Da li bi prala naše gaće, mače! – striptiz koji sam izvela u prethodnom postu i stavila na dnevni red dilemu ko pere gaće, i da li brak zavisi od gaća.
Naravoučenje: Ne skidati gaće po blogovima nego u nekoj intimnijoj varijanti.
Moj živote da l’ si živ, ako jesi… ne znam dalje, al’ poenta je da u stvari ne moraš da se sretneš sa svojim životom, da vas dvoje možete paralelno, on da tera a ti da kaskaš pored njega i krstiš se. Sedi čovek preko puta mene u prevozu, nešto radi obrvama, prvo pomislih da mi namiguje, počeh da gledam iznad njega, oko njega, da mu studiram cipele, dok ne ukapirah da on mene uopšte ne vidi. Lepo vidim kako se čudi da l’ je to on il neko drugi. Bi mi ga žao.
Naravoučenije: Gledaj kroz prozor inače ćeš da počneš da sumnjaš.
Pomozi bože – u drugom prevozu me spopala jedna da kupim neku knjigu koja će da mi otvori oči i da me uveri kako sam pogrešno vaspitavana, da dušu i telo treba da predam nekoj organizaciji a da ću zbog tog dobrog dela da odem u raj gde ću u ljubavi i slozi da živim sa lavovima, zmijama, akrepima, kornjačama i valjda sa svima onima koji su me živcirali dok nisam našla spas. Pokazala mi sliku, neka idila. Umal’ je ne ubih al’ se uzdržah i rekoh joj da telo dajem al’ samo muškarcima a da dušu ne dam nikom.
Napomenuh joj da je sto godina nabila u dupe i ostala blesava. Sa sve onim ’’Vi’’ i gospodjo’’ pošto sam ja kulturna i kad pominjem dupe. Ona, bogobojažljiva il’ lavobojažljiva, ko bi znao predje na drugu potencijalnu budalu.
Naravoučenije: Gledaj, bre, kroz prozor!
Čestitamo, osvojili ste bingo! – uvališe mi u ruku nešto gde piše da ću ako kupim avionsku kartu od tamo nekoga, za bilo gde, da dobijem putnu torbu i 100 eura džeparca. Vratila se da pitam je l’ mogu da kupim kartu, dobijem tu torbu i džeparac a da ne putujem. Onaj presretač ’teo da umre od smeha.
Naravoučenije: Šta pitaš gluposti, pravi se da ti je lepo.
Kupi mi majko top! – Videla sniženje, ušla u radnju i zaglavila se izmedju nekih rafova dok neka nije arlauknula iza mene – Šta si tu stala, ovakva si, onakva si… I njoj sam sa sve ’’Vi’’ i ’’gospodjo’’sopštila da nemam oči na dupetu i pomerila se. Ona nastavila da sere kako sam nešto… koje je njoj… na put… vrućina… ja ćutah dok ne primetih da svi gledaju u mene. Pretvorim se u Mr. Hyde i podjem da je udavim na ’’Vi’’. Srećom preuze je neki radnik i reče joj da ne pravi situaciju.
Naravoučenije: Danas ne možeš da prepoznaš ludaka, nakotili se.
Sipajte mi još jedan viski! – Ljubimac javio da nema plate koja je uplaćena. Ili da ima para al’ da softver nije u redu. Il’ da ti programi po Vladi, čudo jedno… Il’ da to što nema platu nije razlog za štrajk. Il’ da ministar neće da kaže ono što ne mora. Il’ da je u vreme krize skroz normalno da ne dobije platu, treba da gleda od čega se živi. Ja popizdela!
Naravoučenije: budalo, kriza je, izdadji na na autoput i obesi na sebe tablu ’’Sale 30%’’, ’’Total sale’’, ’’Totalna rasprodaja zbog zatvaranja’’, od nečega mora da se živi.
Home Sweet Home – došla kući i čula vest kako su negde postigli dogovor da pregovaraju. Pa ako ne budu prilikom pregovora postigli dogovor… odma’ mi pripalo muka i odma’ sam se izvrnula i rešila da padnem u depresiju.
Naravoučenije iz ovoga – postigli su dogovor da pregovaraju pa ako prilikom pregovora ne postignu dogovor – nisam umela da izvedem. Tol’ko pameti nemam.
Domaćica mora znati gaće prati i kuvati! – pročitala šta sam pisala i pokušala da stavim na dnevni red – Gaće kao globalni problem – ljubimac me pogledao k’o prosvetni radnik kome kasni plata i rek’o – Jebale te gaće!
Naravoučenije: Pametan mi muž. I ja ću budem pametna.
