Šetala ja letos sa ćerkom ljubimicom. Nagledala se lepih ljudi, lepih komada garderobe i zaljubila se u jednu tuniku. Udjem da je kupim kad ona košta 46 000! Ja jadna brojah one nule, menjah cvikere, treptah, kašljah, umal’ se ne udavih ona i dalje košta 46 000. Izadjem napolje trzajući glavom. Onda vidim lep letnji ceger, baš lep. Možeš s njim na plažu, pijacu, gde ’oćeš. Kažem ljubimici: Aj’ ti udji i vidi da l’ da ulazim i ja. Ljubimica izadje i kaže 28 000! Eto, za stilizovan ceger.
Tako poluluda a već puna inata svratim i kupim materijal da sama sašijem tuniku. Materijal sladak onako k’o beogradsko proleće.
Sednem da je šijem.
Sedela sam za mašinom šila sam sva srećna kako mi to lepo ide. Nije se pojavio ni jedan oficir da me pita čija sam, ja srećna, presrećna, niko me ne dira i samo maštam kako ću da budem lepa kad je obučem. I tako srećno stignem do rukava što je negde pred kraj posla. Ušijem jedan i taman kad sam se u’vatila za drugi zazvoni telefon. Obavim vrlo važan razgovor koji se sveo na – nije to ništa, proći će, aj’ ne lupaj gluposti, ma nema veze, ne radim ništa, samo se ti javi kad god nemaš druga posla.
Vratim se i ušijem onaj drugi rukav. Kad sam ga ušila vidim da sam ga ušila naopako.
Počnem blago da se dimim.
Taman rešim da ga oparam i ušijem kako je bog rek’o, zazvoni telefon. Obavim još jedan važan razgovor o uticaju muškarca kretena na vrlo finu i pristojnu srpsku ženu. Vratim se i oparam rukav. I tek onda primetim da sam oparala onaj koji sam ušila kako treba.
Počnem da cvilim.
Taman sam se dovela u red kad uleti ljubimica da joj skratim pantalone koje je kupila a koje kao po običaju imaju nogavice taman za manekenku iz Afrike kojoj noge rastu iz nosa a ne za moju ljubimicu koja ima prosečno srpske duge noge.
Ja kažem: Znaš šta, nešto mi ne ide od ruke danas, ako krenem da ih skraćujem može lako da se desi da ti napravim od njih bermude. Aj’ ti, blago meni idi pa dodji sutra.
Ljubimica se uvredjeno povukla u svoju sobu. Ljubimac stig’o s posla mrtvosan. Silno se iznenadio kad me video.
Tunika nije imala rukave, on nije imao večeru, ja nisam više imala živaca.
Konstatuje da nije sve crno što se loše svrši i izvede me na večeru.
Ja popila neko vino i tako mrtva ‘ladna došla do zaključka da rukavi i nisu neka fora usred leta i patentiram tuniku bez rukava…
I sad gledam materijale koje sam kupila u rodnom mi gradu i razmišljam kojim redom da krenem. Prvo da šijem pa da pijem il’ da pijem pa da šijem.
Prosle godine ja u Knez Mihajlovoj vidim bluzu koja je bila toliko seljacka da je ne bih obukla ni da mi daju dzabe (cista sintetika, sa sljokicama i svetlecim prahom) snizena sa sto i nesto hiljada na 98!? 😯 gledam i ne verujem, brojim nule ko ti i pitam se koliko je curki dalo pare za ono.
Ovde bre nista nije normalno. Moja sestra (a tvoja komsinica
Mi poceli da narucujemo!
Prvo iskljuci telefon, pa onda mozes sta ti volja! 🙂
Sanja, kod nas nije fora da bude kvalitetno i sa pristojnom cenom, odma’ te gledaju kao bednika. Elita ove zmelje kupuje skupo a glupo i nema tu pomoći. Čim čuju da je iz inostranstva mora da bude skupo inače ne valja. Kad mi kažu – Ali, znate, to su italijanske cipele sve bi ih u glavu sa onim cipelama, ni prošle pored Italije nisu, al kome to da objašnjavaš.
A patentirala nisam kao ni štošta drugo što su mi ukrali :D, prosto sam navikla.
Drnch, danas ću da ga isključim, da se napijem pa da vidim šta i kako dalje. Garantovano će mi biti svejedno
😀 😀 😀
odo’ nemam vremena al’ cu veceras da svrnem opet…
mozda se odlucis odakle da krenes
Pa logično bi bilo da krenem od rukava pa ako zabrljam stvar odma’ da bacim a ne kao prošli put da je završavam uz suze i napijanje 😆
Ma djavola ću da počnem, ovde kod mene pada sneg, sa’ću da idem da šijem bundu pa kako ispadne… Lepo ni u vreme čovek ne može da se uzda 😯
Ja sam u tuzi, em pada snegic, em ne umem ni dugme da usijem kako treba a kamoli sasijem 🙁
Aj ti lagano vince, pa cepaj 🙂
Isključi telefon dok iskrojiš rukave. Isključi ga i dok ih ušivaš, rukavi su izglada malerozni.
