Da bi dočekala skorodolazeću Novu godinu kako dolikuje i u ponoć joj vrisnula na uvo – ’De si, bog te mazo, čekam te godinu dana, ova se odomaćila pa nikako da ode, izljubila je tri puta, kako valja, i rekla, sedi, raskomoti se kao da si kod svoje kuće, ne moraš da se izuvaš, ponudila joj so i pogaču obučena u narodnu nošnju okologružanskog kraja i poželela joj sve najlepše – dobro došla, bolje nas našla, dabogda ti rodila šenica bjelica, svinje ti se prasile, groždje rodilo i vino penušalo, nikli ti putevi i mostovi, proteg’o ti se koridor od Horgoša pa do neznamdokle, dabogda nemala izbore i Tadić te poveo u Evropu, dabodga ti kvadrat stana koštao 500 eura, kotili ti se ministri a ministarke treptale, treba da
držim ekstra dijetu od danas do prekosutra, jes da ću da crknem gladna al’ ću imati telo manekenke
dva’es osam sati ležim sa oblogama kamilice od čega neću imati podočnjake a ni zle misli
izdepiliram sve što nisam depilirala 365 dana
zategnem bore
izlečim celulit i prestanem da ličim na pomorandžu
nabacim pogled holivudske dive
potrošim više para nego kad sam se udavala
seksualno obradjujem muža a i ako imam nekoga paralelno za kristale, platforme, zlato, parfeme i maskaru od koje će trepavice da mi stoje samo ako znam da se nosim sa teretom
obećam sebi da sledeće godine neću da radim ono što sam radila ove
odlučim kojim ću ekstremnim sprotom da se bavim
raspitam se da slučajno moj bivši ne bude u restoranu u koji planiram da idem da mi ne presedne, naročito ako ga vidim sa nekom zgodnom jer je sasvim logično da pati za mnom
vodim računa da nemam istu haljinu kao ona
kupim kremu koja sise uvećava za tri broja dok trepneš
proverim stanje krvi da znam šta smem da jedem u novogodišnjoj noći
okajem grehe
pozitivno mislim u smislu tranzitiranja i zapadnoevropskog šopinga
razmislim kako to rade u New York-ua kako u najzapadnijim delovima Nepala
obučem se štedljivo al’ raskošno
ne štedim na sebi al’ da imam grižu savesti
sednem i čekam. Povremeno podvrisnem, bacim petardu, upalim prskalicu i nazdravim nečemu.
Tako sve dok mi ne dosadi i dok ne ukapiram da će ona da dodje čekala je ja il’ je ne čekala.
I dok ne primetim da je došla al’ da kugla nije počela da rotira unazad nego da laganica tera u svom pravcu.
Ako sam baksuz pa propustim taj svečani dolazak – sad pa nikad više, ladno mogu da odem, zakucam na vrata najbliže ludnice i pitam –
Jelte, što ste zaključali…
Jbga, sve sam uradila ali taj pogled filmske dive nikako da uvezbam. Nesto me nece??? 😀
Samo da ti kazem da mi zagoreli cvarci dok sam procitao ovaj post i pokusao da ostavim komentar. Pa sam morao da promenim i sve stavim u drugu dok nisam zavrsio…
Nek ide zivot, sta je jedna serpa naspram ovih muka koje si ti navela… 😛
a gde su sarme i nezaobilazna ruska salata ?
Pa ti nemaš gospodina zelenog pa ću morati da stavim nekog od ovih deda mrazova 😆
Didemo zajedno do najblize, ne moramo da kucamo, otvorice nam sami 😀
I ja sam za ta vrata, al’ se kao nesto koprcam 😀 a od svega sto navede pola nisam uvezbala, ili nisam obavestena 😛