Sela i sašila sebi torbu. Iz čistog inata. Jerbo mi jedna rekla da će da mi je proda sa popustom kad sam se već tako zaljubila, ma pokloniće mi je za 14 000. A skupa je što je iz Belgije! Belgijski ne govori inače bi je ja kupila, site da se ispričamo.
Naravoučenije nema. Dobro, možda da prosečnoj srpskoj prodavačici sa diplomom iz kolutanja očima ličim na kretena.
Utisak dana – torba.
Ih, Mahlat draga, svi smo mi diplomirano pametni 🙄 Posle ovoga mogu fino na spavanje. A gaće obavezno u onu torbicu 😉
I za mene ko zna sta misle komsije kad sedim sama i smejem se, ovako sabjale. Doduse, dok nisam stigla do plate. Tu se iznervirah. Da ne gresim dusu, al se pitam da l’ jos nekom smanjuju platu za vreme godisnjeg odmora ko prosvetarima. Jebem li im sve. 👿 Ne mogu da zvezdicim, mnogo me nerviraju.
Bravo za post. A ja ću ovaj put da promašim temu. Namerno. Sve dok imamo gaće na dupetu to je dobro. To znači da još nismo postali 100% gologuzani. Ali danas jedino što nam ostade, da i bukvalno ne budemo gologuzani jesu gaće. I ono što je u njima, normalno. Ako tamo i ima nečega. A povrh svega lepa torbica.
Naravoucenije: otvori tasnersku radnju pa nista nema da kasni.
Stevo, vidis kako je dobro blogovanje, deluje sedativno 🙂
Sanja,
sto rece vas ministar ako se neko u vreme krize cudi sto nema platu ili mu je smanjena onda je budala, tako nesto, al’ normalnan nije
Reminder,ja vec pisah kako se ovde ne isplati, u stvari, nositi gace zzbog oneopasnosti da ce ti ih neko skinuti kad god mrdnes iz kuce
Mercy_Mood, pa da pocnem da kolutam ocima
Samo njima uredno leze na racun, kriza jedino kod prostog naroda, ne zadire u ministarstva. 👿
Ajde, zeno, ne izvoljevaj, pa oni se bore sa krizom, ne mi
@Sanja: uplate na ino racune se ne racunaju i ne kasne. Ono sto tamo izostane, to ni ne ide na racun, nego u koverat (neupadljiv)! U svemu drugom, dele sudbinu naroda! 😉
Narocito kad kazu:
Ako ne bude danas, bice sutra, ako ne bude sutra bice prekosutra a dalje necu ni da razmisljam, ne terajte me 😆
„Da li bi prala naše gaće, mače… ovaj, naše gaće…“ Ovo sam se ja samocitirala, (ja sam sebi najcitiraniji pesnik, pisac, mudrac 😆 ) jerbo sam tako najv’la tvoj post na mojega fejsbuka. Telepatologija između tebe i mene! 😉
Mahlat, mudro si zaključila da se „prljav veš“ ne iznosi u javnost, a i mi smo ti neka javnost, kakva-takva!
I „mi“ čekamo platu prosvetarsku, moja majka je gimnazijalka 😀 , profa u jednoj niškoj, pa režim u kući postaje opasno dijetetski. Kako je ministar ispravno zaključio, koj moj pa prosvetari izvoljevaju na ovu opštu oskudaciju, a i ja slično razmišljam – praistorijiski homo sapiens jeo je jednom dnevno i to kad uspe da sebi nešto ulovi, pa što ne bismo i mi?! Odeš malo da prošetaš kod gazda Miška u neki Tempo, Maxi, Taxi, nebitno, prošetaš se među rafovima sa đakonijama, i to je skoro kao da si jeo. 🙄
Dobra ti torba, ali ja bih ipak da naučim taj belgijski, još kao mala sam sanjala samo o tome, no, za sad najpre da rešim pitanje ishrane (‘leba i s ‘leba) pa ondak ćemo o stajlingu.
Kuku, sta cu, ne znam belgijski?
more, sta je u mom postu bilo prljavo, čist bre ko suza
Elektra, nećeš imaš torbu
Moj zivote dal` si ziv, e to ide u torbu
Torba je odlična, svaka čast. Sad možeš da napraviš još jednu pa da je prodaš za samo 13 i po hiljada onoj što ti je nudila za 14 – ona da uštedi, a ti da zaradiš 😉
)
A plate nam ne daju valjda zato što misle na našu liniju. Računaju, kad ne umemo sami da smanjimo obroke, smanjiće nam oni (ovde sad idu pcovke po izboru