Htedoh da skupim utiske pa da vam pišem al’ njih je teško pokupiti.
Kad sam bila mala imala sam problem sa piškenjem. Mislim, kad god smo negde putovali ja nisam mogla da piškim. Onda oni stanu uz neku šumu, održe mi predavanje kako nema šanse da me neko vidi i pošalju me u tu šumu. Ja udjem, okrenem se, osmotrim situaciju, kola se vide, ja nastavim. I tako sam ulazila u šumu, ulazila sve dok se kola vide u veličini dečijeg autića, sva istraumirana da će me neko videti, par puta me tražili po šumama. Posle je bilo, kad god krenemo na neki put – Jesi piškila? – Jesam! – sledeći put možeš da piškiš kad stignemo na cilj! Kakve veze ovo ima sa slavom videćete.
Elem, ja il’ sam kreten, il’ se ne uklapam, il’ sam baksuz, il’ sitničar, nešto jeste. U petak čekrkom izvučem ljubimca iz kreveta da odemo u crkvu i zapalimo sveće, da se malo dodvorim bogu za sve ono što mi pada na pamet. Mi tamo, ja sa ladnom trajnom tj. šam rolnama oko glave po ideji ćerke ljubimice ’’kad može Seka Aleksić možeš i ti’’, kad neki čovek usisava nekim usisivačem liči na ono što skuplja prašinu po ulicama. Ja stala i fiksiram ga pogledom kita ubice, on isključi ono i pita je l’ nešto nije u redu. Ja kažem – pa nije, došla sam da pričam sa bogom a ti usisavaš, konju jedan, šta ću da čujem od onoga što mi bude pričao!!! U’vatim ljubimca za ruku i odem. Rek’o da nikad više neće da ide sa mnom u crkvu.
Tog dana sam dobila mali milion poruka sa željama da slavim jedno sto godina od čega sam se u startu istraumirala, što je mnogo, mnogo je!
Mojima javila da sutradan dodju malo ranije da se ispričamo.
Ujutru ljubimicu ispratili put Kopaonika. Krenuli u 08:00.
Moji, koji su trebali da dodju malo ranije od svih gostiju koji su pozvani u 16 sati stigli u 10. Umal’ me kap nije udarila. Šta smo imali da ispričamo ispričasmo za nekih pola sata, posle smo se gledali i nervirali jedni druge.
Ljubimica javila da ne zna gde je i da joj se piški. Odma’ me uhvatila muka.
Onda se ja setila da nismo kupili Vermut za moju sestru, poslala ljubimca da ga kupi, on otiš’o i platio ga 1 200 dinara. Naredna dva sata sam ga mrzela. I sestru.
Kuma i sestra se u neko doba javile da su u Beogradu i da nigde ne vide moju zgradu. Inače, zgradu su tražile na Konjarniku a ja živim na Banjici. Ljubimac ih telefonski navodio i prekinuo vezu kad su počele da vrište da vide zgradu. Ulaz nisu mogleda ubodu pa je morao da sidje. Njima se smeškao, mene mrko posmatrao.
Uto su stigli i ostali pa smo se malo sudarali po stanu dok se nisu smestili.
Sestra više ne pije Vermut, kaže u životnoj joj fazi kad joj treba nešto jače, Vermut je prevazišla. Narednih pola sata sam mrzela sebe što sad ne znam šta ću sa onim Vermutom.
Ono što sam spremila su pohvalili al’ su mi zamerili što nemam ključ na vratima od wc-a.
Ljubimica opet javila da još nisu stigli i da će da se upiški.
Onda su stigli kumovi koje mi je ljubimac doneo u miraz. Sa dva deteta akrepa, totalno neučovečena, neprekidno im se na smenu, piški, kaki i povraća. Kuma došla i sa glavoboljom. Tražila da ugasimo svetlo a uključimo lampe i da smanjimo muziku. Ljubimac me pogledao k’o da se ukakio i smanjio. Ja sačekala diplomatskih pet minuta pa pojačala. Narednih pola sata smo smanjivali i pojačavali a ja kad god sam prošla pored ljubimca siktala – Jebala te ova ovca, da mi je više ne zoveš!
Ljubimica javila da vozač autobusa ni sanjao nije da na Kopaoniku ima snega pa čekaju da promeni gume a da će ona definitivno da se upiški.
