Home / Mahlat na sto načina / Najzad sam naučila da budem udata

Najzad sam naučila da budem udata

Prekosutra ću biti tačno četiri godine u braku. Nije kao četrdeset, proletelo mi dok ste vi izgovorili ’keks’, sve u učenju.

Ne znam da li sam pomenula, tamo negde oko dvadesete sam imala plan:

završi sve škole koje hoćeš;

zaposli se;

putuj po belom svetu;

udaj se;

putuj s mužem po ostatku belog sveta;

rodi dete;

odatle nisam znala šta treba da se dešava.

Prvo sam rodila dete. Svet sam nešto stigla da obiđem. Sve škole koje sam htela da završim – nisam, svakakve ideje sam imala od freskoslikanja do ratnog izveštača. Sad sam slobodna umetnica. U životu i okolo. Tak’a tura bila.

U medjuvremenu, sa sve detetom u naručju, razmišljajući šta ću da budem kad porastem, potpuno sam odustala od udaje. Došla do zaključka da se takav za koga bih se ja udala nije rodio. I čvrsto se držala toga. Može zezanje, ovo-ono, nema udaja, nemam si živce. Ko bi se udavao sa onako lepim i sređenim životom.

I onda natrčao ljubimac. Dva dana pošto sam u jednoj kragujevačkoj bašti, okružena ženama,  držala predavanje o tome – il’ će se pojavi princ, il’ neće. Ako se ne pojavi, ja boga mi, nemam nameru ceo život da cmačem neku krastaču s nadom da će kad tad da se pretvori u princa. A i vama bih isto savetovala. Tu malo htedosmo oči da povadimo oko toga koja je glupa a koja pametna. Ja izgubila, mislim, mene su uvek vodili kao glupu, koja ništa ne zna o životu, samo zato što ne može da žmuri i zato što i kad pije zna šta radi. Hoću reći, sramota, bre, da pijana praviš sranja pa sutra kažeš – jebi ga, bila sam pijana neću više nikad. Inače, odgovorno tvrdim da žene nikad nisu toliko pijane, dobro znaju šta rade al’ ovo im dođe kao društveno korektno opravdanje. Lakše je da priznaš da si se otrovala nego da si imala seks s kim si htela. Ostadoh glupa.

Nego o braku…

Prvih nekoliko meseci sam se pakovala u pravilnim vremenskim razmacima, zbog raznoraznih stvari. Imala ideju da bacim ljubimca kroz prozor. Pa onda imala ideju da mu iskopam oči.  Ljubimac konstatovao da ništa ne znam o zajedničkom životu, da sam običan divljak i da je on bio normalan čovek sve dok mene nije sreo. Moj otac ga savetovao da me presavije preko kolena a meni zabranio da ga zovem, u onim istim pravilnim razmacima, i šmrčem da se vraćam.

E, onda sam počela da učim. Nesvesno, majke mi, ja mislim da sam ja uvek u pravu, čak i kad kažem nekome – dobro u pravu si – lažem, bre, ja sam u pravu.

Dakle, naučila sam:

da ljubimac nije moje dete i da neće da umre gladan, da ne mogu da ga ubedim da će od spanaća biti jak kao Popaj;

da pitam – a šta misliš – a ne da isporučim – sutra to i to a ti kako hoćeš;

da krevet nije samo moj;

da se prisetim da imam muža kad god negde ode pa da ga bar jednom pozovem i pitam kako se provodi i kad se vraća (to je neka fora nisam skontala koja je);

da sinhronizovano i stereo lažem, kad god ljubimac nekome kaže – e sutra ne možemo;

da na ljubimčevo – ti si, bre, srećna što si naletela na mene, drugi bi te odavno ostavio – ne kažem – aj’ ne seri – nego da ćutim jerbo je istina, niko me drugi ne bi trpeo;

da se obradujem poklonu što nikad nisam umela, mislim, obradujem se ali ne umem da pokažem, a sve da ne ostanem bez poklona, ljubimac gubio volju;

da ga tetošim i tešim kad god je bolestan, kao da je na samrtnoj postelji iako ne umre al’ tako mora, on misli da umire;

