Ima mnogo starih ideja koje, katkad, iznenada, postaju nove. (Dostojevski)
Pre malo više od godinu dana pokrenula sam Tetku. Dugo se kuvala u meni, odnosno – dugo se kuvala ideja da želim nešto da radim a da pri tome i zaradim.
Mogla sam, recimo, umesto Tetke da otvorim pekaru, zakupim ulično mesto i prodajem kokice, šijem, pravim torte, mnogo stvari koje mogu doneti novac. Istovremeno sam bila prijavljena na sve sajtove za zapošljavanje od kojih sam dobijala ponude da konkurišem za devojku na rolerima, vozača viljuškare i slične stvari koje ne znam da radim, nisam uspela da provalim kako sam upala u tu kategoriju da me “vide” kao vozača viljuškare.
Istovremeno, u talasima su me okupirale crne misli da sam nevidljiv i otpisan čovek u ovoj zemlji. Imam ovoooliko godina, nisam član nijedne stranke, govorim šta mislim, ne podnosim autoritete – one znate umišljene, partijske i nesposobne, i slične stvari, pokušavajući da dođem do nekih poslova dobijala sam takve odgovore da ni danas ne verujem da neko to može da izgovori. Ponekad sam se osećala strašno bedno, naročito pri susretima sa onima koji misle da se svet vrti oko njih a ne umeju sami da se svrte oko sebe.
Prelomni trenutak da se Tetka rodi desio se kad sam objašnjavala Draganu Varagiću zašto još nisam počela sa onim što mi je ideja a on mi rekao da sam kukavica, da ili počnem ili prestanem da planiram.
Isrekno da vam kažem, pokretajući Tetku ni sanjala nisam koliko stvari ne znam i koliko krećem u zahtevan projekat. No, desilo se upravo ono što mi je Dragan i rekao – videćeš, pomoći će ti ljudi sa Interneta. Pomogli su mi oni koje sam poznavala ali i oni koje uopšte nisam znala. I malo sam skeptično ulazila u te relacije – zašto bi neko odvojio vreme da mi pomogne a ne poznaje me.
Pojavili su se problem marketinga i onog čuvnog komjunitija, ni jedno ni drugo ne poznajem. Ali Tetka je bila tu, valjalo ju je “hraniti” i negovati da poraste.
Danas, posle godinu dana, iako na Tetki uvek pišem MI, ja sam sve na njoj, odnosno kompletna redakcija, urednica i istovremeno neko koga Tetka “tlači” da radi dan noć. Ima stabilnu čitalačku publiku koja neprekidno raste i prepoznata je kao ozbiljno mesto. To sam shvatila onog trenutka kada sam na jednom događaju među desetak novinarki mnogo većih portala saznala da sve do jedne znaju za Tetku.
Danas mi je jedna novinarka rekla da je dobila zadatak da uradi intervju sa mnom kao ženom koja je uspela.
Pošto se kod nas uspeh meri isključivo novcem ja možda i nisam uspešna baš toliko, ali…
Nisam želela da Tetka bude svaštara pa samim tim neki novac nije došao. Neke stvari nisam umela da odradim pa ni zbog njih novac nije došao. Ima ga, samo ne toliko da bi neki smatrali da sam uspela.
Ali uspela sam. Ja sam danas samozaposlena žena koja je u mnogo boljoj poziciji od onih žena koje sede, žale se da im je država zatvorila sva vrata i ne rade ništa čekajući da im prođe život ili da se desi čudo.
U međuvremenu, pošto su mnogi mediji objavili priču o Tetki, ovako ili ovako, dobila sam gomilu mejlova sa pitanjem – kako zaraditi na Internetu. Niko, ali niko me nije pitao kako otpočeti neki posao da bi došao do zarade. Elem, da biste zaradili morate da radite, to je jedini odgovor što se tiče te tajne.
Ono što niko neće da vam da, uzmite sami. Preuzmite odgovornost za svoj život, svoju finansijsku situaciju, svoje vreme i zaplivajte, udaviti se nećete.
Za neke stvari vam neće biti potrebno skoro nikakvo ulaganje, recimo kao za Tetku, neke će zahtevati neka ulaganja, neke stvari velika ulaganja, no da imate novac za velika ulaganja ne biste ni mislili o samozapošljavanju.
Ovaj način da se ekonomski stabilizuje život, inače nije izmišljen u Srbiji, u celoj Evropskoj uniji se apeluje na ljude da krenu u preduzetništvo, da je to, malatene, jedini način da dođu do posla i bolje egzistencije jer problem koji ima Srbija imaju mnoge zemlje Evrope.
Sedite, razmislite šta znate da radite, razmislite kako možete da radite i krenite. Da zaradite preko noći nećete.
Mnogo je teže nego kada se negde zaposlite i obavljate samo jednu operaciju da li umnu ili fizičku svejedno, sve će zavisiti od vas.
Ako ne znate kako, kao što ja nisam znala, postoje oni koji znaju i koji će vas naučiti. Ulaganje u znanje je jedno od ulaganja u vaš posao i vašu budućnost. I možda isplativije nego da zamenite stari auto novim.
Hronično sam neispavana. Ali, verujte isplatilo se.
Koliko, videćete vrlo uskoro i bićete iznenađeni.
A bilo je potrebno samo godinu dana, onih godinu dana tokom kojih su me prozivali gde su reklame na Tetki, portalu koji se tek pojavio i koji je tek trebalo da se dokaže.
(Tekst napisan uz podršku LINKgroup i Business Akademy)
Ja ću reći ono što sam već nekad napisala – prosto mi je nevjerovatno da je iza Tetke samo malo više od godine, jer ja imam osjećaj da je sa nama odavno. I ne mogu opisati koliko mi je drago da se sve tako fino razvija i raste. Mene uopšte ne čudi jer nisam ni sumnjala da će biti tako, vodeći se poznavanjem tebe kao blogerice.
U svakom slučaju želim vama dvjema još bezbroj uspješnih godina 🙂
Tetku sam počela da pratim od kad sam na twitter-u(što nije mnogo dugo ali…). Vrlo rado čitam tekstove koji su jako raznovrsni i uvek korisni. Tamo takođe pratim i @mahalat i uživam, a vrlo često se slatko nasmejem, čitajući tvitove koji su sve osim dosadni 🙂 . Elem…čitajući „Pisma čitalaca, ili – moram da se pohvalim“ saznala sam za knjigu. Volela bih, ako je ikako moguće, da i ja dobijem na čitanje primerak :).
Sve čestitke Mirjana!Samo napred, ti si inspiracija mnogima, veruj mi! 🙂
Najlakše je kukati. Malo njih ima hraborst da nešto i menja.
Čestitam :*
Sve čestitke. Iz ličnog iskustva ti mogu reći da je prvih 20 godina najteže… Ali je zato prvih 5 godina najzabavnije…
iz ugla nekog ko razmislja da krene u tih prvih 5 godina kad je najzabavnije..ja ti se, Mimice , divim..resenost da se u necemu uspe je izgleda, pola uspeha..e, ja nikako da se otisnem do kraja, sve nesto trazim i nalazim razloge da uteknem od odgovornosti…hrabra si ti jedna zena, ja da ti kazem!