Razbila sam dve čaše i rešila da nešto drmnem pa nastavila sa onom Belom osom. Posle tri mi se jebalo za kuminu glavobolju a ljubimca sam proglasila za svog ličnog disk džokeja.
Ljubimica javila da su stigli i da je najzad piškila. Posle 11 sati. ’Ladno je mogla da stigne u Austriju na skijanje.
U neko doba su počeli da odlaze. Sestru i moju kumu, onu normalnu, smo navodili do Bubanj potoka, odatle znaju.
Onu sa glavoboljom sam ispratila sa smeškom u sebi joj želeći da mi nikad više ne dodje. I misleći da je krava!
Smandrljala po kući i legla. Probudila se luda i živčana u četiri ujutru. Brojala ovce bezuspešno pa ustala da sredjujem kuću.
Kad se ljubimac probudio bilo k’o da ništa nije bilo.
Ja svečano postavila sto, ceo dan smo prilazili, jeli i odlazili. I ogovarali kumu s glavoboljom. Utvrdili smo da veze nemam koliko hrane treba za petnaestak ljudi. Zato oboje danas imamo po jedno dva kila više.
Ljubimica juče stigla. Sve vreme joj se piškilo, živce mi pokidala.
Sledeće godine uopšte neću da zovem one koje kao moram da zovem.
Hrane još ima.
Od samog pogleda mi muka.
Zaboravih, tema slave bili silikoni i botoks. Kako stigosmo do toga pojma nemam, samo što se ne pobismo.
U stvari, počelo je tako što je moja sestra saopštila da je moj drug a njen kolega, plastičar ubrizgao sebi botoks u lice i da super izgleda. Ona to sa medicinske strane gledišta. Ja sa moje strane rekla da je pizda.
Onda moja kuma, takodje dr rekla da ne serem nego da zovem čoveka da mu kažem kako sam čula da super izgleda, da mu se udvaram u slučaju da rečim da mi sredjuje sise. Onda ja rekla da neću da sredjujem sise a naročito ne kod budale. Onda smo se malo raspravljali oko sisa, sile gravitacije i uloge sisa u životu prosečne srpske žene.
Ljubimac rek’o da mojim sisama ništa ne fali.
Sestra i kuma prošaputale – Jebo te, blago tebi, šta mu radiš.
Ma, ništa, kažem ja, ljubimac je po onom sistemu – sve što sam željela to sam imala, sve što sam imala to sam željela. Šta će čovek.
Eto.
Znam da nisam smela da mrzim kumu dobijenu u miraz, ni da se nerviram oko Vermuta, ni da pričam o sisama, nije lepo kad je slava al’ šta ću. Nametnulo se.
Sa’će Nova godina. Nit’ ću negde da idem nit’ ću nekog da primam.
Cveće mi kupio ljubimac što sam mu dobra domAćicA 🙂
Suske, evo aranžmana da ga bolje vidiš, to ja povremeno lečim živce 🙂
Cini mi se da je od sve Slave, najbolja bila klopa i vas dvoje. Ostali su mogli i da ne dodju jer su te samo iznervirali. Jebiga, uvek je tako. Ili krenu neke kretenske teme u kojima samo muskarci uzivaju, da ne kazem futbal, kola ili o kucnim ljubimcima, koje, retko ko ima! No, proslo je i prepricavace se! A cvece, jao….. sto je pazljiv, ziv mu ti!