da ljubimac ne zna ništa sem da zameni sijalicu i minu u olovci, i da nema veze ko zavrće i odvrće šrafove i popravlja sve po kući, važno je da je štiklirano kao izvršeno;

da ga ne pogledam ubilački kad god kaže da je moja ćerka nešto pogrešila;

da slušam, ne da budem poslušna nego da slušam s razumevanjem, a ne da vičem – aha, mh, preslišao me nekoliko puta i hteo da me ubije;

da kažem – ajd’ da se dogovorimo šta ćemo, to sam jedva naučila, ali jedva, to da dogovor kuću gradi, ja naučila sve sama;

da se ne gubim po Beogradu jerbo više neće da me navodi do kuće.

Još uvek nisam naučila:

da ne ustajem na levu nogu;

da ne vilenim noću;

da ne vrištim kad mi uleti u kupatilo, pitanje dana je kad ću vratima da mu otfikarim nos;

koliko imam godina (mnogo si, bre, razmažena);

da pitam – kako je bilo na poslu, te dirao neko, koja imala najdublji dekolte, ko te zvao, ko ti poslao poruku (ljubimac misli da me zbog ovoga ne interesuje);

Sve u svemu, kad manem ovo, naučih da može da se živi – dva tela, dve duše, dve pameti i različita mišljenja. Jedva, al’ naučih.

Ako me pitate kome je bilo teže – njemu, kunem se, mada njemu ovo još nisam priznala. Sve ovo – dva, dva – sam ja znala, ali da bude kako ja hoću.

Prekosutra ću da čestitam ljubimcu, da je on bio kao ja odavno bih ga ostavila.

I da ne zaboravim, nisam verovala, ali divno je živeti u dvoje. Da nije bilo ovog učenja valjda bi bilo smrtno dosadno.

A zašto ovo nisam postavila prekosutra, čitaćete prekosutra.

Pročitajte i

Nije to za Vas

I mi preko pedeset imamo seks. Još uvek, iako to ove od dvadeset ne veruju. I volimo kad se svučemo da izgledamo kao da smo u večernjoj haljini. I da našem muškarcu zacakle oči jer smo porasle velike i više se ne svlačimo u mraku jer nas boli uvo da li imamo celulit, i da li će on da se frapira što naše grudi kao Njutnova jabuka streme ka zemlji, nisu naučile da se odupru gravitaciji i godinama. Mi uživamo bez briga. To ide s godinama.

10 komentara

  1. S

    Pa onda, nek’ vam od prekosutra potraje bar još 40, istih ovakvih! 🙂

  2. Z

    Meni ‘vako traje vec 18g.Isto bilo,pljunuto k’o kod tebe!

  3. B

    Uh, odlican tekst! Skroz sam prepoznala sebe i svoj brak, osim sto jos nemamo dece. Srecna godisnjica! :biggrin:

  4. Fala vam žene, ja još malo pa poverovala da sam stvarno divljak :angel:

    Buskica, nemamo ni mi, imam ja :tongue:

  5. Ko zna sta jos ima da se uci? :blink:
    U svakom slucaju srecno vam bilo!

  6. huh
    čitam i čitam, klimam glavom, pa odmahujem
    sve sam to i ja mom priznala, mislim to da mene niko osim njega ne bi trpio, pa posle htjela da crknem što jesam
    dakle
    ne priznavaj kumim te Bogom, da ne naiđe on, otišla bih ja k’o alva :ninja:

  7. odgovorno se slažem – žena nikad nije dovoljno pijana da ne zna šta brlja :devil:
    i kad čitam ovaj post, prosto poželim da se udam al’ nešto nisam sigurna gdje da si nađem takvog ljubimca :ninja:
    srećna godišnjica i da vam i dalje bude zanimljivo :heart:

  8. ha, što mi zakači ovu panel diskusiju, ja to nisam napisala 😆 ali neka, to je svakako lijepa vijest
    msm, malo sam smotana

  9. D

    Srećna godišnjica 🙂
    Meni je trebalo prilično vremana da JA postanem MI, na kraju kapitulirah :dizzy:

Ostavite komentar