Lukreciju sam dobila od jednog veterinara kad je imala tri meseca. Crna, kao noć, persijska mačka, odmah sam se zaljubila u nju. Vospitana. Kulturna. Koketna. Zatrla mi svo cveće. Vrtiguza, svake godine ostajala u drugom stanju. Vodila sam je na carski rez, svakodnevno na injekcije, tetošila je, mazila i pazila i ona mi na kraju otkazala ljubav. Kad sam se selila nisi mog’o da je uhvatiš i ubaciš u kola ni u ludilu. Izgledala sam ko onaj što golim rukama hvata pastrmku u reci, taman je uhvatiš ona se izmigolji. Danima sam je molila, mamila, obećavala, jok, bre. Isterala svoje i nije htela sa mnom.
Od tad patim za njom i planiram novu mačku. Ćerka ljubimica pati za psom kog bi ja morala da šetam pa nikako da se dogovorimo. Meni malo nepravedno da ja šetam tudjeg kućnog ljubimca, u cik zore i u gluvo doba, ljubimica misli da je to baš super i da ću tako delovati smisleno a ne kao sad – kao zaludni šetač ulice. Ja ne studiram, ne žurim nigde, godine me pritiskaju, mnogo pušim, taman će neki pas da me osveži dok budem ko bez glave trčala za njim i brojala zvezde kad god on digne nogu uz neko drvo.
Muž ljubimac ushićeno dočekao ideju da bi ja dobila nekoga ko bi ga menjao kad god meni dune da pešačim. Odma’ sam saopštila da ću da nabavim šar peja pa da ćemo oboje da se nafaltamo i ko dva namćora sedimo u hodniku, on da reži, ja da zvocam, sve dok mili muž ne pobesni i izvede nas oboje. Aj’ razumem da može da ga menja dok obigravam naselje al’ s kim da svratim na kafu! Ljubimac (muž) konstatovao da je šar pej skup hobi sa beprofesionalnog šetača pasa kakav sam ja.
Danas u frizerskom salonu, dok sam čekala da mi se farba primi na glavu, prava šarpejovska, naleteh na test – koji ljubimac mi odgovara.
Odgovorih na nekoliko pitanja – šta drugi misle o meni kao da ja to znam, u kom položaju spavam, kupam se i razmišljam, da li plivam sa skijama a planinarim u toplesu, u šta gledam ljude dok pričam sa njima, u čeonu čakru ili u ruke, sve gluplje od glupljeg. Ajd’reko’ nisam stručnjak, valjda ću da dodjem do toga da l’ da nabavim psa ili mačku, dva puta se vraćah, nemam olovku a morala da pamtim ono – a, b, c, taman zapamtim i dok pročitam sledeće pitanje ja zaboravila. Završi nekako sa pitanjem da li kafu pijem ležeći, sedeći ili dubeći na glavi, odnosno nekom nesvakidašnjem i samo ’’vašem položaju’’. Zapamtih pod a – sedeći, nisam smela da rizikujem pa da ispadne da treba da nabavim tropskog skakavca ili tako nešto nenormalno adekvatno položaju u kom pijem kafu.
Rezultat – ne podnosim formu i rutinu, obožavam ljude, nevidjena sam domaćica koja će da rmbači od jutra do sutra, ne volim da me išta steže, davi i guši, alergična sam na laž, gde ovo pročitaše i iz čega zaključiše, počeh da se čudim kako sam divno biće, na ’leba da me mažeš.
Zaključak –
da nabavim papagaja!
A, bre?!
Idealan ljubimac za mene je papagaj!
Jebovastestdavasjebotestisvipapagajiovogsveta!
Šta da radim sa papagajem, kako da mu stavim povodac i izvedem ga u šetnju ne piše. Na šta bi ličila šetajući papagaja takodje ne piše.
Počeh sebe da zamišljam sveže nafriziranu kako šetam Knez MiJajlovom sa papagajem na ramenu kao kapetan gusarskog broda, jok, bre, ne slaže mi se.
Pobesnim skroz.