Volela bi da sam bila na toj Svavi 🙂
Da te uteseim… na svakoj slavi tj. slavlju postoji jedna kuma, tetka, strina… vazan gost koga boli glava… i sigurna sam… ONI TO RADE NAMERNO!!! 😉
Dudo, moglo je da neki ne dodju al’ sledece godine cu da budem pametnija. Sto se cveca tice ma vadio fleke zbog one miraz kume 😛
Izgubljena, moze biti samo sto ja to ne razumem, mene kad boli glava ne idem nigde il popijem nesto, mislim lecim se da se drugi ne bi razboleli od mene al’ ima nas svakakvih 😉
Ovako, ne razumem to ne piskenje? Zeno, kada mi se piski, padne mi mrak na oci, i ne gledam gde sam, moram i tacka. Overavala sam nocu ulice ovoga grada, ne znam koliko puta, a sumarci i livade su mi uza specijalnost. Zadnji put sam letos posle beer festa sa sestrom, overavala sumicu preko puta usca. Sislo pivo nisko, wc nismo mogle da nadjemo i sumarak, divota, neka gleda ko hoce, zabole nas, mi cuc i pisss 🙂
Za slavu su muke zive, ali oce to i kad nije slava. Pre neko vece mi dodje drugarica s hazbendom, nisu imali struje, i jos jedna ovako. Sunce ti jebem, kad stigose do gasa i poskupljenja i Obame i Krkobabica, ne znam, verovatno dok sam kuvala caj. Sedim i klimam, levo-desno, a puce mi Kurac za sve to, a sta cu. U neko doba kazem ja, aj sad malo o sexy, oni meni nisam normalna…i da me ubijes ako znam sta smo dalje „pricali“, iskljucila sam se i jedva cekala kad ce kuci. Grozna sam a?
Uf…..nego, donesi ti meni taj vermut, da se ne baci, nema problema, moze 🙂
I lepe ti ove fleke za vadjenje, prave domacinske 🙂
Vid na moderaciji sam 😯
Ovaj wp zajebava opsano.
Hahhahahahaha, onaj prvi komentar od tri kilometra na moderaciji a ovaj sto psujem nije, ccc
Zelena, ubi me ovo sa moderacijom ,ne znam sta mu je a sto se prica tice, jeb’o ih Krkobabic, i gas, i tranzicija, i Obama i svi redom. KAd sam ispracala sestru i kumu , onu normalnu, zahvalih im se na partiji traca, tako mi je to nedostajalo.
I koji ce ti djavo vermut mene ubije gorusica kad pijem to sranje :P, cu ti donesem nesto normalno.
Sto se piskenja tice, ta’ke smo, frka nam da nas neko ne gleda 😛
Usput, imas gresku, uta-ta 😀
Imas i ti kod mene, pa te nisam tuzila 😛
A svekrvica?
Magi, sto se nje tice, ja i hazbend vecali, vecali, i dosli do zakljucka da nemamo sta sa njom da pricamo pa joj proucili da ne dolazi do daljnjeg.
Zelena, na mene smo navikli 😛
Jao kako sam se odusevila kad sam videla sliku!!!!!!!!!! Pa svet je stvarno mali! Moja rodjena sestra zivi isto tu, ko njen stan da gledam (zato sam se u trenutku ukljucivanja strane totalno zbunila). 😛
Za piskenje te skroz razumem, mene jedne godine za malo ujeo poskok posto sam se tako zavlacila do neslucenih dubina i na kraju cucnula tacno iznad njega. Al onda sam bezala sa sve gacama na kolenima, ko te pita da l gleda neko. Odlican nacin za izlecenje!
I moj vidim na cekanju! 🙄
Sanja, jes, bre, tu je strah od krpelja, buba i bubica, meni je uopste to piskenje van mog kupatila traumaticno, jednom me u nekom selu odveli u poljski wc, on na sred neke livade, spolja izgleda pristojno, mislim ko svaki poljski, ja otvorim vrata kad tamo medjuitm! Wc ima vrata, bocne strane al zadnji zid nema. Pozadi pase krava a ja ne podnosim ni krave da me gledaju.
Upoznaj me sa sestrom, kumim te bogom 😀
a za ovo cekanje nisam odgovorna, pojma nemam o cemu se radi narocito kad prodju ovi komentari u kojima opominjete moj blog 😛
A svet jeste malecki ! 😀
Pa ajd, drage volje, a i mi da srknemo neku kafu kad dodjemo u BeJograd! 😛
Ma vazi, mozemo da srcemo sta ‘oces, ima se, ostalo od slave 😛
I cuveni vermut ostao 😛
Sanja mi pokazuje ovu sliku, a ja pitam: Kad je Iv pravila raspored, gle ima novu policu???
Kad se nisam slogirao???
Ekstra…
Naravno da ce da locemo i smejemo se do ludila…
A, vrata crvenaaaaaa, kao da je bik u coroskopu 😉
Vidim da ti je bilo zanimljivo skoro kao i meni. Ma neka nas, sta nam fali? a taj vermut zaakni, bljak!
