Pre neki dan proslavili smo prvu godišnjicu u novom stanu, sećate se, pisala sam o tome da smo promenili stan i apsolutno sve stvari, da smo želeli da obnovimo energiju za koju nam se učinilo da se malo užabokrečila. Opremili smo nameštajem, tepisima i sudovima tri kuće, deo stvari smo prodali, belu tehniku smo poklonili onima za koje smo znali da im je preko potrebna a da nisu u situaciji da kupuju.
Kupovinu smo, koliko god pričali da je ok kupovati online, obavili offline, ali smo kompletnu potragu za onim što želimo obavili online, da ne bismo spali s nogu.
Kao što znate, gde god krenete po bespućima interneta, naletećete na reklame za sve i svašta, pogledate, reklama ko reklama, svako nudi svoj proizvod kao najbolji, no ja se ipak još uvek uzdam u sebe, svoja iskustva i iskustva meni bliskih ljudi. Dakle, ja sam vam čovek za reklamu – od usta do usta ili – word of mouth.
Mala priča iz prošlosti – Davne 1969. godine, kad je rođen moj brat, kupljena je Gorenje mašina za pranje veša. Besprekorno je radila da čak ni guma nijednom nije promenjena sve dok se ja nisam dobila bebu, 1988. godine, kad smo kupili novu, opet Gorenje, a ovu staru prebacili u vikend kuću. Ako ćete mi verovati, radila je do 2003. godine kad se desio požar u kom je i preminula. Znači, radila je, prala, ko zna koliko obrtaja napravila, punih 34 godine, pretpostavljam da bi radila još da nije stradala nesrećnim slučajem.
Mala priča iz malo bliže prošlosti – u starom stanu, ovom do pre godinu dana, mašina je opet bila Gorenje, kao i šporet, frižider, sve smo ih ispravne, kako pomenuh poklonili.
Sad već znate da pričam o brendu Gorenje, odnosno – o vernosti tom brendu.
Sve što smo kupili za novi stan je Gorenje – frižider, o njemu sam već pisala, šporet, aspirator, veš mašina, pegla, usisvač, mikser, gril.
Prošli put sam pisala o prednostima NoFrost frižidera, ovaj put ću vam pričati zašto sam se ponovo odlučila za ovaj šporet sa ravnom pločom.

Prednost ravne ploče je u tome što je ravna, više mi se ne dešava da zazvoni telefon ili neko na vrata pa da u brzini spustim šerpu ili lonče za kafu na ivicu ringle a to da sklizne i sve se prospe. Ploča se brže zagreva i sporije hladi, sve vreme tokom kuvanja indikator grejača sam vodi računa o pregrevanju, teško da će vam nešto zagoreti, a ručak, kad isključite ostaje topao, taman da bude kako treba kad stigne onaj koga čekate. Kako nemam ni vikendicu ni šporet na drva na kome bih spremala ajvar ili džem u onim ogromnim šerpama, ravna ploča je idealan izbor, uključite sve četiri ringle i dobijete ogromnu ploču za kuvanje, kao na tim starim šporetima na drva. Jeste da vam treba malo prakse da na sve četiri ringle podesite istu temperaturu i da mora da neprekidno da se meša, ali kad steknete praksu, zimnica je vaša!
Naravno, i ova ploča se prlja, naročito ako nešto pržite pa to malo prska, ali je mnogo lakše očistiti je od klasičnih šporeta sa ringlama. Za čišćenje ne koristim nijedan od onih tečnih, specijalnih deterdženata, isključivo deterdžent za pranje sudova i metalnu „lopaticu“ koju sam dobila uz šporet. Kako ona ne izgrebe onu ploču nikako mi nije jasno, ali ona je, svaki put kad je očistim, a čistim je bar jednom dnevno, kao nova.
A sad o rerni koja je za mene potpuna fascinacija. Znate ono kad dobijete recept za nešto, kiflice, šta god, pa vam kažu da napravite, zagrejete rernu na toliko i toliko stepeni i pečete dok ne porumeni. To pečenje je umelo da traje i traje ako pravite već količinu, jedan pleh, pa drugi, pa gvirkanje u rernu, pa izgubiš volju da bilo šta mesiš.
U ovoj rerni možete da pečete u dva ili tri pleha istovremeno, ja najčešće pečem u dva, bez opasnosti da će donji pleh sprečiti ono što pečete da se ispeče i sa donje strane. Ako je za nešto po receptu potrebna temperatura od 250 stepeni, zagrejem rernu, ubacim pleh i posle nekoliko minuta smanjujem na 180, uključujem ventilator i pečenje ide mnogo brže čime štedim i struju i vreme. Ako ćete mi verovati, za Uskrs sam u ovoj rerni ispekla pola praseta, sve prelivajući ga pivom, bilo je fenomenalno pečeno, a ukus kao da smo ga vrteli na ražnju.
Rerna se takođe lako čisti, s tim što sad za čišćenje koristim sredstva za čišćenje rerni, ali to ide toliko lako i ne mislim da je samo do sredstva već i da je do materijala od kog je rerna napravljena, nema ribanja, grebanja, samo naprskam, ostavim da odstoji i uklonim vlažnom krpom.
Iako su mi prethodni šporet i onaj pre njega, pa i onaj pre njega, bili Gorenje, ovaj je najbolji od svih koje sam do sada imala.
Ako planirate zamenu bele tehnike ili kupovinu malih kućnih aparata, sad je idealno vreme, pod uslovom da ih kupujete direktno u Gorenje studio maloprodajama, jer trenutno imaju povoljne kredite, bez kamate i bez učešća, detalje možete pogledati ovde.
Što se ostalog tiče, na Fejsbuku sam već pisala koliko sam oduševljena ovom mašinom za pranje veša, a bila sam toliko skeptična jer je za mene mašina samo ako je ogromna, gde ovo može da opere veš. Međutim, kako klasična mašina nije mogla da stane u naše kupatilo, kupismo ovu i od kako nju imam, manje peglam, ona mnogo manje gužva veš nego moja prethodna, ima milion funkcija, čak i onu za brzo pranje, kudikamo je tiša i još nijednom nije krenula u šetnju što mašine umeju da rade kad centrifugiraju.
Na kraju, ako se još uvek pitate zašto sam toliko verna brendu Gorenje – zato što uzvraćam ljubav onima koji me nikada nisu prevarili ili zakazali u odsudnom trenutku.
Kako ljudi izlazeći iz stare godine i ulazeći u novu više kupuju nego inače i kako velike kupovine obavljaju baš u ovom periodu, čitah i analize o tome, to je prosto simbolično obnavljane, potreba da se u Novu godinu uđe s nečim novim, ovo je moja topla i iskrena preporuka.
Ovaj post je napisan u saradnji sa kompanijom Gorenje.