Ustaneš ujutru sve pevajući – život je lep, boli me uvo za sve, skuvaš kaficu, sedneš ispred monitora i zaključiš da je u toku noći preminuo.
Udahneš duboko, i dalje mrtav. Brojiš do deset, ma mrtav. Veštačko disanje ne umeš da mu daš, žensko si. Probudiš muža ljubimca usnulog snom pravednika, posle tebe, i počneš da ga preslišavaš šta je radio, kojim je otrovima trovao monitor. Tako mi je počeo ovaj dan.
Ljubimac skočio, odma’ upao u depresiju šta će kukavan, danas mu počeo raspust a igračka se pokvarila. Razbesne me i on. Muvasmo monitor, okretasmo ga naopako, osluškivasmo ga, uključivasmo ga, isključivasmo, streljasmo jedno drugog, vidim ja gotovo, ljubimac pravi plan na kojoj pijaci brzinski da me zameni za monitor.
Ljubimac neće kafu, neće doručak, neće mene, ‘oće monitor. Razradio čitav horor film gde će ga, koliko će to da traje i šta će – samo u mene da gleda na neodredjeno vreme. Počeh ja da mu obećavam neku zabavu i ispunjenje najskrivenijih prljavih snova, ma jok, nisam mu interesantna, tu sam mu na dohvat ruke, monitor mu otkazao ljubav, tu strasti više rade.
I tako ja počnem da arlaučem i na njega i na monitor i na brak. Na sve.
Ljubimac trepne okicama, najnevinije što ume i kaže –
Ljutiš se na svog jedinog muža.
Ja se, jadna, odmah odljutih, šta ću kad nevino trepće i kad mi jeste jedini muž.
Ponovismo ono duboko disanje i brojanje do beskonačno, ljubimac se rasani i očas posla zaključi da je problem najverovatnije u napajanju. Napoji monitor i on prodisa.
Ja ostadoh da se čudim kako napajanje bolje funkcioniše kad gajtan obrneš naopako, koja je to tajna, i ne dodjoh ni do kakvog epohalnog zaključka.
Ali, vozeći se od Banjice do Terazija i smirujući živce zaključih da je strašno glupo ljutiti se na jedinog muža kojeg imaš. Al’ da povremeno moraš da se ljutiš da život ne bi postao monoton, pa smislih da bi mnogo lepo bilo da imam još jednog muža. Za ljutnju, dranje, isterivanje iz kuće, danas nema ručka, nema seksa, za sve ono što jesam kad proradi veštica u meni.
I tako, ja sad okajavam grehe i smirujem živce a ljubimac kod kuće vodi ljubav s monitorom.
I razmišljam da l’ sad vredi da malo dubim na glavi, mislim, zbunilo me to s tim naopakim napajanjem, ako to može da uspe kod monitora mora da može i kod mene. Dubim malo i vratim se kući osvežena.
Bolje uzmi rezervni monitor. Jeftinije je, jednostavnije, a i na njega možeš da se ljutiš, vičeš, izbaciš ga iz kuće… I ukineš mu šta se već ukida u takvim prilikama… 😉
hahahahahaha ih sto volim sto nisam jedina koja arlauce….
Aj dubimo na glavi!!!!!
vredi. majkemi. ja tako na rezervnog stalno. i do tri izjutra ako treba.
Ma bitno je da rasi komp, ostalo.. 😉
si srecna, pogresila sam slovo 😈
Nisam srecna, nisam nista, bilo mi stresno budjenje – posledica glavobolja. Velodnevna i uporna 😥
Luis Bromfild, Mister Smit
Ma najbolje imati sve rezervno. I muza, i monitor, i gajtan…
Monitor pre svega. 😕