Home / Život piše romane / Mala erotska

Mala erotska

D je govorio da je najlepša slika na svetu kad ona jede prezrele breskve a kapi se slivaju niz njenu bradu, klize preko grudi pa preko stomaka…

Ili kad u polumraku jede breskve koje su prethodno plivale u čaši crnog vina…

Poznanstvo je bilo sasvim slučajno. Za nju… On je sa svim mogućim namerama sišao do one stene na kojoj je ona ležala i rekao joj da je jednostavno morao… Da mu je upala u dvogled i tu ostala danima. I da se ne plaši, on tim dvogledom uopšte nije tražio nju, nije tražio ništa… samo je gledao u daljinu…

I šta uopšte ona radi tu tako sama, na toj steni…

D je bio najneobičniji, najhrabriji, najmaštovitiji muškarac sa onom dozom muškog ludila koje očarava i koje ne daje prostora da M misli ni da se predomisli…

Umeo je u sekundi mačke da se uzvere uz drvo i da odozgo iz krošnje vikne – Uopšte me ne slušaš…

Umeo je da pita – Hoćeš da kleknem… i da klekne, bilo gde, zbog najobičnije gluposti oko koje se M durila kao malo dete…

M je sa D naučila šta je to spajanje… šta je stapanje… šta je prožimanje… šta znači dvoje a jedno…

Izmedju njih dvoje nije postojalo ništa, čak ni vazduh, bilo im je nevažno čija je koža a čiji znoj…

D i M su živeli udaljeni mnogo, mnogo kilometara, izmedju njih su bile tri zemlje, mnogo granica…

Dve godine su prelazili mnogo, mnogo kilometara da bi zajedno šetali po snegu ili gledali kako opada lišće, ili radili bilo šta…

Imali su planove…

Da ukinu kilometre i granice.

Da ukinu rastanke.

Jednog dana M je putovala od Dubrovnika ka jednoj maloj kući blizu Splita.

D je prešao poslednju granicu i putovao od Zagreba ka istoj maloj kući.

Mnogo je žurio.

I nikad nije stigao…

Sve izmedju D i M ostalo je nedovršeno…

Samo što sam se ja šalila.

Ova priča nema nikakve veze sa erotikom…

Pročitajte i

Priča o mami koja mora dugo da živi

Adam i Jovana su moja sreća, tuga, radost, moja krivica.Ja sam im dala tu bolest i celog svog života se nadam da moja ljubav to može nekako da ispravi, pomogne, izleči.Nikada nisam ni pomislila da odustanem od njih.

12 komentara

  1. Ova prica je toliko tuzna 🙁 ….sad si me rasplakala…..
    (i nije prvi put jer je poznajem…)
    i da kazem jos *bem ti zivot…. 🙁

  2. Moram ovde da “upakujem“ sve svoje a ja je ne procitah, samo sam je prenela…

  3. E sad si me samo tako… pred spavanje. Kraj me je totalno iznenadio. A tako je lepo pocelo… 😕

  4. S

    Šteta i tuga – velika! 😐

  5. Uh bre Mahlat. Ko maljem si me zvekila. 🙁

  6. bas za laku noc…nema sta 🙁

  7. d

    Život piše romane…. knedla mi u grlu stala, bona

  8. d

    Sto sam stariji, sve mi se vise cini da takve stvari nije moguce prebroditi.. bez ozbiljnih pomeranja u glavi i sta-ja-znam gde… svuda..

  9. s

    Sara, bas tako, *bem ti zivot!

    I zato ga zivi svaki dan, ne ostavljaj da ga zivis sutra 😥

  10. G

    Bravo, verovatno najbolja pričao koju sam pročitao špartajući blogosferom

    svaka čast

Ostavite komentar