Prvo želim da izrazim divljenje svim devojkama i ženama koje su učestvovale u anketi koja je puštena posle ponoći, radovala sam se kao malo dete kad god je neka od vas rekla da je popunila anketu, to je onaj lep osećaj kad žene nešto rade za sebe i sve ostale žene, a infromisanost je prvi korak ka dobrom zdravlju.
Ako uzmemo u obzir da oktobar kao mesec koji je posvećen borbi protiv raka dojke nije medijski propraćen, kako rekoh prvi korak u borbi je – upoznaj svog neprijatelja, rezultati ankete su poluzadovoljavajući.
Većina žena koja je učestvovala zna da je oktobar mesec bobre protiv karcinoma dojke, 76,5 odsto, verujem da bi rezultat bio 100% da su se mediji malo posvetili tome.
Već je poznato da je karcinom dojke pre 20 godna smatran neizlečivom bolešću a da je danas izlečiv u 90% slučajeva ako se otkrije na vreme, 38% žena su svesne opasnosti od raka dojke ali znaju i da je izlečiv, 40% je odgovorilo da znaju poprilično, što znači da su nešto načule i da nisu sigurne, dok je ostatak žena nedovoljno infromisan ili nimalo. Znači 22% žena o tome ne zna ništa.
Da karcinom dojke može biti otkriven na vreme zna 91 odsto žena, dok je samo 37% žena to isto reklo i za ultrazvuk koji je efikasan kao i mamograf.
Alarmantan podatak je da samo 40,2% žena redovno same pregledaju grudi, prosto neverovatno, to je toliko lako i može se obaviti tokom tuširanja, ili u bilo kom trenutku, to je desetak minuta koje treba posvetiti svom telu.
Još alarmantnije je da samo 20.2% ide redovno na pregleda kod lekara.
Pogledajte kako to žene rade
Većina žena smatra da je informisanost o raku dojke u Srbiji nezadovoljavajuća, što je tačno, recimo da svi znamo da je Katarina Rebrača optužena za malverzacije sa svojim fondom za borbu protiv raka dojke, a da skoro ništa ne znamo o tome šta je uradila dobro sa tim fondom, i ako smo znali, to je palo u drugi plan. Ovo je najprostiji primer. Važne su afere, na tome se zarađuje. Na zdravlju ne zarađuje niko, dobra zarada leži u bolesti.
Država i mediji su podjednako prozvani kao oni koji treba da se posvete edukaciji o karcinomu dojke, država kroz Ministarstvo zdravlja, mediji kao njihov pratilac.
Pretpostavljam da vas onda neće iznenaditi podatak da pri Drustvu Srbije za borbu protiv raka nema predavanja iz oblasti raka dojke.
Najveći broj žena koji je učestvovao u anketi ima između 20 i 40 godina, to su godine kada zaista žene moraju biti infromisane. Treba da znate da od bombardovanja sve više mladih žena oboljeva od karcinoma dojke što postoji u nezvaničnim pričama, statistički nisam uspela da pronađem.
I na kraju, u anketi su skoro podjednako, u procentima, učestvovale žene srednjeg, višeg i visokog obrazovanja što sve ove podatke čini prilično alarmantnim.
Treba da razmislimo o tome kako malo znamo o karcinomu dojke a sve o tome koji je lak za nokte u modi ove zime i koliko dok pijemo kafu sa drugaricama pričamo o tome, a koliko o tome da sstatistike pokazuju da svaka osma žena oboli od karcinoma dojke i da se smatra da će za pet godina oboleti svaka šesta. To već liči na epidemiju, a nije.
Hvala što ste učestvovale u anketi.
Mislite o tome.
Nazalost, nikoga nece iznenaditi cinjenica ni da se mamografija ceka predugo, u mom slucaju po 6 meseci. Ne bi to bio neki problem da nisam x3 u rizicnoj grupi i da mi treba mamo dva puta godisnje. Obeshrabrujuce, posebno i zato sto na Onk ulazim korak napred, dva nazad pa kad vec skupim hrabrost izbezumi me administracija. Bas sutra idem na pregled pa cu javiti kako je proslo. Da je potrebno, jeste. Da je dostupno? Bogami, nije. To je borba za zdravlje. Najpre sa samim sobom a onda i sa bolnickom administracijom.