Te nasлеđene kume, sve ko na isti kalup pravljene, a i deca im takva. Za našu slavu kad su upali, moji nasleđeni, kao da je tajfun projurio. Imaju klinca koga nisu želeli da vaspitaju. Ranije kad su dolazili sjebao mi sve diskove dok sam ja kuvala kafu. Uđem u sobu i dobijem nervni slom. Pitam šta se desilo, a kuma, (pravi je morž) mrtva hladna odgovori „desio se Stefan“. Za slavu se zavukao ispod stola i jednoj nam dragoj gošći zamalo odgrizao parče mesa sa noge. Nisam mogla da verujem. Kumina reakcija, „ma igrao se, neće on da ujede“, a ženi poplavela noga. Užas jedan.
Boli pa prošlo, a Wermut odnesi nekome na slavu i tako…Dobar post, extra dobar…
E pa, kad oces svima da ugodis… sad popij taj vermut na silu! 😆 dodaj malo votke unutra pa ce vec nekako da sklizne… prva i druga… posle je lako! 😉
I nemoj tu kitu da drzis pored vrata da je ne omlati neko..
Deda, sto da se slogiras, si cuo da je svet mali 😀
ostalo jedva cekam, i nemo j da bude da u BG dolazite jedno mu pet godina.
Zelena, to sam zatekla a za smriglanje i farbanje vise nisam imala zivaca.
Elektra, Vermut cu da odnesem nekome koga mrzim, da ga ubije gorusica 😛
Carobna, jesu pravljene na isti kalup, da ne duzim o ovoj posle cu da se svajdam sa ljubimcem, nece ona meni vise uci u kucu, iznervira me kako sedne, uvek sedi srozana ko u zubarskoj stolici i iz tog polozaja drzi predavanje kako se deca ne vaspitavaju u tudjoj kuci. A lepo vidis da ih ne vaspitava ni u svojoj. To su, bre, krave!
Punky, kad je tvoja slava, ce se nadje neka devojcica sto jos uvek voli vermut 😛
Drnch, ja ne znam sta mi je s tim ugodjavanjem, ja gde god odem trpii i cutim tj, jedem i pijem sta ima i ne izvoljevam.
Kitu moze neko da prevrne pa da ga zakoljem posle svega. Ima da stoji gde sam je stavila 🙂
Dobar i onaj aranžman što viri kroz c-r-v-e-n-a vrata. 🙂
A ja jedva čekam, da te Deda i Sanja upoznaju, pa da mi posle pričaju … 😀
Ako ništa drugo nije ostalo, sipaj meni taj vermut, valja da se zalije da bude sretno sve dogodine, pa da ponovimo. 😀
E bem li ga koja je fora, gde god da komentarišem, ostave me da me moderišu … 😐
budibogsnama ….
Internet je ovih dana ocaj zivi. Pogubila sam pola zivaca. Koga god kliknem od blogera, ne moze. Uh, bas je odvaratno bezobrazan.
A sto se tice smaraca, poslednje smaranje sam imala za svoj rodjendan.
Zelela sam da pozovem i moju priju (od skora), da je upoznam sa svojim prijateljicama i rodbinom (sve zenskaci, raspustenice i udovice, samo tri sa muzevima i oni, budi bog snjima). Moja cerka me ubedjivala da to ne radim, ali ja uporna. I naravno, zajebala se. Prvo, poklonu se ne gleda u zube, ali, knjigu sam citala, sve bacajuci je po sobi, ali da ispostujem, procitam je. Dobijem tu istu, sa posvetom da nesto i naucim iz nje. Tu popizdim, al odcutim. I jos se tako proseravala u pricama. I posle rodjendana je pravila sranja, tako da sam je otpisala, podvukla crtu i nema vise. Rekla sam cerki, da cu joj oprostiti samo u slucaju teske bolesti na mozgu. Samo to moze da bude opravdanje za sva sranja koja je napravila.
Suske, mislis da me ogovaraju 😛
ya sipanje vermuta moras da dodjes 😉
Dudo, ma ne oprastaj, sta te briga koja je bolest u pitanju, samo ces od toga da se raybolis!
Može i tako…a slavim Sv. Jovana, što bi reklo uskoro… 😀