Home / Mahlat na sto načina / Kako su se voleli Hamletije i Ofelija

Kako su se voleli Hamletije i Ofelija

Glavna lica –

Hamletije – prijatelj iz mladosti

Ofeilja – ja kao mladjahno devojče

Internet – globalna računarska mreža

Jedan grad

Rodila se i čim sam napunila tri meseca, kad su videli da ću da preteknem odveli me tamo. Fićom preko Zagreba, putovalo se letnji dan do podne, putevi bili u obnavljanju. Rekli im da nam to putu neću da preteknem.  U grad  koji računam kao rodni, u njemu sam prohodala, progovorila i provela polovinu svog života. Kasnije sam umela da odem samo na tri dana, usred školske godine pa da ne mogu da me namole da se vratim.

I tamo sam upoznala Hamletija. A Hamletije je postao zato što je večito kasnio. Ja jadna, visim ispod prozora, čekam, čekam i na kraju počnem da se dernjam – Hamlete, silazi inače odo’ u manastir, ništa od noćnog provoda! Hamletije  sidje, kosa mu do pola ledja, jeboteee, šta je ovo, kad mu poraste, još jutros bila kratka. I tako ludujemo Hamletije sa kosom do dupeta i ja.

Sledeći put sidje u ovome. Mrtav ‘ladan. I tako sam počela da ga volim kako god da se obuče. Kad je sišao obučen u žensko i komplet našminkan jedino sam mu zamerila da mu je haljina skroz demode i da mu uopšte ne stoji uz dlakave noge.

Večito se za njim okretali, ja prolazila skroz neprimetno.

I onda je počelo da se kuva ono što na kraju neće ispasti ništa, Hamletije i ja smo se zadnji put čuli pred sam raspad zemlje i onda tajac. Godinama. Kad su veze ponovo uspostavljene saznala sam da više nije tamo, da je otišao negde preko bare.

Krenula da ga tražim. Preko intereneta naravno. Nigde ga. Upućivali me na zubare, nigde, znači ima zdrave zube. Od ovoga do onoga i na kraju na ginekologe. Jebi ga, šta će kod ginekologa dok mi ne pade na pamet – a šta ako je promenio pol. Ni tu ga ne nadjoh. I odustanem. Pre pet godina krenem da ga tražim ponovo i nadjem. Kad na internetu nadjete sajt onoga koga niste videli godinama nekako izgleda isto kao da ste ga sreli nasred ulice i pali na dupe. Ne možete da verujete. Napišem jedan kratak mejl – Hamletije, sećaš li me se. Ofelija.

Kad je sitgao povratni mejl – Di te se neću sećati, di si seljanko –  znala sam da je isti, da je ostao normalan i da je on. Onda je bilo ono sve redom, mejlovi, Skype, telefon, razmena običnih životnih informacija i konstatacija da smo jedno drugom ostali isti, normalni, nepokvareni svim onim stvarima koje su se desile.

Na leto ćemo se videti. Posle dvadeset godina. Ja ću najzad otići tamo gde sam odbijala da odem, istih tih dvadeset godina iz ličnog protesta što je nešto što je moje postalo inostranstvo.  Nadan se da hoću. Da obidjem neke uglove, neko kamenje,  i bacim pogled, da mirišem. Da se isplačem. U stvari, najzad ću se vratiti.  I sad mi treperi srce zbog toga. Uopšte, tako je kad ne znate odakle ste, gde ste vi a gde imitacija.

Hamletije i dalje živi preko bare, veliki je kolekcionar slika Norval Morrisseeau. Ovo je njegov blog, odgledajte video i uživajte.

Ja ću da oživljavam neke prošle godine.

I šta sam htela da kažem… Faljen internet.

U ovom postu su isključene emocije, da ne bi previše bolelo.