Retko svraćam na twitter ali sinoć sam bila prisutna i učestvovala u anketi. Podržavam akciju. Još smo studirale kad je drugarica napipala ispod levog pazuha na dojci veliki čvor. Ima tome 4 godine. Doktori su bili iznenađeni odnosom njenih godina i veličinom čvora, ali i pored toga joj je u aprilu mamograf zakazan za oktobar. Njeno stanje se još ‘prati’. Da bih pisala više o tome treba mi njena dozvola koju nemam. Ono što mlade devojke treba da znaju je da za rak na dojci nisu potrebne velike grudi, tu veličina nema ama baš nikakav značaj.
Često uz kafu pokrećemo ovu temu, pa smo dobijale i razne komentare, otud i prethodna rečenica.
Anketu nisam videla, jer radim kao konj.
Podržavam akciju svim srcem, ti znaš za moje probleme sa fibroadenomima u dojkama, dovoljno je samopregledati se povremeno, upoznati svoje telo i primetiti bio kakvu pormenu.Šta god da se uvati na vreme, može se izlečiti. To znam dokazano.
Podržavam akciju. Guraj napred!
Uradila sam anketu i najviše me zabrinulo peto pitanje. Baš sam se zamislila iz razloga što nisam kod lekara bila godinama i smatram da ni blizu nije dovoljno da žena samo sama sebi pregleda grudi.
Na zalost, zivimo takvim zivotom, da je neophodno da redovno idemo na kontrolne preglede, cak i kada nista nismo same napipale (cvoric, kvrzicu) – na svu srecu. Jer nekada cak ni samopregled nije pouzdan. To je bio moj slucaj sa fibroadenomom – imala sam osecaj nekog zuljanja ali nista nisam mogla napipati. Samo zahvaljujuci velikom strucnjaku UZ dijagnostike, lociran mi je fibroadenom (koji sam u medjuvremenu odstranila). U mom slucaju, a imala sam ga oko 3 godine, sporo je rastao, tako da sam ga „drzala pod kontrolom“ sa UZ pregledima. Kada je dostigao velicinu od 17mm, konsultovala sam hirurga koji je rekao da je to u vecini slucajeva (cak 99%) benigna promena ali da mu „nije mesto tu.“ Zato sam uradila i mamografiju i spremila se za tu hir.intervenciju koja je iako radjena u dnevnoj bolnici, bila u totalnoj anesteziji. Ne mogu reci da nije postojao strah od onog 1% a i same intervencije. To je normalno, svi se plasimo, pa ljudski je. No, sve je dobro proslo, promena je bila benigna, bila sam skoro na kontroli i nema vise potrebe da idem na inst.za radiologiju i onkologiju. Samo redovni sistematski pregledi – UZ i mamografija na 2 do 3 godine.
Danas, posle nepunih godinu dana, samo mali oziljak, jedva vidljiv me podseti na to strano telo koje sam imala u dojci.
Nisu nam uvek potrebne mamografije, Redovni pregled dojke je zaista najbitniji!
Ukoliko se nesto i nadje, uvek se moze uraditi mamografija kao poslednja stanica u dijagnozi.
Ne mozemo ocekivati od drugih ako ne pocnemo od samih sebe. A najranija dijagnoza sa uspotsavlja prvenstveno sopstvenim opipavanjem, Jednostavno zar ne?
Pozdrav za akciju !
Jelena
Draga Mahlat, hvala puno na ovom blogu i anketi! Svaka cast! I sama sam napipala cvor na dojci prosle godine i ispostavilo se da je rak dojke. Tada sam imala 33. godine, i nisam verovala da tako nesto moze da se dogodi mladjim zenama. Samopregled mi je spasao zivot i o mom iskustvu pisem na svom blogu. Nadam se da ce se ova akcija nastaviti i nakon oktobra! Veliki pozdrav!