Jer, imadoh papagaja, očima nisam mogla da ga vidim. Pravio djubre u prečniku dva metra oko sebe, drao se ko manijak, što se više dereš da ućuti to on više krešti na tebe. Kad god smo se svadjali on se priključivao i pričao svoje, sve nam žile po čelima iskakale u pokušajima da ga nadjačamo, zvučali smo kao da se koljemo medjusobno. Sto puta mi došlo da mu zavrnem šiju. Na kraju sam otvorila kavez i danima čekala da njegov papagajski mozak ukapira da može da ode pa da se tornja od mene gde god hoće. I na kraju otišao pola leteći pola skakućući. Danima sam bila pod stresom da će da se vrati.
Udjem u kuću sva izbezumljena, prepričam milom mužu, on odma’ počeo da plače od smeha.
Ti i papagaj! To je nehumano!
Ja malo splasnuh, kako me poznaje, srce moje, zna da bi mi papagaj pokidao živce.
Ajde, bre, rešavaš te glupe testove, on bi precrko pored tebe tako lude i živčane, samo bi se drala na njega.
!?!?!???
Papagaj definitivno otpisan, ne slaže mi se uz karakter. Ljubimac spava iscrpljen beogradskom gužvom, nesposoban za šetnju. Proradiće negde oko ponoći.
Dotle ću ja već da napravim biznis plan kako doći do šar peja.
Moj mi unutrašnji test govori da mi samo on odgovara. Likom i karakterno.
Skronma si nema sta 🙂 Bas je lep pas samo sto dosta bali(slini)
Idi bre, ako vec ‘oces psa to mora da bude vucjak. Em ces moci da ga setas, em ces moci s njim da razgovaras /toliko su pametni/, em ces moci s njim i da se pobijes. Ma savrsen! Ide ti uz karakter, garant.
Papagaje mi ne spominji. Moz’ se desi da te pocupam!
Kad napravis plan javljaj.
Hocu i ja tog guzvanog.
P.s Ja imam jednu Donu, sto bi moj komsija rek’o rokfrajerka, moze i zamena za guzvanog samo da mi muz ne sazna.
Mora da smislim i kako je pobegla u noci bez mesecine 😆
…svaki dan presetam najmanje pet kilometara i super mi je. Kupio sam gumene cizme i kisu kabanicu, opremo se i samo spartam…
Jebo me pas i dan kad sam resio u kucu da ga uvedem… i usivac i sve u picku materinu bre… A kobajagi ga volim… I sto puta sidjem sa cetvrtog sprata da bi zlatni pas kakio , piskio i malo se istrcao… A sto prdi u kuci ko da je pobednik na takmicenju prdaca…
Dlake njegove kad zateknem kosa mi se podigne i samo frkcem …
Cek Sanja da procita, ona sve suprotno od mene i ima da te ubedi garant da uzmes jedno kucence, a tako su slatki, lutkice seceri…
UH…
ma sta ce ti sta,jes normalana…Mene ubedili moji da imaju kucu…jebo ih on.mazili ga , pazili cela 2 dana i sada meni na grbaci.Jest da je sladak, ali…ma bezi!!!
Setaj sama, bre…il’ ako bas neces sama, a ti opet ljubimca ubedi..ako i on nece, ti lepo sedi ovde i piiiiisii nam bilo sta..popravljaj nam rasplozenje!!! 😆
Ti šar-pejovi su ti mLogo slatki. Ima moja drugarka. Samo prdeeee mnogo gadno.
Lepo ti lektra reče kog kera da uzmeš. Da može se pobijete kao ljudi kad popizdiš 😀
Elektra, sto mene da čupaš 😮
Casper, čim ga nabavim mogu da ti ga iznajmljujem na par sati 😛
Deda, još se ne javi SAnja da da svoje vidjenje 😀
Sandra, ne ubedjujem više nikoga ništa, kupiću sve što može da se kupi :happy:
Ivana, šta kad popizdim, ja bi ga odma’ ujela 😀
Zajebi bre kucne ljubimce!!! Em ti puna kuca dlaka, em on postane gazda, em se razboli pa placaj veterinare, gledaj kako se pati…
Otkad me moj macak izujedao, ni ribicu vise necu u kucu! A ti kako `oces, turi sebi jos obaveza za vrat.