Pročitajte i

Nije to za Vas

I mi preko pedeset imamo seks. Još uvek, iako to ove od dvadeset ne veruju. I volimo kad se svučemo da izgledamo kao da smo u večernjoj haljini. I da našem muškarcu zacakle oči jer smo porasle velike i više se ne svlačimo u mraku jer nas boli uvo da li imamo celulit, i da li će on da se frapira što naše grudi kao Njutnova jabuka streme ka zemlji, nisu naučile da se odupru gravitaciji i godinama. Mi uživamo bez briga. To ide s godinama.

13 komentara

  1. C

    Uh!
    Samo se nešto steglo u grudima kad sam na sajtu Omiša videla čuvenu Veliku plažu i setila se onog neobičnog zvuka brodova u daljini prema Braču dok sam ujutru na plaži čekala da bude malo toplije pa da konačno mogu u vodu iz koje su me vukli za uši napolje. Svake godine do neke moje 15-te smo letovali na istom mestu i gotovo uvek u isto vreme. Još uvek me pominjanje Omiša podseti na zvuke klapa sa festivala i onaj neponovljivi miris borova iznad plaže.
    Mahlat, Mahlat, ti baš umeš da rasturiš čoveka… 😐

  2. uh…bona

  3. S

    Jebote, baba mi iz Omisa! 😯 Sad si me i’cepala na sitne komade.
    Ako, pisi i drugi put bez emocija, ja cu placem sutra do podne. 🙄

  4. s

    IIIIiiiiiiiiiiiiiiiiii
    Jaooooooooooooooooo
    Lep decko bio, majke mi. A Omis tek…uf.. podsjeti me na osnovnu skolu i ekskurzije. Kako je lipo tamo bilo, tak sam se dobro provodila.
    Ali mani to sada, nego drago mi bona zbog tebe sto ides ponovo. Bas se radujem. Osjecaj je neopisiv kada sretnes staru raju, a meni se to desava zadnjih par meseci, pa lebdim.
    A tek kakav je osjecaj kada se nadjes na nekom mjestu, a uspomene pocnu da naviru. Uff!!!! ja sam usla u svoju zgradu, u kojoj sam nekada davno zivela i miris je bio isti, sve je bilo isto, samo ja malo starija. A tek ljudi, koje sam davno poznavala i koje sam ponovo morala „upoznati“.plaseci se kako ce da reaguju. A oni me grle, ljube, placu….SVE je isto, a ipak nije.Ostali su oziljci, a ja se trudim da ih ne primecujem.
    I da…dabogda se pozlatio onaj ko izmisli internet, a i facebook. Nadjoh ja tako ponovo sebe, jer ja nisam JA bez onih koje sam volela i uz koje sam rasla, zapalila prvu cigaretu, pobegla prvi put sa casa…sve, sve…
    Pozzzzz veliki i mnogo si me bre dirnula, da znas, a meno treba pa mnogo 😆

  5. Ja pokušah da napišem post o mom drugom rodnom mestu bez emocija, da se ne raspekmezim, ono ispade da sam vas sve dirnula i da svi imate neke veze se gradom moje duše 🙂

    I drago mi je.

    Sandra, u pravu si, mi nismo mi bey onih koji nas čine…

    Jednom, kad budem imala snage napisaću priču o kući koja tamo stoji i čeka, nekim smokvama, najvećim na svetu, vinu, mom barbi, buri, bonaci, pogledu na Brač…

    kad budem imala snage.

  6. Mis`iiim kako izgleda kad pises sa emocijama, ne moraju biti ispisane, vrcaju zeno iz svako slova i …uh Ofelija 😕

  7. Setala si italijanku a 😆

  8. Šta li bi mi uradila da si uključila i emocije, stoko?! :*

  9. Pa otkud znam, plakale biste ovde, tako nesto 8)

  10. Kada skupis snagu da pises o tome, prethodno javi da odem bestraga.

  11. Nemam ti ja tu snagu, ne brini…

Ostavite komentar