da se oni ne bi osecali lose… pomagala svima i svuda.
Onda se desilo nesto i rekla sam dosta!
Nikada ne lazem… jednostavno nemam potrebu da lazem jer imam mu** da stanem iza svega sto uradim.
Misljenje kazem samo kad me pitaju, ali kazem i ne seri kada pocnu da me dave da moje misljenje nije ispravno.
Ako znas brate sve nemoj da me pitas. Ili bar budi covek pa podnesi misljenje.
Ne kradem… ja uzimam ono sto se nudi… a to nije kradja.
Od mene su krali, ali im je opropsteno.
Pomagala, pomagala svima i u svakoj situaciji.
Toga se jos nisam odrekla ali sam proredila osobe kojima zelim pomoci.
A vidim i cujem vala sve ne trazeci nista.
U mom okruzenju vlada naopako pravilo koga najmanje zanima taj najvise sazna.
Svi se medjusobno pljuju i ogovaraju, i ko god me sretne uvek ima da mi kaze nesto o nekom drugom.
Iskreno me ne zanima, ali znam, i sto kaze jedna moja komsinica „Samo da ja ne progovorim“
A necu. TO znam sigurno jer me bas briga ko sta radi.
Muka mi je i od onoga sto cujem da ja radim.
Jos da brinem o drugima.
Mnogo je! 😀
Jebi ga Mahlat…ne kradem, ne lazem, ali kazem Ne seri, Jebi se, Necu…Pa napisah ti da od Dede zelim MUDROST sa sve masnicom.
Jebe me ova moja emotivna strana, koja je jako izrazena, pa se polomi bona izlazeci u susret drugima, pomazuci, pravdajuci tudju glupost i greske…Nikako da omudrim…
Aaaaa to se zove suptilonos` 😛
Učili su me, kao i tebe, isto.
Naučila sam da nije neophodno da uvijek kažem šta mislim, zavisno od toga o kome se radi. Za one koji su mi važni borim se grčevito, ostale, suptilno izbjegnem.
Laži ne volim, prepoznam ih odmah, i uvijek kažem „nije meni što ti lažeš, nego što misliš da ja tebi vjerujem“. S osmjehom ili bez njega 🙂
Znam i slagati kad hoću, da ne trepnem.
Ne kradem, ako je ponuđeno uzmem.
Drugima izlazim u susret onoliko koliko su oni meni važni. Možda sebično zvuči, ali tako me život naučio.
A vidim sve, čak i što drugi ne vide. Al se pravim suptilna 😉
hhehehe 😛
a sta je to? mislim, suptilnost 8)
ranije sam bila ono što se zove „zahvalan slušalac“, strpljiva, kao, lepo vaspitana, iako mi vrat plavi od nečijeg palamuđenja.
onda je došao period kad sam rekla – ma, nemam više vremena ljudi da puštam da me još davite, i nastupila je suptilnos’ 😆
sad ladno kažem svakom nešto u stilu dont srač tu mač, i skinem tu bou constrictor s vrata, da me ne udave…propas’ inače 😆
Ja sam se već danas pokazala kao divljak, al sam bila izazvana. Mulac mi stao na rep! Jao, kad ga samo sretnem! :undecided:
Naucila sam da precutim, al’ samo onim nebitnim ljudima, jer sam shvatila da se mnogo potrosim u objasnjavanju, a nema svrhe.
Casper, kad sve skupis stvarno je mnogo :undecided:
Sandra, omudrices, nikad nije kasno 😛
Zelena, ja ne tvrdim, tako mi rekli 😮
Ziva bila draga moja
Makarone :happy: znaci skidaj bou kako znas i umes 8)
Ako Dudo, je l’ ti bolje sad 😉
Sandra, nema svrhe, znam i ja pa sednem i napisem,,,
Nije, na žalost, hoću još! 🙁 :blush:
Samo mi ti jedi komentare, pa me jos i prekrstavaj! 😛 :kiss: 😆
Od mene suptilnije nema! Da se zna! 😛
Sjajno….