I pazi dobro kad ga budeš uključivala, to ću te ja zvati da mi sašiješ jednu tuniku kao što si sebi sašila. Rukave meni ladno možeš da produžiš da se vežu na leđima
A kako sam tuniku vidjela, uzimam sa ili bez rukava, mnogo je lijepa, a kod tebe u pola cijene, može?
da piješ, pa da šiješ, pa tek onda da piješ i biće dobro garant! 😯
Zelena, cim dodjes kod mene na kafu ću da ti uzmem meru i da ti sašijem, na poklon, znam da bi izgubila živce da pokušam da te učim. A ti razmisli o toj kafi. Konačno 😉
Donna, znaci bela boja da bude
ne treba plaćanje, bona, ja častim 😆
Lost, tako pijanoj će a mi bude svejedno kako izgleda, najverovatnije ću pšočeti da pevam, koje šiće, nek ide život 8)
E pa sad neću čisto bijelu, depresivna mi je , pa makar bila i sa onim (sad išaretim na leđa) rukavima ja hoću proljeće!!
Podaj mi onu tvoju tuniku (znam da nisam prva koja ju traži) i riješen problem
i kod tebe pada sneg? 😯 kod mene ispred kapije lije kisa, a kad krocis u dvoriste sija sunce. klinci su pravili korak napred-nazad sto pet puta… sasij nam neku bundu kojoj se skidaju rukavi…nesto za sva godisnja doba 🙄
Donna, nije depresivna, to ti je boja nevinosti, ne zakeraj bona 😀
Magi, danas su se promenila sva godišnja doba odavde do Kavkaza
tako da ta bunda sa montirajućim rukavima uopšte nije loša ideja 😆
U nasoj blogosferi ne postoji bloger koji ume lepse i zanimljivije da napise post od tebe.
Toliko volim da dodjem ovde i da se nauzivam, ti nisi ni svesna toga…
Ce sasijes i meni jednu tuniku bez rukava??? ALi bez nervoze,lol 😛
Deda, tebi cu da sasijem i pantalone bez nogavica, nista ne brini i to bez nervoze
A je li oćeš da mu sašiješ baš skroz bez nogavica? 😯
Ja te sve razumem – šijem.
A kad šijem pijem i pre i posle i za vreme i em je bez nervoze, em mi posle kažu „kakva je bila dobro je i sašila“.
Eto, ako sam pomogla … bar malo … 😐
😀
potpisujem Dedu za najblog u blogosferi, sem onog da nisi svesna … 😉
Samo cepaj! 😀
Isključiš telefon, uzmeš flašu, sedneš za mašinu, pa udri. Šta ispadne biće dobro, nećeš ni da primetiš gde si pogrešila. Bar će biti veselo i nećeš da se nerviraš. 😀
A da patentiras futrole za vinjak? Sto da ne, kad postoje za mobilni?
Posle sijes po ceo dan, a flasa pored tebe…da probas majstoriju! 😉 🙂
Suske, sestro slatka, onda znaš koja je to teška tuga kad flaše moramo da se do’vatimo. A za Dedu ću da patentiram te jedne pantalone bez nogavica, sa reverima na kolenima i malim džepom na dupetu za mobilan
Čarobna, probaću al’ ja obično kad uzmem flašu zaboravim sve ostalo 😯
Slušaj ti Drnch, ja ne pijem vinjak to pod jedan.
Pod dva patentiraću tebe kao svoju ličnu muzu
čim progovoriš ja dobijem inspiraciju 💡
Prvo? Nema prvo. I šiješ i piješ, istovremeno. Multitasking. Ima da bude „jebeš rever bez cveta“.
Genijalno, Rumenka! 😀
More, Šapke, nema ni uveta bez cveta po sistemu do podne pijem a od podne mi se jebe i za cveće, i za revere a i za rukave
I što samo meni ozilazi ovaj odvratni jednooki krezubi, ja stvarno ne znam! ❓ Il’ sam prepila pa mi se prividja… 😯
A i to ti tačno…odo’ da smućkam nešto da popijem, možda me prodje. 🙄
Pazi šta piješ, može da se pojavi duplo
Sta si uradila od mog zimskog kaputa?! 😆
A vidim ja nigde nema zimskog kaputa mog ljubimca, kako je video da imam masinu on ga preventivno sakrio da mi ne padne na pamet da mu napravim kupace gace
gled’o covek radovana…zna sta ga ceka 😆
e, crkoh od smeha, čestitke za post! 😀 😀 😀 usput se setih da i ja imam mašinu ( u sobi u koju svrnem u retke petke) i da je u njoj gomila nezavršenih stvari, već godinama…kad mi dete bilo malo, probala da mu sašijem beretku od ostataka krpica…ispade neka čudna modna varijanta, samo ne beretka…i dalje sam godinama pokušavala koješta drugo…sada sve to čuvam da se sebi sama smejem i ne započnem slučajno opet što-god da šijem…
Magi, vodoviti ljubimac 😀
Rado, neka nek’ stoji to sa sve beretkom, ko zna kakva ce moda sutra biti 😆