Zelena antiprotivna >:<
I sto nece ovaj ljutko od deda Mraza da mi se ucrta bre? 😕
Odma’ da kupis!!!!!! Odma’!!!!!!!! To je nesto najlepse na svetu, majke mi moje. Jedina muka su dlake, al’ bre ja i do sad cistih k’o budala. Stalno neki svinjac prave, a sad kuce krivo. Pa ti ne znas kakva je to ljubav, kako te preplavi sreca kad vidis koliko ti se raduje, s koliko te iskrene ljubavi gleda, ma neces da pogresis nikad.
A sad da ti kazem da je sarpej dosta tezak za odrzavanje. Pored uobicajenog (dlake, setanje, kupanje, vitamini, kalcijum, kvalitetna hrana)moras svakodnevno nekoliko puta da mu cistis nabore jer smrdi i moze da dobije ozbiljnu infekciju. Meni tako rekli kad sam se raspitivala, jer to mi je bio prvi izbor. Zato samo razmisli koju ces vrstu, al’ nemoj da oklevas. Bice ti visestruko uzvraceno, a Dedi nista nemoj da verujes, samo *enja, a voli ga do neba.
I odma’ da mi javis! :happy: :happy: :happy:
Ti kako govoris niko nece da me voli ko on 😛
Ih bre, volece te, al’ ovo ti je drugacija ljubav. :kiss:
Nedavno sam srela prijatelja veterinara koji je rekao da je šar pej jedna jako promašena rasa i bi živeo ko car kada bi imao deset pacijenata- šar pejova. Pa ti sad vidi. U tim naborima im se stalno prave raznorazne infekcije. To je osnovna boljka. A da mene sada pitaš, REKLA BIH TI DA NE NASEDAŠ NA LJUBIMICINE ŽELJE, kao što sam ja nasela. Veterinar nas ove godine koštao sigurnih 20 hiljada i još uvek traje lečenje. Stalno nešto novo. Sada ima upalu prostate zato što ne možemo da mu nadjemo ženku (bišonku ili neku sličnu) a radi mu sexualni živac, što je normalno. Uvek najebu roditelji! Ja sa bivšim kućnim ljubimcem dočekivala sama nove godine, zato što se tresla kao prut od petardi i raznih rafala, a meni je bilo žao da je ostavim samu!
Dobro razmisli pre nego što ga uzmeš, ko boga te molim! Meni preseli ljubimci. 😥
Mom bratu od tetke je nocas uginuo pas, otkazali su joj bubrezi odjednom, nije joj bilo spasa, zenka bula je bila…imala je nepunih 8 godina. Oni su svi tuzni, i ja sam…jebes ljubimca kada ti ode ovako, kao da ti je umro neko najmiliji, od jutros nemam reci utehe za njih.
Nemoj to raditi zbog ovakvih stvari, preveliki je stres i tuga.
Dudo, ne ometaj me u planovima, taman poceh da obradjujem ljubimca svim mogućim metodama na koje znam da pada 😛
Idi, bre, Zelena…
Ne zelim da te ometam u planovima, samo sam ti ispričala neke od mana baš te rase! Rekao mi veterinar, ali ne poznajem nikog ko ga ima! Mogu da ti kažem da su za stan, ubedljivo, najbolje pudle, koje ja baš ne ljubim. Medjutim, u susedstvu imamo nekoliko komšija koje imaju pudle i oduševljeni su njima. Pametne, privržene, NE LINJAJU se (a najlepše su ona male, toj pudle). Ni naš se ne linja, ali nam je zapao bolestan, još iz legla, ešerihija koli u nosu, koja ne može da se izleči (tj. malo se primiri, pa opet kuljne). Uzasno je velika obaveza i mislim da ti je bolje uzeti malog psa, jer ćeš njega i moći da vodiš sa sobom i da ti ga neko pričuva, nego velikog, koji jesu predivni, ali imaju puno mana. Ako se razbole pa ih treba nositi, uh, teški kao tuč! Zelim ti sreću, ako se ipak odlučiš da uzmeš psa. Ja ih obožavam, ali mi je dosta. Od kada znam za sebe imamo neku životinju. Sve je to divno i krasno, ali žena uvek izvuče deblji kraj! ZAPAMPTI! 🙂 😉